Eksploracija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Istraživač Kazimjež Novak

Eksploracija ili istraživanje je čin traženja s ciljem otkrivanja informacija ili resursa. Istraživanje se javlja kod svih pokretnih životinjskih vrsta, uključujući ljude. U ljudskoj istoriji, najdramatičniji uspon se odvio u doba otkrića kada su evropski istraživači plovili i mapirali veći deo ostatka sveta iz različitih razloga.[1] Od tada, velika istraživanja nakon doba otkrića su se dogodila iz razloga koji su uglavnom bili usmereni na otkrivanje informacija. U naučnim istraživanjima, eksploracija je jedna od tri cilja empirijskog istraživanja (druga dva su opisivanje i objašnjenje). Termin se često koristi metaforično. Na primjer, pojedinac može da govoriti o istraživanju Interneta itd.

Geografsko istraživanje, koje se ponekad smatra podrazumevanim značenjem za opštiji termin istraživanje, odnosi se na praksu otkrivanja udaljenih zemalja i regiona planete Zemlje.[2] Proučavaju ga geografi i istoričari. Dve glavne ere istraživanja postojale su u ljudskoj istoriji: jedna konvergencije i jedna divergencije. Prva, koja pokriva većinu istorije vrste Homo sapiens, osvedočila je da se ljudi sele iz Afrike, naseljavaju se u nove zemlje i razvijaju različite kulture u relativnoj izolaciji.[3] Rani istraživači su se naselili u Evropi i Aziji; Pre 14.000 godina, neki su prešli kopneni most ledenog doba od Sibira do Aljaske i krenuli na jug da bi se nastanili u Americi.[2] Većim delom, ove kulture nisu znale za postojanje jedna druge.[3] Drugi period istraživanja, koji se odvijao tokom poslednjih 10.000 godina, video je povećanu međukulturalnu razmenu kroz trgovinu i istraživanje, i to je označio novu eru kulturnog mešanja, a nedavno i konvergencije.[3]

Rani spisi o istraživanju datiraju iz 4. milenijuma pre nove ere. u starom Egiptu. Jedan od najranijih i najuticajnijih istraživača bio je Ptolomej u 2. veku. Između 5. veka i 15. veka nove ere, većinu istraživanja su obavili kineski i arapski istraživači. Nakon toga je usledilo doba otkrića nakon što su evropski naučnici ponovo otkrili radove ranih latinskih i grčkih geografa. Dok je doba otkrića bilo delimično vođeno time što su evropski kopneni putevi postali nesigurni[4] i željom za osvajanjem, u 17. veku su istraživanja pokretali plemenitiji motivi, uključujući naučna otkrića i širenje znanja o svetu. and a desire for conquest, the 17th century saw exploration driven by nobler motives, including scientific discovery and the expansion of knowledge about the world.[2] Ovo šire poznavanje geografije sveta značilo je da su ljudi mogli da prave mape sveta, prikazujući svu poznatu zemlju. Prvi moderni atlas bio je Theatrum Orbis Terrarum, koji je objavio Abraham Ortelijus, koji je uključivao mapu sveta koja je prikazivala sve Zemljine kontinente.[5]

Koncept[uredi | uredi izvor]

Exploration is the process of exploring, which has been defined as:[6]>[7]

  • To examine or investigate something systematically.
  • To travel somewhere in search of discovery.
  • To examine diagnostically.
  • To (seek) experience first hand.
  • To wander without any particular aim or purpose.

Važnija istraživanja zapadne civilizacije[uredi | uredi izvor]

Neka od najvažnijih istraživanja zapadne civilizacije (hronološkim redom):

Istraživanje Vreme Istraživač
Duž zapadne evropske obale do ostrva Tule oko 330. p. n. e. Piteja iz Masilije
Srednji istok i Indija 325. p. n. e.-280. p. n. e. Aleksandar Veliki
Grenland 900. Gunbjern
Put svile 1274-1295. Marko Polo
Reka Kongo 1482. Diogo Kao
Rt dobre nade 1488. Bartolomeo Dijas
Amerika 1492. Kristofor Kolumbo
Morski put do Indije 1497-1498. Vasko da Gama
Karibi 1493-1502. Kristofor Kolumbo
Jamajka 1494. Kristofor Kolumbo
Unutrašnji Meksiko i Srednja Amerika 1519-1524. Ernan Kortes
Peru i Ekvador 1531-1534. Fransisko Pizaro
Oko Zemlje 1519-1522. Ferdinand Magelan
Timor 1522. Huan Sebastijan Elkano
Carstvo Inka 1531-1534. Fransisko Pizaro
Sjever 1574-1631. Henri Hadson
Sjever 1594-1597. Vilem Barenc
Okeanija 1642-1643. Abel Tasman
Okeanija 1768-1779. Džejms Kuk
Sjeverni Pacifik, zapadna Aljaska, istočne obale Azije 1771. Moric Benovski
Havajska ostrva 1778. Džejms Kuk
Srednja Amerika i Latinska Amerika 1799-1803. Aleksandar fon Humbolt
Severna Amerika 1804-1806. Ekspedicija Luisa i Klarka
Severni magnetski pol 1. juni 1831. Džejms Klark Ros
Afrika 1849-1863. Dejvid Livingston
Severni morski put 1878. Adolf Erik Nordenskild
Južni magnetski pol 16. januara 1909 Daglas Moson, Edžvort Dejvid i Alister Makaj
Severni pol 6. aprila 1909 Robert Piri
Južni pol 14. decembar 1911 Roald Amundsen
Južni pol 18. januar 1912. Robert Falkon Skot
Mesec 20. juli 1969. posada letelice Apolo 11

Bihevioralna osobina[uredi | uredi izvor]

Jedna studija iz 2015. godine, sprovedena na podacima o mobilnim telefonima i GPS tragovima privatnih vozila u Italiji, pokazala je da se pojedinci prirodno dele u dve dobro definisane kategorije u skladu sa svojim navikama mobilnosti, nazvane „povratnici” i „istraživači”.[2] „Istraživači” su pokazali obrazac pokretljivosti nalik na zvezde: oni imaju centralno jezgro lokacija (sastavljeno od kuće i radnih mesta) oko kojih gravitiraju udaljena jezgra lokacija.[2][8]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Peter C. Mancall (1998). „The Age of Discovery”. Reviews in American History. 26 (1): 35. ISSN 0048-7511. Приступљено 12. 7. 2019. „Other documents from the sixteenth century, such as the magnificent Florentine Codex, contain testimony from native observers whose views were recorded by European witnesses to the conquest. These texts provide details about indigenous practices as well as views of the conquest from the perspective of the invaded. Some of these indigenous sources have been translated into English. On the issue of the encounter, these sources concur: the arrival of Europeans brought death, displacement, sorrow, and despair to Native Americans. 
  2. ^ а б в г д Royal Geographical Society (2008). Atlas of Exploration (на језику: енглески). Oxford University Press. ISBN 978-0-19-534318-2. Архивирано из оригинала 16. 10. 2022. г. Приступљено 6. 10. 2022 — преко Google Books. 
  3. ^ а б в Fernández-Armesto, Felipe (17. 10. 2007). Pathfinders: A Global History of Exploration (на језику: енглески). W. W. Norton & Company. ISBN 978-0-393-24247-8. Архивирано из оригинала 16. 10. 2022. г. Приступљено 6. 10. 2022 — преко Google Books. 
  4. ^ „European exploration - The Age of Discovery | Britannica”. www.britannica.com (на језику: енглески). Приступљено 2022-10-06. 
  5. ^ „Chapter 2 - Brief History of Land Use—” (PDF). Global Land Outlook (Извештај). United Nations Convention to Combat Desertification. 2017. ISBN 978-92-95110-48-9. Приступљено 3. 11. 2022. 
  6. ^ Wiktionary contributors (30. 11. 2022). „explore”. Wiktionary, The Free Dictionary. Приступљено 29. 12. 2022. 
  7. ^ „exploratory behavior”. APA Dictionary of Psychology. American Psychological Association. Приступљено 25. 1. 2023. 
  8. ^ Luca Pappalardo. „Are you a returner or an explorer? Ask Big Data”. www.bigdatatales.com. Архивирано из оригинала 27. 06. 2017. г. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]