Filaret Voznesenjski
Filaret Voznesenjski | |
---|---|
Osnovni podaci | |
Pomesna crkva | Ruska pravoslavna zagranična crkva |
Čin | mitropolit |
Posljednja eparhija | Istočnoamerička i njujorška eparhija |
Godine službe | 27. maj 1964 — 21. novembar 1985. |
Prethodnik | Anastasije Gribanovski |
Naslednik | Vitalije Ustinov |
Prethodna eparhija | episkop brizbejnski |
Godine službe | 26. maj 1963 — 27. maj 1964. |
Prethodnik | Atanasije Martos |
Naslednik | Konstantin Jesenski |
Lični podaci | |
Svetovno ime | Georgije Nikolajevič Voznesenjski |
Datum rođenja | 4. april 1903. |
Mesto rođenja | Kursk, Ruska Imperija |
Datum smrti | 21. novembar 1985.82 god.) ( |
Mesto smrti | Njujork, Sjedinjene Američke Države |
Filaret (svetovno Georgije Nikolajevič Voznesenjski, rus. Георгий Николаевич Вознесенский; Kursk, 4. april 1903 — Njujork, 21. novembar 1985) bio je prvojerarh Ruske pravoslavne zagranične crkve ukupno 21 godinu, u periodu od 27. maja 1964. pa do 21. novembra 1985, noseći titulu „mitropolit njujorški i istočnoamerički“.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 4. aprila 1903. godine u svešteničkoj porodici, od oca Nikolaja Fjodoroviča (rus. Николай Фёдорович Вознесенский), koji je kasnije, zamonašivši se, dobio ime Dimitrije i posle nekog vremena postao arhiepiskop hajlarski; i majke Lidije Vasiljevne (rus. Лидия Васильевна). Godine 1909. porodica Voznesenjski preselila se na daleki istok u grad Blagovješčensk. Georgije završava lokalnu osmogodišnju gimnaziju 1920, a iste godine, usred Ruskog građanskog rata, oni se sele u grad Harbin, na severoistoku Kine. Godine 1927. dobija zvanje „inženjer elektrotehnike“ završivši studije na Rusko-kineskom politehničkom institutu.
Dana 18. maja 1930. Georgije biva rukopoložen u đakona, a 4. januara sledeće godine biva rukopoložen u jereja. Te godine diplomirao je na Pastirsko-bogoslovskom institutu Univerziteta Svetog kneza Vladimira. Iste godine bio je postrižen u monaštvo, dobivši ime Filaret, u čast Svetog Filareta Milostivog. Pošto je već imao sveštenički čin, prilikom monašenja odmah je dobio zvanje jeromonaha. Godine 1933. uzdignut je u čin igumana. Tokom ovog perioda bio je i profesor Novog zaveta, Pastirskog bogoslovlja i Omilitike na Univerzitetu Sv. Vladimira. Godine 1937. uzdignut je u rang arhimandrita.
Godine 1945, usled njegove žestoke propovedi protiv komunizma kao ateističke ideologije, on biva izložen životnoj opasnosti. Komunisti pokušavaju da ga živog spale zajedno sa njegovom monaškom kelijom. Tom prilikom, izbegao je smrt, ali je zadobio teške opekotine.
Godine 1963, usled progona kineskih komunista, odlazi u Australiju, u grad Sidnej i 26. maja, na predlog arhiepiskopa australijskog, hirotonišu ga u episkopa brizbejnskog, vikara sidnejskog.
Dana 27. maja 1964. izabran je za prvojerarha Ruske pravoslavne zagranične crkve, iako je bio najmlađi arhijerej i imao najmanji episkopski „staž“. Dana 13. avgusta 1983, mitropolit Filaret, zajedno sa Svetim arhijerejskim saborom RPZC, proglašava anatemu jeresi ekumenizma. Verske organizacije nekanonskog pravoslavlja smatraju da je tim postupkom branio „jednu, svetu, sabornu i apostolsku Crkvu“ (Simbol vere, član 9) od poistovećivanja sa raznim inovernim grupama zbog čega on dobija pridev „ispovednik“.
Umro je u svojoj 82. godini života, dana 21. novembra 1985. Sinod je u novembru 1998. doneo odluku o premeštanju zemnih ostataka mitropolita Filareta u manastir Svete Trojice u Džordanvilu (Njujork, SAD).
Predlog za kanonizaciju[uredi | uredi izvor]
Mitropolita Filareta mnoge verske organizacije nekanonskog pravoslavlja smatraju za svetitelja i danas postoje mnogobrojne njegove ikone. Međutim, njega još uvek nije kanonizovala nijedna pomesna crkva, ali su ga zato kanonizovale brojne crkve koje spadaju u nekanonsko pravoslavlje:
- Sveta pravoslavna crkva Severne Amerike (Bostonski sinod) — 20. maja 2001;
- Ruska pravoslavna autonomna crkva — 30. aprila 2003;
- Ruska istinski pravoslavna crkva (tzv. katakombnici) — 2. novembra 2008;
- Ruska pravoslavna zagranična crkva pod pokrovom mitropolita Agatangela (Pašovskog) — 20. novembra 2008;
- Ruska pravoslavna zagranična crkva pod pokrovom arhiepiskopa Vladimira (Celiševa) — 23. oktobra 2009.
Po blagoslovu Ilariona (Kaprala), mitropolita njujorškog i istočnoameričkog, koji je prvojerarh Ruske pravoslavne zagranične crkve pod jurisdikcijom Ruske pravoslavne crkve, obrazovana je eparhijska komisija za kanonizaciju, koja je dobila zadatak da prikupi što više dokaza o svetosti mitropolita Filareta, a posebno informacije i svedočanstva o njegovom pravednom životu i čudima koje je činio i koja sada čini. Sve to ima za cilj da se steknu uslovi za kanonizaciju[1][2].
Vidi još[uredi | uredi izvor]
- Ruska pravoslavna zagranična crkva
- Eparhija istočnoamerička i njujorška
- Ruska istinski pravoslavna crkva
- Anđeo filadelfijske crkve
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Džordanvillь: Mitropolit Ilarion vozglavil panihidu u grobnicы Mitropolita Filareta (Voznesenskogo)”. Arhivirano iz originala 2013-03-11. g. Pristupljeno 2013-03-07.
- ^ „Hovell, Nью-Džersi: Protokol zimnego zasedaniя Eparhialьnogo soveta”. Arhivirano iz originala 20. 08. 2016. g. Pristupljeno 2013-04-19.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Opširnije žitije (jezik: srpski)
- Biografija na zvaničnom sajtu Istočno-američke eparhije (jezik: engleski)
- Opširna biografija mitropolita Filareta sa čudima koju je napisao pravoslavni publicista Vladimir Mos (jezik: engleski)
- Njegova beseda 1981. godine [video] (jezik: ruski)