Žuta pliska

С Википедије, слободне енциклопедије
(преусмерено са Zapadna žuta pliska)

Žuta pliska
Adultni mužjak plavoglave žute pliske
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
M. flava
Binomno ime
Motacilla flava
Podvrste

15-20 podvrsta

Sinonimi

Motacilla tschutschensis (vidi tekst)

Žuta pliska (lat. Motacilla flava) mala je ptica pevačica iz porodice pliski (Motacillidae), koja uključuje trepteljke i dugokandžice.

Vrsta se gnezdi u većem delu umerene Evrope i Azije. Stanarica je u toplijim delovima svog areala rasprostranjenja, kao što je zapadna Evropa, dok severne i istočne populacije migriraju u Afriku i južnu Aziju.

To je vitka, 15–16 cm dugačka ptica, sa karatkerističnim dugim repom koji pokreće gore-dole. Ovo je vrsta sa najkraćim repom od svih pliski Evrope. Gnezdeći mužjak je u osnovi maslinato zelene boje sa gornje strane, a odozdo je žute boje. U drugim periodima, žuta boja može izbledeti do bele.Glave mužjaka mogu varirati u obojesnoti jako i te šare zavise od podvrste kojoj pripadaju.

Oglašava se karakterističnim visokotonskim piskom džit.[2]

Ova insektivorna ptica naseljava otvorena staništa blizu vode ili vlažne livade. Gnezdi se u busenovima trave gde polaže od 4-8 jaja.

Sistematika[уреди | уреди извор]

Motacilla je latinsko ime za belu plisku i predstavlja deminutiv od reči motare, „kretati se” i reči koja se još od Srednjeg veka tumači pogrešno, cilla sa značenjem „rep”.. Specijski deo imena flava je od latinskog, što znači zlatno-žuta.[3]

Sistematika i filogenija ove vrste je jako zbunjujuća. Bukvalno je opisano gomilu podvrsta za ovo vreme, pri čemu se 15-20 smatra validnim u zavisnosti kog autora neko citira. Takođe, sa žutoglavom pliskom formira kriptični komleks vrsta;[4] gde su oba taxona označena kao parafiletska međusobno. Populacija u Beringovom regionu je ponekad odvojena i smatra se zasebnom vrstom (M. tschutschensis).

Trenutno priznate podvrste[уреди | уреди извор]

Obojenost se odnosi na mužjake, izuzev onda kada je naglašeno suprotno.

Plavo-siva glava sa belim supercijijumom(obrvom) i prugom na obrazu mužjaka, ispranijim i žućkastijim kod ženke.
Gnezdi se: južna Skandinavija do Francuske i planinskog regiona centralne Evrope, a na istoku do Urala. Zimu provodi u subsaharskoj Africi.
  • M. f. flavissima Blyth, 1834Žutokruna žuta pliska
žuto-zelena glava sa svetložutim supercilijumom. Ženske su znatno svetlije po stomaku od mužjaka.
Gnezdi se: Britanija and obala Lamanša. Zumuje: Afrika.
  • M. f. thunbergi Billberg, 1828Tamnoglava žuta pliska ili plavoglava žuta pliska
Tamnosiva glava, sve do braza, bez beline kod mužjaka; ženke svetlije i ispranije verzije mužjaka, sa rudimentiranim zelenkastim supercilijumom.
Gnezdi se: centralna i severna Skandinavija na istoku do severozapadnog Sibira. Zimuje: istočna Afrika, Indijski potkontinent, jugoistočna Azija.
  • M. f. iberiae Hartert, 1921Pirinejska žuta pliska
Slična flavai, sa belim grlom i tamnijom sivom nijansom, skoro crno obojena iza očiju.
Gnezdi se: jugoistočna Francuska, Pirinejsko poluostrvo, Mahreb od Tinisa do Banc d'Arguin nacionalnog parka. Zimuje: Od Gambije do Centralnoafričke Republike.
  • M. f. cinereocapilla Savi, 1831pepeljasta žuta pliska
Slična iberiaejskoj, sa rudimentiranim ili bez supercilijuma.
Gnezdi se: Sicilija, Sardinija, Italija, Slovenija. Zimuje: obale Tunisa i Alžira, Mali do jezeza Čad.
  • M. f. pygmaea (A. E. Brehm, 1854)Egipatska žuta pliska
Slična cinereocapillai, manja i tamnija.
Gnezdi se: Delta Nila i niži Nil, stanarica.
  • M. f. feldegg Michahelles, 1830Crnoglava žuta pliska
Slična thunbergiiju pri čemu je crna kapa samo kod mužjaka, ženske su isprane thunbergi mužjaci odozgo, vrlo ispranožute odozdo, sa belim grlom.
Gnezdi se: Balkansko poluostrvo na istoku do Kaspijskog mora, na jugu do Turske, Irana i Avganistana. Zimuje: od cetralne Afrike do Nigerije i Ugande, na jugu do Sudana.
  • M. f. lutea (S. G. Gmelin, 1774)Žutoglava žuta pliska
Glava žuta sa zelenim vratom kod mužjaka, ženke su kao vividnije flava ženke.
Gnezdi se: Donji tok Volge do reke Irtiš i Zajsan jezera. Zimuje: Afrika i Indijski potkontinent.
  • M. f. beema (Sykes, 1832)Sajksova žuta pliska
Slična flavai sa svetlije sivom glavom i beličastim ušima; polovi slični.
Gnezdi se: Severno od lutea, na istoku do Ladak regiona. Zimuje: Indijski potkontinent, istočna Afrika i delovi Arabijskog poluostrva.
  • M. f. melanogrisea (Homeyer, 1878)Turkestanska crnoglava žuta pliska
Slična feldeggu, sa belim supercilijumom i ponekad zelenim vratom.
Gnezdi se: Na istoku od Delte Volge do Kaspijskog mora, a na severu do Avganistana. Zimuje: Pakistan i severoistočna Indija i zapadni Nepal, a moguće i severoistočna Afrika.
  • M. f. plexa (Thayer & Bangs, 1914)Severnosibirska žuta pliska
Mužjaci slični thunbergi sa tamnijim ušima, vrh glave svetliji, rudimentirani supercilijum. Ženske ispranijih boja od mužjaka.
Gnezdi se: u Sibiru između reke Katange i reke Kolima. Zimuje: Indija, jugositočna Azija.
  • M. f. leucocephala (Przevalski, 1887)beloglava žuta pliska
Mužjaci slični flava, s tim da je sivo na glavi dosta svetlije, skoro belo. Ženke slične flavai ženkama, ali nekako tamnije.
Gnezdi se: Severozapadna Mongolija i ponekad u Kini i Rusiji. Zimuje: verovatno u Indiji.

Nominalna plavoglava žuta pliska i žuta pliska formiraju usku hibridnu zonu u severnoj Francuskoj. Ptice ove zone variraju u obojenosti jako.

U kulturi[уреди | уреди извор]

U tekstovima piramida o Starom Egiptu, žute pliske su se smatrale ličnom prezentacijom Atuma i moguće da su bile prva inspiracija pticu Benu koja je, sa druge strane, bila inspiracija za nastanak feniksa u grčkoj mitologiji.[5]

Galerija[уреди | уреди извор]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ BirdLife International (2019). Motacilla flava. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2019.3. International Union for Conservation of Nature. Приступљено 21. 1. 2020. 
  2. ^ Wiles et al. (2000)
  3. ^ Jobling, James A. (2010). The Helm Dictionary of Scientific Bird Names. London, United Kingdom: Christopher Helm. str. 160, 261. ISBN 978-1-4081-2501-4. 
  4. ^ Voelker 2002
  5. ^ Salvador R. B. (2015). "Egyptian mythology in the Shin Megami Tensei: Persona games". Journal of Greek Studies 2(2): 8-32.

Literatura[уреди | уреди извор]

  • Voelker, Gary (2002): Systematics and historical biogeography of wagtails: Dispersal versus vicariance revisited. Condor 104(4): 725–739. [English with Spanish abstract] DOI: 10.1650/0010-5422(2002)104[0725:SAHBOW]2.0.CO;2 HTML abstract


Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]