Arhijerej

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Arhijerej (grč. ό άρχιερεύς) najviši je jerarhijski stepen u Pravoslavnoj crkvi.[1]

On nosi neku od titula: episkop, mitropolit, arhiepiskop ili patrijarh.

Eparhijski arhijerej[uredi | uredi izvor]

Eparhijski arhijerej u Srpskoj pravoslavnoj crkvi je neposredni poglavar eparhije. Glavni je predstavnik i rukovodilac svega crkveno-duhovnog života i crkvenog poretka u eparhiji. Svoju crkvenojerarhijsku vlast vrši samostalno, a crkvenosamoupravne poslove u zajednici sa sveštenstvom i narodom.

Eparhijski arhijerej ima svoga zamjenika koji ga zamjenjuje u granicama datog mu ovlašćenja.

Izbor[uredi | uredi izvor]

Eparhijske i vikarne arhijereje bira Sveti arhijerejski sabor pod predsjedništvom patrijarha. Izbor arhijereja vrši Sveti arhijerejski sabor kad su prisutne dvije trećine svih eparhijskih arhijereja.

Za eparhijskog i vikarnog arhijereja može biti izabran onaj:[2]

  • koji ispunjava sve kanonskozakonske uslove predviđene za arhijerejski čin u Pravoslavnoj crkvi;
  • koji je redovno svršio pravoslavnu duhovnu akademiju ili pravoslavni bogoslovski fakultet;
  • koji je svojom revnosnom crkvenom službom, kao i svojim uglednim životom i predanim radom na dobro Crkve i naroda stekao opšte uvaženje i pokazao sposobnost za položaj arhijereja.

Kod izbora arhijereja, ako se ne postigne jednodušnost, glasa se tajno, i odlučuje apsolutna većina glasova. Ako se glasovi tako podjele da nijedan kandidat ne dobije apsolutnu većinu glasova, pristupa se odmah užem izboru između dvojice koji su najviše glasova dobili. Koji će kandidat doći u uži izbor od onih koji su dobili jednak broj glasova, odlučuje patrijarh, koji odlučuje i kod užeg izbora, ako se glasovi podjednako podijele. Odsutan član Svetog arhijerejskog sabora može povjeriti pismeno svoj glas jednom od prisutnih članova Svetog arhijerejskog sabora s tim da jedan arhijerej može biti opunomoćen samo s jednim glasom.

Po izvršenom izboru patrijarh proglašava izabranog kandidata. Novoizabranim i posvećenim arhijerejima patrijarh izdaje gramatu, koju potpisuju patrijarh i članovi Svetog arhijerejskog sinoda. Gramata se objavljuje u zvaničnom listu Patrijaršije.[3]

Razrješenje[uredi | uredi izvor]

Eparhijskog arhijereja može Sveti arhijerejski sabor sa uprave ukloniti:[4]

  • samo po kanonskoj osudi,
  • ili ga razriješiti po dokazanoj nemoći,
  • ili po ustanovljenom prestanku jednoga od uslova za izbor,
  • kao i na osnovu opravdane molbe za penziju.

Aktivni eparhijski arhijerej se razrješava daljeg upravljanja eparhijom i stavlja u red umirovljenih arhijereja. Upražnjenom eparhijom upravlja arhijerej administrator kojeg imenuje Sveti arhijerejski sinod.

Djelokrug[uredi | uredi izvor]

Eparhijski arhijerej, po svome arhipastirskom pozivu, ima punu jerarhijsku vlast u poslovima vjere i morala, sveštenodejstvovanja i arhipastirskog staranja u svojoj eparhiji. Kao neposredni poglavar i predstavnik svoje eparhije, uz saradnju sveštenstva i naroda, upravlja i svestrano rukovodi cjelokupnim, unutrašnjim i spoljašnjim, vjerskim i crkvenim životom u eparhiji. Sva crkvena nadleštva i organi u eparhiji potčinjeni su eparhijskom arhijereju.[5]

Sem prava i dužnosti po crkvenim i kanonskim propisima, eparhijski arhijerej:[6]

  • uči i prosvjećuje sveštenstvo i narod u eparhiji riječima, djelima i pastirskim poslanicama;
  • čuva, brani i održava u narodu pravoslavnu vjeru, suzbijajući svaku radnju koja je protivna pravoslavnom učenju i štetna po interese Srpske pravoslavne crkve;
  • upućuje i obodrava sveštenstvo i narod da osnivaju i organizuju religiozno-dobrotvorne, duhovno-prosvjetne, rodoljubive i uopšte korisne ustanove za napredak vjere i morala u narodu;
  • stara se za redovno i pravilno bogosluženje i uopšte o crkvenom poretku;
  • nastojava da se crkve i manastiri snabdijevaju svetim antiminsima, svetim mirom, sveštenim odeždama i utvarama i bogoslužbenim knjigama, i da se podmiruju na vrijeme i pravilno sve druge potrebe crkve;
  • određuje po potrebi bogosluženja prilikom izvanrednih crkvenih, narodnih i državnih svetkovina;
  • daje blagoslov da se podižu, gdje je potrebno, crkve, kapele, groblja i nastojava da se drže u dobrom stanju;
  • stara se da se crkve, manastiri i kapele grade u stilu koji je usvojen u Srpskoj pravoslavnoj crkvi i da se crkve, manastiri i domovi vjernih snabdijevaju ikonama u pravoslavnom duhu;
  • vodi brigu o čuvanju crkvenih starina;
  • osvećuje hramove;
  • rukopolaže dostojna lica u sveštenički čin, upućuje ih na dužnost i daje im gramatu o tome;
  • predlaže Svetom arhijerejskom sinodu za odlikovanja sveštena lica koja se ističu primjernim životom i crkvenopastirskim i vjeroučiteljskim radom i sam ih odlikuje onim što je u njegovoj nadležnosti;
  • određuje od dostojnih sveštenih lica oba reda svoga zamjenika u svima eparhijskim poslovima i razrješava ga i o tome izvještava Sveti arhijerejski sinod;
  • imenuje eparhijske propovjednike i ispovjednike za sveštenstvo u eparhiji;
  • predlaže, postavlja i utvrđuje u zvanjima i dužnostima crkvene i crkvenosamoupravne službenike, činovnike i poslužitelje, po propisima Ustava;
  • određuje sposobna lica za vjeroučitelje u školama u svojoj eparhiji i vodi nadzor nad njihovim radom;
  • daje na predlog manastirskih nastojatelja blagoslov dostojnim licima za stupanje u monaški čin;
  • daje u svojoj nadležnosti blagoslov i razrješenje u crkvenobračnim i drugim poslovima po propisima crkvenokanonskim i prema odlukama Svetog arhijerejskog sabora;
  • sudi sveštenim licima oba reda za manje (disciplinske) krivice, i kažnjava za ova djela: opomenom, ukorom, epitimijom do 15 dana i zabranom sveštenodejstva do mjesec dana, a za veće krivice predaje ih crkvenom sudu; sudi vjernima i izriče kazne privremenog lišenja pojedinog prava ili počasti u Crkvi; sve ove odluke su izvršne;
  • ublažava kazne konačno izrečene od eparhijskog crkvenog suda i to do polovine dosuđene kazne;
  • po propisima Ustava odlučuje od sveštenodejstva sveštena lica optužena sudu za krivice i određuje im zamjenike;
  • daje sveštenim licima i službenicima u svom djelokrugu odsustva;
  • određuje zamjenike odsutnim i oboljelim manastirskim nastojateljima, arhijerejskim namjesnicima i parohijskim sveštenicima;
  • vodi nadzor nad radom arhijerejskih namjesnika i sveštenstva oba reda u eparhiji;
  • vodi vrhovni nadzor nad radom i životom u crkvenim zavodima svoje eparhije, predlaže Svetom arhijerejskom sinodu postavljenje i razrješenje nastavničkog i vaspitačkog osoblja tih zavoda;
  • vrši u svojoj eparhiji kanonske posjete po crkvenim pravilima, šalje naročite izaslanike od sposobnih i dostojnih lica i daje im uputstva, radi pregleda parohijskih i namjesničkih kancelarija, manastirskih uprava i crkvenih opština;
  • nastojava da se sve naredbe, rješenja i odluke viših crkvenih vlasti blagovremeno i tačno saopštavaju i izvršuju;
  • stara se, uz pomoć eparhijskog crkvenog suda i eparhijskog upravnog odbora, da sva crkvena nadleštva i organi u eparhiji vrše svoje dužnosti savjesno i pravilno i da se svi poslovi izvršuju po postojećim propisima;
  • podnosi Svetom arhijerejskom sinodu izvještaje sa svojim predlozima o svome arhipastirskom radu i uopšte o stanju eparhije.

Vikarni arhijerej[uredi | uredi izvor]

Osim eparhijskih arhijereja postoje i vikarni arhijereji (vikari). Oni su pomoćni arhijereji koji pomažu episkopu, mitropolitu, arhiepiskopu ili patrijarhu u upravljanju eparhijom. Dobijaju počasnu titulu, najčešće po nekoj istorijskoj episkopiji. Vikarni arhijereji učestvuju u radu arhijerejskog sabora obično bez prava odlučivanja.

Arhijerej administrator[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 72. ISBN 86-331-2075-5. 
  2. ^ Član 104. Ustava Srpske pravoslavne crkve (1957)
  3. ^ Članovi 105. i 106. Ustava Srpske pravoslavne crkve
  4. ^ Član 111. Ustava Srpske pravoslavne crkve
  5. ^ Članovi 102, 103. i 107. Ustava Srpske pravoslavne crkve
  6. ^ Član 108. Ustava Srpske pravoslavne crkve

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]