Pređi na sadržaj

Cvi Azarija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Cvi Azarija
Ime po rođenjuHerman Helfgot
Datum rođenja8 septembar, 1913.(1913-09-08)
Mesto rođenjaBeodra, Austrougarska Monarhija
Datum smrti22. maj 2002.(2002-05-22) (88 god.)
Mesto smrtiSavion, Izrael
DržavljanstvoIzrael
NarodnostJevrej[1]
RoditeljiKalman Helfgot
Roza (Nojman) Helfgot

Cvi Azarija (rođen: Herman Helfgot) (8. septembar 1913, Beodra - 22. maj 2002, Savion, Izrael) bio je jugoslovensko-izraelski rabin, pisac, veroučitelj i filozof.

Biografija

[uredi | uredi izvor]

Cvi Azarija je rođen 1913. godine kao Herman Helfgot u banatskom mestu Beodra za vreme Austrougarske Monarhije. Detinjstvo je proveo u rodnom mestu, u jevrejskoj tradicionalnoj porodici Kalmana i Roze Helfgot. Posle završene velike mature, otišao je u Sarajevo, gde je pohađao Teološki seminar od 1932. do 1937. godine. Pošto je bio odličan student, dobio je stipendiju od Saveza jevrejskih veroispovednih opština Jugoslavije (SJVOJ) za nastavak studija na Visokom rabinskom seminaru u Beču. U Beču je studirao i filozofiju. Zbog Anšlusa, bio je primoran da studije nastavi u Budimpešti. Tu je stekao zvanje rabina i doktora filozofije. Vratio se u Kraljevinu Jugoslaviju, gde je imenovan za rabina Jevrejske opštine u Zrenjaninu.[1]

Okupacija Kraljevine Jugoslavije odnosno Aprilski rat ga je zatekao kao oficira u činu kapetana jugoslovenske vojske. Bio je zarobljen i transportovan u od strane Vermahta u logor za oficire u Osnabriku u Nacističkoj Nemačkoj. Godine 1943. je nakon formiranja bio član Odbora Akcionog komiteta zarobljenika i Antifašističkog veća jugoslavenskih ratnih zarobljenika. U logoru je organizovao malu sinagogu i držao časove hebrejskog jezika. Vodio je dnevnik, koji je uspeo da sačuva i kasnije ga objavi u svom delu "Svedoci smo". Po oslobođenju, u aprilu 1945, otišao je u koncentracioni logor Bergen-Belzen gde je pružao pomoć preživelim logorašima i skupljao ostatke umrlih kako bi ih sahranio po jevrejskom običaju. Od 1945. do 1948, bio je vrhovni rabin britanske okupacione zone u Nemačkoj. Taj položaj je iskoristio da pomogne bivšim logorašima u kampovima za raseljena lica.[1]

Hagana ga je 1947. imenovala za vođu "Šerut laam" s ciljem da se mladi ljudi osposobe za borbu u Erec Izraelu. U Izrael je došao 1948, mobilisao se i dobio čin majora u Izraelskim odbrambenim snagama (IDF). U IDF-u je služio do 1953. godine. Zatim je bio priključen komisiji koja je u Nemačkoj vodila pregovore o reparacijama. Služio je i kao rabin u obnovljenoj Jevrejskoj opštini u Kelnu. Tokom 1956. godine, vođeni su pregovori sa Savezom jevrejskih opština Jugoslavije (SJOJ) o njegovom povratku u FNR Jugoslaviju. Iako su obe strane bile zainteresovane, do prelaska nije došlo jer su 1958. nadležne vlasti FNR Jugoslavije dale zvanično obaveštenje da ne mogu izdati odobrenja za njegovo angažovanje. Cvi se potom vratio se u Izrael, gde je obavljao dužnost rabina u Savionu. Na poziv Jevrejske opštine u Donjoj Saksoniji, otišao je u Nemačku gde je radio kao rabin do 1970. godine. U tom periodu, nastala su njegova brojna dela. Godine 1979. je nastalo njegovo opširno delo "Jevreji u Donjoj Saksoniji". Kada se konačno vratio u Izrael 1980. godine, bavio se podučavanjem, izučavanjem religije i kulture i istraživanjem Holokausta. U Izraelu je, pored književno-istorijskih radova, objavio i filozofsko delo "U tragu za novim filozofskim putevima". Bio je i društveno aktivan, dugogodišnji predsednik Jugoslovenske sekcije Udruženja veterana Drugog svetskog rata, predsednik društva "Ahavat Reim" i potpredsednik "Hitahduta". Dobitnik je najvišeg nemačkog odlikovanja za životno delo 1998. godine. Cvi Azarija je umro 22. maja 2002. godine. Sahranjen je u Savionu. Njegova bogata ostavština čuva se u Arhivi Jad Vašema.[1]

  • Jevreji u Kelnu, (1960)
  • Jevrejski kalendar (1960)
  • Ravnopravni ili trpljeni (1960)
  • Praznici i običaji Jevrejstva (1967)
  • Istorija Jevreja Osnabrika (1969)
  • U tragu za novim filozofskim putevima (1970)
  • Jevreji u Donjoj Saksoniji (1979)

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b v g Aleksandar Nećak, 2011, str. 5, 6

Literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Nećak, Aleksandar (2011). Znameniti Jevreji Srbije. Beograd: Savez jevrejskih opština Srbije. ISBN 978-86-915145-0-1.