Tjen Šan
Tjen Šan | |
---|---|
Geografske karakteristike | |
Najviša tačka | Vrh Pobeda |
Ndm. visina | 7.439 m |
Koordinate | 42° 01′ 12″ S; 80° 04′ 48″ I / 42.0200° S; 80.0800° I |
Geografija | |
Države | Kina Kazahstan Kirgistan Uzbekistan |
Tjen Šan ili prevedeno sa jezika lokalnih naroda (kineski, kirgiski, itd) Nebeske planine ili Božanske planine,[1][2] veliki su planinski masiv u srednjoj Aziji. Najviši vrh u Tjen Šanu je Jengiš Čokusu, visok 7.439 m (24.406 ft). Njegova najniža tačka je Turpanska depresija, koja je 154 m (505 ft) ispod nivoa mora.[3]
Jedna od najranijih istorijskih referenci na ove planine može biti povezana sa sjungnuskom rečju Kilian () - prema tangskom komentatoru Janu Šigu, Kilian je sjungnuska reč za nebo ili nebesa.[4] Sima Ćen je u Zapisima Velikog istoričara spomenuo Kiliana u kontekstvu domovine Juedžija i veruje se da se taj termin odnosi na Tjen Šan, a ne na Kilijanske planine 1.500 km (930 mi) dalje istočno i sada poznato pod ovim imenom.[5][6] Planine Tanu-Ola u Tuvi imaju isto značenje u svom imenu („nebeske planine“ ili „planine boga/duha“). Ime na kineskom, Tjen Šan, najverovatnije je direktan prevod tradicionalnog kirgiškog naziva za planine, Teñir Too.[1] Tjen Šan se smatra svetim u Tengrizamz, a njegov drugi najviši vrh poznat je kao Kan Tengri što se može prevesti kao „Gospodar duhova“.[7] Na Konferenciji o svetskoj baštini 2013. godine, istočni deo Tjen Šana u zapadnoj Kini, u regionu Sinđijang, naveden je kao lokacija svetske baštine.[8] Zapadni deo Kazahstana, Kirgistana i Uzbekistana tada je bijo naveden 2016. godine.[9]
Naziv[uredi | uredi izvor]
Naziv potiče od kineskog 天山 (Tiān Shān), što doslovno znači „Nebeske planine”; što je isto značenje i njegova naziva na kirgijskom Теңир тоо (Tengri-Too), kašaškom Хан Тәңірі (Han Tengri), mongolskom Тэнгэр уул (Tenger Uul) i ujgurskom تەڭرى تاغ (Tengri Tah).
Kineski naziv verovatno potiče od Sjungnu naziva za Nanšan gorje, koje se nalazi 1.500 km prema jugoistoku od Tanšana, a koji je prvi zabeležio Sima Ćen u svom delu Zapisi velikog istoričara iz 91. p. n. e., kao naziv za pradomovinu Sjungnu naroda Jueži[10].
Ime gorja Tanu-Ola u južnom Sibiru je nastalo iz tuvanskog naziva Таңды-Уула (Tangdi-Uula), što takođe znači „Nebeske planine”.
Geografske i geološke karakteristike[uredi | uredi izvor]
Tjen Šan 天山 | |
---|---|
Svetska baština Uneska | |
Zvanično ime | Tjen Šan Sinjianga |
Mesto | Kirgistan, Kazahstan, Kina, Kirgistan, Kazahstan, Kina, Uzbekistan |
Koordinate | 42° 02′ 15″ S; 80° 07′ 31″ I / 42.0375° S; 80.1253° I |
Kriterijumi | Prirodno dobro: vii, ix |
Referenca | [http://whc.unesco.org/en/list/1414 1414 1414] |
Upis | 2013 (37. sednica) |
Ugroženost | ne |
Tjen Šan 天山 | |
---|---|
Svetska baština Uneska | |
Zvanično ime | Zapadni Tjen Šan |
Mesto | Kirgistan, Kazahstan, Kina, Kirgistan, Kazahstan, Kina, Uzbekistan |
Koordinate | 42° 02′ 15″ S; 80° 07′ 31″ I / 42.0375° S; 80.1253° I |
Kriterijum | Prirodno dobro: |
Referenca | [http://whc.unesco.org/en/list/1490 1490 1490] |
Upis | 2016 (40. sednica) |
Ugroženost | ne |
Planinski lanac Tjen Šan prostire se od istoka prema zapadu u dužini od 2500 km preko Kine, Kazahstana, Kirgistana, pa sve do Uzbekistana. Širina planinskog masiva je 500-300 km, sa površinom od 1.000.000 km²[11]. Geološki to su mladi venci planina, koje su nastale u Kenozoiku, sa najvišim Vrhom Pobeda (Džengis Čokusu) koji ima 7.439 m i brojnim vrhovima koji prelaze 6000 m.[11] Planinski venac Tjen Šan je bogat brojnim jezerima i izvorima mnogobrojnih reka. Velika površina planinskog masiva je prekriven šumom omorike, koje rastu na visinama preko 2.000 metara, dok na nižim nadmorskim visinama rastu jedinstvene prirodne šume divljih oraha i jabuka[12].
Najviši vrh Tjen Šana je Vrh Pobede (kirgiški: Жеңиш чокусу, Džengiš Čokusu) visine 7,439 m[11], koji je i najviši vrh Kirgistana, na granici s kineskom autonomnom pokrajinom Sinđan. Na Tanšanu se nalaze i brojni drugi vrhovi koji prelaze 6.000 m, kao što je Han Tengri (7.010 m) koji pripada Kini, Kirgistanu i Kazahstanu, čiji je i najviši vrh. Prelaz Torugart (3.752 m) se nalazi između Kazahstana i Sinđana. Tjen Šan ima brojna jezera i izvor je brojnih reka kao što su Sir Darja, Ili i Tarim. Severni Tjen Šan se sastoji od više gorja: Talas Alatau (Uzbekistan, Kirgistan i Kazahstan), Kirgiški Alatau, Kuruktag i Terskej Alatau (Kirgistan), Kungej Alatau (Kirgistan i Kazahstan) i Transili Alatau (Kazahstan). Između kirgiškog gorja Kungej i Terskej, na 1.606 m nadmorske visine, nalazi se veliko slano jezero Isik Kul. Još jedna prirodna znamenitost na severozapadu Tjen Šana je 15 km dug i 500 m dubok klanac reke Aksu, koji se nalazi u Kazahstanu, 200 km severoistočno od Taškenta.
-
Stena „Sedam bikova”, Isjakulska oblast (Terskej Alatau, Kirgistan) -
5.020 m visok Pik Talgar (Transili Alatau, Kazahstan) -
Vrh Hantengri, najviši vrh Kazahstana
Tanšan Sinđenga[uredi | uredi izvor]
U Kini, Tjen Šan se sastoji od četiri gorja (Tomur, Kalajun-Kuerdening, Bajinbukuke i Bogda) koja prekrivaju površinu od 606.833 ha. Ova gorja se uzdižu iznad pustinje Taklamakan stvarajući jedinstven vizuelni kontrast između toplih (suvih i pustih) i hladnih (vlažnih i bujnih) krajeva. Njihov reljef i ekosistemi su sačuvani od pliocena i predstavljaju izvanredan primer neprekinutih bioloških, ekoloških i evolucijskih procesa. Tu obitava veliki broj endemskih i reliktnih biljnih vrsta od kojih su mnoge retke i ugrožene vrste[9] (kao što je smreka Picea schrenkiana).
-
Lednik kod 6.627 m visokog vrha Sjueljen Feng („Snežni lotus”) -
Jakovi na Tjen Šanu SinĐenga -
Put preko Tjen Šana od Jininga do Kuče -
Budističke Kizil pećine (3-8 veka) -
„Plamteće planine” istočno od Turpana
Zapadni Tanšan[uredi | uredi izvor]
Zapadni Tanšan se kreće u visini od 700 do 4,503 m. Karakterišu ga različiti krajolici koji su dom izuzetno bogatoj bioraznolikosti, posebno tipova šuma i jedinstvenih biljnih zajednica. Od globalne je važnosti kao centar podrekla niza kultiviranih voćnih kultura.
-
Klanac Aksu u Nacionalnom rezervatu Aksu-Zabaglji (Kazahstan) -
Vrh Nusultan visine 4.376 m (Kirgistan) -
Nacionalni park Ala Arča (Kirgistan) -
Jezero Sari-Čelek u istoimnom Parku prirode (Kirgistan) -
Čatkalski park prirode (Uzbekistan)
Klima[uredi | uredi izvor]
Klima Tjen Šana, 3639 m asl (1981–2010 normale) | |||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Pokazatelj \ Mesec | Jan. | Feb. | Mar. | Apr. | Maj | Jun | Jul | Avg. | Sep. | Okt. | Nov. | Dec. | God. |
Apsolutni maksimum, °C (°F) | −2,0 (28,4) |
5,2 (41,4) |
12,1 (53,8) |
13,0 (55,4) |
18,0 (64,4) |
20,9 (69,6) |
23,0 (73,4) |
23,1 (73,6) |
21,1 (70) |
13,3 (55,9) |
7,8 (46) |
2,3 (36,1) |
23,1 (73,6) |
Maksimum, °C (°F) | −13,3 (8,1) |
−10,7 (12,7) |
−4,8 (23,4) |
0,5 (32,9) |
4,9 (40,8) |
8,6 (47,5) |
11,4 (52,5) |
11,4 (52,5) |
7,5 (45,5) |
0,7 (33,3) |
−6,1 (21) |
−11,3 (11,7) |
−0,1 (31,83) |
Prosek, °C (°F) | −20,4 (−4,7) |
−18,8 (−1,8) |
−12,8 (9) |
−6,4 (20,5) |
−0,5 (31,1) |
3,2 (37,8) |
5,6 (42,1) |
5,2 (41,4) |
1,3 (34,3) |
−5,6 (21,9) |
−13,0 (8,6) |
−18,2 (−0,8) |
−6,7 (19,95) |
Minimum, °C (°F) | −27,8 (−18) |
−26,7 (−16,1) |
−20,9 (−5,6) |
−13,6 (7,5) |
−6,5 (20,3) |
−2,5 (27,5) |
−0,8 (30,6) |
−1,6 (29,1) |
−5,4 (22,3) |
−12,4 (9,7) |
−20,2 (−4,4) |
−25,3 (−13,5) |
−13,64 (7,45) |
Apsolutni minimum, °C (°F) | −42 (−44) |
−44 (−47) |
−38,9 (−38) |
−31,7 (−25,1) |
−22 (−8) |
−16,1 (3) |
−11 (12) |
−13 (9) |
−20 (−4) |
−34,7 (−30,5) |
−36,9 (−34,4) |
−40 (−40) |
−44 (−47) |
Količina padavina, mm (in) | 4,9 (0,193) |
8,1 (0,319) |
15,9 (0,626) |
20,8 (0,819) |
54,5 (2,146) |
68,4 (2,693) |
68,7 (2,705) |
48,9 (1,925) |
30,5 (1,201) |
18,5 (0,728) |
12,3 (0,484) |
10,8 (0,425) |
362,3 (14,264) |
Dani sa padavinama (≥ 1 mm) | 1,78 | 3,18 | 5,46 | 6,92 | 10,92 | 12,78 | 11,98 | 9,58 | 7,40 | 5,18 | 3,74 | 3,29 | 82,21 |
Izvor #1: Météo climat stats[13] | |||||||||||||
Izvor #2: Météo Climat[14] |
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Prichard, James (1844), History of the Asiatic Nations, 3rd ed., Vol.IV, str. 281
- ^ „Ensemble Tengir-Too”. Aga Khan Trust for Culture. Arhivirano iz originala 05. 07. 2019. g. Pristupljeno 5. 7. 2019.
- ^ Scheffel, Richard L.; Wernet, Susan J., ur. (1980). Natural Wonders of the World. United States of America: Reader's Digest Association, Inc. str. 378. ISBN 978-0-89577-087-5.
- ^ 班固 Ban Gu (2015-08-20). 漢書: 顏師古註 Hanshu: Yan Shigu Commentary. „祁連山即天山也,匈奴呼天為祁連 (translation: Qilian Mountain is the Tian Shan, the Xiongnu called the sky qilian)”
- ^ Liu, Xinru (jesen 2001), „Migration and Settlement of the Yuezhi-Kushan: Interaction and Interdependence of Nomadic and Sedentary Societies”, Journal of World History, 12 (2): 261—291, S2CID 162211306, doi:10.1353/jwh.2001.0034
- ^ Mallory, J. P.; Mair, Victor H. (2000). The Tarim Mummies: Ancient China and the Mystery of the Earliest Peoples from the West. Thames & Hudson. London. str. 58. ISBN 978-0-500-05101-6.
- ^ Wilkinson, Philip (2. 10. 2003). Myths and Legends. Stacey International. str. 163. ISBN 978-1900988612.
- ^ 新疆天山成功申遗
- ^ a b „Western Tien-Shan”. UNESCO World Heritage Centre (na jeziku: engleski). United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization. Pristupljeno 17. 7. 2016.
- ^ Xinru Liu, Migration and Settlement of the Yuezhi-Kushan: Interaction and Interdependence of Nomadic and Sedentary Societies, Journal of World History (Journal of World History), Volume 12 (Issue 2, Fall 2001), str. 261.–291.
- ^ a b v „Tjen Šan” (na jeziku: engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 24. 11. 2012.
- ^ Janik, Erika (25. 10. 2010). „How the apple took over the earth”. Salon: History.[mrtva veza]
- ^ „Moyennes 1961-1990 Kirghizistan (Asie)” (na jeziku: francuski). Pristupljeno 11. 11. 2019.
- ^ „Météo Climat stats for Tian Shan”. Météo Climat. Pristupljeno 11. 11. 2019.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- The Contemporary Atlas of China. 1988. London: Marshall Editions Ltd. Reprint 1989. Sydney: Collins Publishers Australia.
- The Times Comprehensive Atlas of the World. Eleventh Edition. 2003. Times Books Group Ltd. London.
- Kuhle, M. (1994). „New Findings on the Ice-cover between Issyk-Kul and K2 (Tian Shan, Karakorum) during the Last Glaciation”. Ur.: Zheng Du; Zhang Qingsong; Pan Yusheng. Proceedings of the International Symposium on the Karakorum and Kunlun Mountains (ISKKM), Kashi, China, June 1992. Beijing: China Meteorological Press. str. 185—197. ISBN 7-5029-1800-0.
- Grosswald, M. G.; Kuhle, M.; Fastook, J. L. (1994). „Würm Glaciation of Lake Issyk-Kul Area, Tian Shan Mts.: A Case Study in Glacial History of Central Asia”. GeoJournal. 33 (2/3): 273—310. S2CID 140639502. doi:10.1007/BF00812878.
- Kuhle, M. (2004). „The High Glacial (Last Ice Age and LGM) glacier cover in High- and Central Asia. Accompanying text to the mapwork in hand with detailed references to the literature of the underlying empirical investigations”. Ur.: Ehlers, J.; Gibbard, P. L. Quaternary Glaciations - Extent and Chronology. 3. Amsterdam: Elsevier. str. 175—199. ISBN 0-444-51462-7.
- Kuhle, M.; Schröder, N. (2000). „New Investigations and Results on the Maximum Glaciation of the Kirgisen Shan and Tian Shan Plateau between Kokshaal Tau and Terskey Alatau”. Ur.: Zech, W. Pamir and Tian Shan. Contribution of the Quaternary History. International Workshop at the University of Bayreuth. Bayreuth, University Bayreuth. str. 8.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Russian mountaineering site Arhivirano na sajtu Wayback Machine (24. april 2013)
- Tien Shan
- United Nations University (2009) digital video "Finding a place to feed: Kyrgyz shepherds & pasture loss": Shepherd shares family's observations and adaptation to the changing climate in highland pastures of Kyrgyzstan's Tian Shan mountains Accessed 1 December 2009