Cirus HS-62

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Cirus HS-62

vazduhoplovna jedrilica Cirus HS-62
vazduhoplovna jedrilica Cirus HS-62

Opšti podaci
Namena visokosposobna jedrilica
Posada 2
Poreklo  SFR Jugoslavija
Proizvođač VTC Vršac
Probni let 18.07.1963.
Uveden u upotrebu 1964.
Povučen iz upotrebe još leti
Status operativan
Prvi operater Vazduhoplovni savez Jugoslavije
Dimenzije
Masa
Pogon
Fizičke osobine
Performanse
Portal Vazduhoplovstvo

Cirus HS-62 je dvoseda jedrilica, mešovite konstrukcije (kostur jedrilice je bio napravljen od čeličnih cevi a ostalo je drvena izrada). Projektovali su je inženjeri Nenad Hrisafović[1][2][3] i Vasa Stepanović a proizvodila se u Vazduhoplovnom tehničkom centru (VTC) iz Vršca.

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

Crtež jedrilice HS-62 Cirus
Fotografija jedrilice HS-64 Cirus
Crtež jedrilice HS-64 Cirus

Početkom 1961. godine Vazduhoplovni savez Jugoslavije (VSJ) raspisao je konkurs za jedrilicu jednosed klase Standard i školsku trenažnu jedrilicu dvosed i njime definisao sledeće zahteve za dvosedu jedrilicu:

  • Dvosed je morao dozvoliti varijaciju centriranja koja odgovara težini pilota od 55 do 110 kg sa padobranom i bez dodataka dopunskog balasta u slučaju "lakog" pilota.
  • Obavezni centralni točak (ili točkovi) morao je biti postavljen iza težišta jedrilice sa posadom i ispred težišta prazne jedrilice. (ovo je objašnjeno željom da se olakša manipulisanje jedrilicom na zemlji).
  • Noseća struktura trupa je morala biti izvedena kao rešetkasta konstrukcija od zavarenih cevi.
  • Uslovi dimenzionisanja dvosede jedrilice (domen leta u buri i u manevru, opterećenja u aero šlepu na vitli i drugo) su morali odgovarati normi O.S.T.I.V. (Organisation Scientifique et Tecnique de vol à voile) ustanovljenu specijalno za klasu Standard jedrilica jednoseda.

Rešavanju ovog problema su se prihvatili inženjeri Nenad Hrisafović i Vasa Stepanović i počeli da rade na projektu jedrilice kojoj su dali naziv Cirus, H i S su početna slova prezimena projektanata a broj 62 označava godinu izrade projekta. Nakon prihvatanja idejnog projekta urađen je glavni projekt jedrilice i napravljen prototip. Prvi probni let ove jedrilice obavljen je 18. jula 1963. a obavio ga je probni pilot Rudi Berković. Posle uspešnog probnog leta izvršena je prepravka stajnog trapa i jedrilici je dopušteno fabričko testiraranje pre nego što je predata VOC-u (Vazduhoplovnom opitnom centru) na finalno opitovanje.

VOC je tokom ispitivanja konstatovao da jedrilica odgovara svim zahtevima OSTIV-a u pogledu ponašanja u letu i da ima posebno sigurno ponašanje u prevučenom letu. Nakon ovoga jedrilica je predata Vazduhoplovnom savezu na korišćenje. Prvo je data vazduhoplovnoj školi u Beogradu zatim na korišćenje u BiH pa u Sloveniji.

Još u fazi testiranja jedrilice Cirus HS-62, projektanti ove jedrilice su predložili IO VSJ (Izvršni Odbor Vazduhoplovnog Saveza Jugoslavije) da se ograničenja u proizvodnji i održavanju ove jedrilice zbog čelične rešetkaste konstrukcije definisane konkursom, prevaziđu projektom jedrilice iste klase ali potpuno drvene konstrukcije sa monokok trupom. VSJ je prihvatio da finansira izradu prototipa nove jedrilice koja je dobila naziv Cirus HS-64.

Za razliku od Cirus HS-62 nova jedrilica Cirus HS-64 je imala horizontalni rep sastavljen iz dva dela, krilo mu je u odnosu na trup pomereno na više za 9 santimetara, povećana joj je kabina tako da je i drugi pilot dobio komande. Pored ovih izmena bilo je i niz novih konstruktivnih rešenja koja su iznuđena pri ovakom preprojektovanju letilice.

Varijante jedrilica[uredi | uredi izvor]

  • Cirus HS-62 - Jedrilica sa kosturom (čelična rešetkasta konstrukcija)
  • Cirus HS-64 - Jedrilica sa monokok trupom

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Karakteristike navedene ovde se odnose na jedrilicu Cirus HS-62 a prema izvorima[4]

Finesa 1 : 28 pri brzini 88 km/h
Performanse
  • maksimalna brzina  km/h
  • maks. brzina aero vuče  km/h
  • minimalno propadanje 0,85 m/s pri brzini 85 km/h
Dimenzije
  • razmah krila 17,00 m
  • dužina 8,00 m
  • površina krila 18,38 m²
  • aeroprofil krila NACA 63-618M
  • maks. opterečenje krila; 28,76 kg/m²
Masa
  • sopstvena 365 kg
  • poletna 545 kg
  • vodeni balans; nema

Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

Jedrilice Cirus HS-62 i Cirus HS-64 su se proizvodile u Vazduhoplovno tehničkom centru (VTC) iz Vršca i koristile su se u Aeroklubovima širom Jugoslavije.

Jedrilica Cirus HS-64 je učestvovala na Evropskom kupu jedrilica dvoseda koje je organizovao aeroklub univerzitetskog francuskog grada Poitiers (Poatje) početkom 70-tih godina na tom takmičenju su pored jedrilice Cirus HS-64 učestvovale još i jedrilice Bergfalke, M-200 i Bijave. U ovoj konkurenciji, jedrilica Cirus HS-64 aero kluba Celje sa posadom Žakelj - Kodrič je osvojila 1. mesto.

Sačuvani primerci[uredi | uredi izvor]

Jedan primerak jedrilice Cirus HS-64D (registarski broj YU-5341) se čuva u depou Muzeja vazduhoplovstva u Beogradu na aerodromu "Nikola Tesla" ali nažalost nije dostupan javnosti.

Zemlje koje su koristile ovu jedrilicu[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Hrisafović, Nenad (2018). Jedan ostvareni san (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Logo. 
  2. ^ ARHITEKT "ARIANE 3"
  3. ^ Jovičić, Milenko-urednik (2017). Zbornik biografija nastavnog osoblja (1948. do 1973) (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Univerzitet u Beogradu Mašinski fakultet. ISBN 978-86-7083-958-8. 
  4. ^ jedrilica zračna

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Hrisafović, Nenad (2018). Jedan ostvareni san (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Logo. 
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). Kratka istorija vazduhoplovstva u Srbiji (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-1-9. 
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). The Century of Sport Aviation in Serbia (na jeziku: (jezik: engleski)). Beograd: Aerokomunikacije. 
  • Jovičić, Milenko-urednik (2017). Zbornik biografija nastavnog osoblja (1948. do 1973) (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Univerzitet u Beogradu Mašinski fakultet. ISBN 978-86-7083-958-8. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]