Husein Đozo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Husein Đozo
Đozo u nacističkoj uniformi
Lični podaci
Datum rođenja(1912-07-03)3. jul 1912.
Mesto rođenjaBare kod Goražda,  Austrougarska
Datum smrti30. maj 1982.(1982-05-30) (69 god.)
Mesto smrtiSarajevo,  SFRJ
Vojna karijera
Činkapetan

Husein Đozo (selo Bare kod Goražda, 3. jul 1912 — Sarajevo, 30. maj 1982), poznat i kao Ebul Džim,[1] bio je jugoslovenski islamski teolog i islamistički i nacistički aktivista, te glavni imam 13. SS brdske divizije „Handžar”, tokom Drugog svjetskog rata.[2][3]

Nakon rata, bio je jedan od prvih profesora Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, a po njemu nosi naziv i osnovna škola u Goraždu.[4][5]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Husein Đozo, rođen je u tradicionalnoj muslimanskoj porodici, od oca Sulejmana i majke Hasibeu,[1] u selu Bare, mjesto Ilovača kod Goražda 3. jul 1912. godine. Sa jedanaest godina 1923. upisuje (osnovno obrazovanje) medresu „Mehmed-paše Kukavice“ u Foči, a dvije godine nakon toga 1925. prelazi na „Merhemića“ medresu u Sarajevu.[3] Tokom boravka u Sarajevu, istovremeno je učio i u „Atmejdan“ medresi. Godine 1928. upisuje se na Šerijatsku sudsku školu u Sarajevu, koju završava 1933. a onda odlazi na Univerzitet el Azhar u Kairo, gdje 1939. završava Šerijatsko-pravni fakultet.[1][3]

Nacistička prošlost[uredi | uredi izvor]

Po povratku u Sarajevo 1940. godine, postavljen je za nastavnika arapskog jezika u okružnoj medresi, a 1941. i za prosvjetnog referenta u Uredu reisu-i-uleme u Sarajevu,[1][3] glavnog muslimanskog poglavara u tadašnjoj Jugoslaviji. Ovom funkcijom postaje uticajni islamski teolog, te islamistički (veliča islamske prodore u Evropi) i antijevrejski aktivista. Tokom Drugog svjetskog rata bio je glavni imam zloglasne 28. Regimente, 13. SS brdske divizije „Handžar”, sa činom kapetana, odgovorne za brojne zločine u istočnoj i sjevernoj Bosni, kao i u Sremu.[2][5][6]

U Handžar diviziju se dobrovoljno prijavio juna 1943. i prvobitno služio kao imam 2. puka (SS puk br. 28). Za vrijeme svoje službe u ovoj jedinici, osim prosvećivanjem trupa, Đozo se takođe bavio i obukom drugih imama. Pisao je u klasičnom nacističkom propagandnom stilu, koristeći standardne fraze poput „davanja života za velikog vođu Adolfa Hitlera i Novu Evropu”, o zadatku SS-ovaca, kao i o borbi „protiv kapitalizma, komunizma i judaizma“, a sve zarad „Novog poretka”.[7] O Đozinoj saradnji sa Hajnrihom Himlerom pisao je u to vrijeme i njemački magazin „Fokus”. U jednom Đozinom pismu stoji:[8]

Smatram svojom dužnosti izraziti zahvalnost Rajhfireru u ime divizijskih imama i stotina i hiljada siromašnih u Bosni. Spremni smo položiti naše živote u borbi za velikog vođu Adolfa Hitlera i Novu Europu.

Period nakon rata[uredi | uredi izvor]

Husein Đozo, u društvu njemačkog SS oficira (lijevo) i jerusalimskog muftije Muhameda Amina el Huseinija (desno)

Poslije rata, nove komunističke vlasti su ga osudile na pet godina robije i gubitak časnih prava u trajanju od takođe pet godina, jer je, kako stoji u presudi: „svojim radom podigao moral u neprijateljskim jedinicama”. Iako je bio visokorangirani oficir ovih jedinica i direktni učesnik pokolja srpskih civila u zoni njegovih jedinica,[1][3] za zločine koje su počinili on i njegove jedinice - nije mu suđeno.[1] Nakon odležane zatvorske kazne, Đozo je u periodu 1950—1960 radio u Tvornici kožnih prerađevina, zatim u Upravi gradskih puteva u Sarajevu, a potom i kao viši knjigovođa u firmi „Metal” u Sarajevu. Poslije izvesnog vremena, Đozo je i u komunističkoj Jugoslaviji, nastavio svoj teološki rad.[1]

Godine 1960, Husein Đozo počinje raditi u Vrhovnom islamskom starješinstvu gdje ostaje sve do smrti 1982. godine. Ono po čemu ostaje upamćen u ovom periodu jesu njegove rubrike u listu „Glasnik”, gdje se Đozo pisanim putem obraća širokim muslimanskim masama.

Kroz svoje fetve Đozo ističe ulogu žene u islamu, dajući rigorozne odrednice kako bi se muslimanke trebale oblačiti, i uošte ponašati u nemuslimanskom društvu. Slične upute daje i za muške sljedbenike islama, kritikujući ukorjenjene neislamske običaje u tadašnjem socijalističkom društvu.[9]

Tokom šezdesetih i ranih sedamdesetih godina 20. vijeka Đozo honorarno radi i kao profesor Gazi Husrev-begove medrese gdje predaje ahlak, akaid, fikh, hadis, retoriku, usuli fikh, tefsir i vaz. Za predsjednika Udruženja ilmije u SR Bosni i Hercegovini izabran je 1964. godine. A već 1968. Đozo je ponovo uzburkao javnost Jugoslavije, kada je podržao poziv na džihad protiv Izraela, a koji je prethodno uputio njegov nacistički saborac, jerusalimski muftija Muhamed Amin el Huseini.

Iako je svoju podršku džihadu Đozo izrekao u tada komunističkoj Jugoslaviji, isti, ponovo nije pretrpio nikakve sankcije. Godine 1970. Đozo pokreće i list „Preporod” čiji je glavni i odgovorni urednik do 1972. godine,[5][10] te kasnije u periodu 1976—1979.[3] List, iako kritikovan, osim teoloških problema muslimana, nesmetano se bavio i političkim propagiranjima islamske i islamističke ideologije.

Sa otvaranjem Islamskog teološkog fakulteta u Sarajevu 1977. godine, Đozo postaje redovni profesor na predmetu tumačenja Kur'ana,[3] a u samom osnivanja Fakulteta je imao istaknutu uloga.[1] Tokom ovog ovog svog akademskog rada, on se ne libi (slučaj otvaranja džamije u Bugojnu) da i dalje veliča islamističku ideologiju (osvajanja Evrope) i često iznosi anti-jevrejski stav:

Nimalo se ne ustručavamo da pričamo kako su nekada Arapi stajali pred Parizom, a Turci pred Bečom, a istodobno zaboravljamo činjenicu da je suviše malehan broj Jevreja porazio stotinu miliona Arapa, zapalivši jednu od najvećih islamskih svetinja (Đozo aludira na paljenje džamije El Aksa u avgustu 1969. godine).“

[11]

Interesantno je i to da je Husein Đozo, u nekoliko navrata bio i lični prevodilac predsjednika SFRJ Josipa Broza na njegovim putovanjima po arapskim zemljama.[6][12]

Umro je 30. maja 1982. godine, u Sarajevu, u svojoj 70. godini. Vrhovni sabor islamske zajednice dana 6. oktobra 1990. godine donio je odluku o potpunoj rehabilitaciji Huseina Đoze, a Fakultet islamskih nauka mu je u povodu njegove smrti posvetio prvi Zbornik radova.[1] Danas, dobar dio njegovih sunarodnika ga smatra jednim od najvećih i najuticajnijih bosanskih muslimanskih mislilaca[11][13][14][15][16] prošlog vijeka. Prije nekoliko godina, sa brisanjem svih ulica u Goraždu koje su nosile imena poznatih srpskih intelektualaca ili heroja, u njegovu čast, osnovna škola u Goraždu koja se zvala „Nikola Tesla“ je promenila ime u „Husein efendija Đozo“.[4][5]

Džamija otvorena početkom 2021. godine u njegovoj rodnoj Ilovači, takođe je ponijela njegovo ime.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e ž z Fakultet islamskih nauka u Sarajevu: Biografija i bibliografija radova Husein-ef. Đoze Arhivirano na sajtu Wayback Machine (24. decembar 2015)
  2. ^ a b Bandenkampf in Jugoslawien 1941-1945.
  3. ^ a b v g d đ e ikc-berlin.de/bosnisch: Husein Djozo Husein Djozo
  4. ^ a b Zvanični sajt škole: O.Š. „Husein ef. Đozo”
  5. ^ a b v g Slobodna Bosna: DIO RODITELJA OGORČEN: Osnovna škola u Goraždu nosi ime po nacističkom SS oficiru
  6. ^ a b „PEČAT: Kako se u Goraždu zakleti antifašisti diče nacistom!?”. http://www.rtrs.tv/. RTRS. Arhivirano iz originala 24. 09. 2015. g. Pristupljeno 08. 08. 2015.  Spoljašnja veza u |work= (pomoć)
  7. ^ Bandenkampf in Jugoslawien 1941-1945
  8. ^ „MUSLIM GOVERNMENT NAMED AN ELEMENTARY SCHOOL AFTER A NAZI SS OFFICER”. http://www.liveworldnews.co/. Arhivirano iz originala 21. 1. 2016. g. Pristupljeno 8. 8. 2015.  Spoljašnja veza u |work= (pomoć)
  9. ^ Raport: „Ko je Husein Đozo zbog kojeg se ponovo digla prašina?” 15. januar 2021.
  10. ^ Bjelica, Milovan. „Škola u Goraždu nosi ime po nacističkom oficiru”. http://www.milovanbjelica.com/. Milovan Bjelica. Arhivirano iz originala 24. 12. 2015. g. Pristupljeno 8. 8. 2015.  Spoljašnja veza u |work= (pomoć)
  11. ^ a b Bošnjaci-net: HUSEIN ĐOZO JE BOŠNJAČKI VELIKAN 20. STOLJEĆA
  12. ^ „Osnovna škola u Goraždu nosi ime islamskog imama nacističkog SS oficira”. http://fakti.org/.  Спољашња веза у |work= (помоћ)
  13. ^ Bosna Press: Ateističkim ekstremistima smeta što je škola u Goraždu nazvana po Huseinu ef. Đozi, 23. октобар 2013.
  14. ^ Bosna Press: HUSEIN ĐOZO JE BOŠNJAČKI VELIKAN 20. STOLJEĆA, 24. октобар 2013.
  15. ^ Bosna Press: Dr. Cerić: ‘Napad na čast i ugled Husejna ef. Đoze je napad na sve Bošnjake, 25. октобар 2013.
  16. ^ Ослобођење: Dr. sci. Zlatko Hasanbegović, povjesničar: Izlišno je pitanje treba li osnovna škola u Đozinu Podrinju nositi njegovo ime, 02.11.2013.

Литература[uredi | uredi izvor]

  • Bandenkampf in Jugoslawien 1941-1945. (језик: немачки)
  • Willem B. Drees, Pieter Sjoerd van Koningsveld: „The Study of Religion and the Training of Muslim Clergy in Europe Academic and Religious Freedom in the 21st Century“ (језик: енглески)
  • „Spomenica Šerijatske sudačke škole u Sarajevu“, Sarajevo (1937). pp. 90.
  • Husein Đozo, "Sjećanja", Preporod, Udruženje Ilmije u SR BiH, VII/1976, br. 129. pp. 5. Osobno osjećam poseban dug i obavezu prema hadži Mujagi Merhemiću. Moje vjersko obrazovanje počelo je u Merhemića medresi. Husein Đozo, "Sjećanja (Hadži Mujaga Merhemić)", Preporod, VII/1976, br. 142. pp. 5.
  • Dr. Jusuf Ramić, Bošnjaci na Al-Azharu, Husein Đozo (1912—1982), Glasnik, Rijaset Islamske zajednice, LVIII/1996, br 4 - 6. pp. 289.
  • Husein Đozo (децембар 1978). „Vrijeme obnavljanja islama”. Preporod. 25 (200): 15—31. 
  • Muhammed El-Gazali, Ejjuhel veled, Izdanje Prve muslimanske nakladne knjižare Muhammeda Bakira Kalajdžića, Sarajevo 1943, 24 str.,
  • Ahmed Muhammed Šakir, Početak arapskih mjeseci, Izdanje Reisu-l-uleme Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije, Sarajevo 1941, 30 str.
  • Mustafa Imamović, Bošnjaci u emigraciji, Bošnjački institut Zurich - Odjel Sarajevo, Sarajevo, 1996. pp. 86.
  • Presuda sudski broj 41/45 - u slučaju Husein Đozo
  • Glavni katalog Gazi Husrev-begove medrese za 1961/1962.
  • „Spmenica o dvadesetgodišnjem postojanju Udruženja ilmijje“, Sarajevo, 1971. pp. 63. Husein Đozo je glavni i odgovorni urednik ovog djela i ujedno je napisao predgovor.
  • Opširnije vidi: Dr. Enes Karić, "Istakuti alim svoga vremena", Preporod, XXVII/1997; br. 609. pp. 13.
  • Vi{e vidi: Husein Živalj, "Energija koju je pokrenuo 'Preporod", Preporod, XXVI/1995, br. 580. pp. 20.
  • Hilmo Neimarlija, "Sporedno djelo", Preporod , X/1979, br. 218. pp. 1 i A.K.S. (Aziz Kadribegović)"Namet na pamet", Preporod, X/1979, br. 218. pp. 2. Hilmo Neimarlija je zapisao: Samo objavljivanje prethodno je najavljeno kao što nikad valjda nije najavljen neki prilog u "Oslobođenju". Pored više krupnijh i udarnih najava u samom "Oslobođenju", Sušićev feljton izreklamiran na TV, Radio - Sarajevu te u drugim listovima. (...) Sadržaj Parergona govori: o pojedinim muslimanskim građanskim političarima tako i ličnostima iz vođstva Islamske zajednice i Ilmije u periodu između dva rata i vremenu ratnih godina. Strpavši ih u istu vreću, on im je zajedno presudio po kratkom postupku kao pljačkašima i izdajicama vlastitog naroda.
  • Zlatko Dizdarević i Zlatko Dukić, "Šta se stere u ime vjere", Oslobođenje, 28. oktobar 1979. pp. 3.
  • Aziz Kadribegović, "Polivalentno djelo Huseina Đoze",Takvim za 1997, Rijaset Islamske zajednice, Sarajevo, 1996. pp. 206.
  • Husein Đozo, "Sjećanja", Preporod, VII/1976, br. 130. pp. 5.
  • Mahmut Traljić, "Izdanja Prve muslimanske nakladne knjižare (Muhameda Bakira Kalajdžića)", Glasnik, XXVII/1964, br. 5 - 6. pp. 247—250.
  • Dr. Fikret Karčić, Društveno pravni aspekt islamskog reformizma, Sarajevo, 1990. pp. 219.
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Хусеин_Ђозо&oldid=27045500”