Alibunar

Koordinate: 45° 04′ 50″ S; 20° 57′ 56″ I / 45.080422° S; 20.965533° I / 45.080422; 20.965533
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Alibunar
Alibunar
Grb
Grb
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugJužnobanatski
OpštinaAlibunar
Stanovništvo
 — 2022.2.694
Geografske karakteristike
Koordinate45° 04′ 50″ S; 20° 57′ 56″ I / 45.080422° S; 20.965533° I / 45.080422; 20.965533
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina67 m
Alibunar na karti Srbije
Alibunar
Alibunar
Alibunar na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj26310
Pozivni broj013
Registarska oznakaPA

Alibunar je gradsko naselje u Srbiji i sedište istoimene opštine u Južnobanatskom upravnom okrugu. Prema popisu iz 2022. bilo je 2.694 stanovnika.

Kroz Alibunar prolazi značajna drumska saobraćajnica BeogradPančevo–Alibunar–VršacTemišvar, kao i pruga koja takođe spaja Beograd i Temišvar.

Prošlost[uredi | uredi izvor]

Alibunar se u Kruševskom spomeniku pominje kao „Alijina voda“. Ta voda je izgleda oduvek imala blagotvorno lekovito svojstvo. Alibunar potiče još iz turskog perioda, a kako se tu nalazi Ali-pašin bunar, po njemu je i dobio ime.

Posle povlačenja Turaka, Alibunar bilo je srpsko naselje sa 32 kuće (1717). Godine 1773. godine ulazi u sastav nemačkog graničarskog puka. Austrijski carski revizor Erler 1774. godine konstatuje da mesto ima militarski status a pripada Vršačkom okrugu i distriktu. Tu se nalazi poštanska kambijatura, a stanovništvo je izmešano, srpsko i vlaško.[1]

Godine 1857. pominje se banja u Alibunaru, za lečenje kostobolje i reume. To je nova banja, za koju se znalo samo u okolini. Banju su činili kupatilo sa bunarima sa lekovitom vodom, koja ima crvenkastu boju i liči na ceđ. Od te vode je odvajana pena za dobijanje šalitre.[2]

Savremeno doba[uredi | uredi izvor]

Stanovništvo se bavi poljoprivredom, a delom je zaposleno u više kompanija. Ovde se nalazi FK Budućnost Alibunar.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Alibunar živi 2709 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 40,0 godina (38,7 kod muškaraca i 41,3 kod žena). U naselju ima 1166 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,94 (popis 2002).

Stanovništvo u ovom naselju veoma je nehomogeno, a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 3.616
1953. 3.811
1961. 3.705
1971. 3.951
1981. 3.803
1991. 3.738 3.630
2002. 3.431 3.609
2011. 3.007
Etnički sastav prema popisu iz 2002.‍[4]
Srbi
  
2.052 59,80%
Rumuni
  
960 27,98%
Romi
  
87 2,53%
Mađari
  
61 1,77%
Slovaci
  
46 1,34%
Makedonci
  
43 1,25%
Jugosloveni
  
42 1,22%
Crnogorci
  
11 0,32%
Hrvati
  
11 0,32%
Muslimani
  
11 0,32%
Nemci
  
7 0,20%
Albanci
  
3 0,08%
Slovenci
  
2 0,05%
Bugari
  
2 0,05%
nepoznato
  
11 0,32%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Fotogalerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ J.J. Erler: "Banat", Pančevo 2003.
  2. ^ "Srbski dnevnik", Novi Sad 1857. godine
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]