Balhaško jezero
Balhaško jezero | |
---|---|
Koordinate | 46° 10′ 00″ S; 74° 20′ 00″ I / 46.166667° S; 74.333333° I |
Tip | prirodno, slano, vulkansko |
Zemlje basena | Kazahstan, celo jezero i 85% sliva Kina, 15% sliva |
Maks. dužina | 605 km |
Maks. širina | 74 km |
Površina | 3 755 km2 |
Maks. dubina | 26 m |
Nad. visina | 341,4 m |
Vodena površina na Vikimedijinoj ostavi |
Balhaško jezero (kaz. Балқаш көлі, Balqaş köli, rus. озеро Балхаш) je jezero u pustinjskoj stepi istočnog Kazahstana. [1]Površina jezera je do 18.428 km². Balhaško jezero je izduženog oblika sličnog polumesecu. Južna obala je veoma razuđena sa bezbroj malih ostrva i poluostrva. Srednja dubina jezera je 5,8 metara, a maksimalna 26. Jezero je podeljeno na zapadni i istočni deo koji su povezani kanalom Uzun-Aral širine 4,5 kilometara. Istočni deo jezera je dublji i veoma slan (> 7%), dok je zapadni deo malo slan (0,5-1,5% soli) i ne zavisi od promene nivoa jezera. Razlika u salinitetu je posledica razlike u broju pritoka i ograničenoj razmeni vode između njegovih delova.[2]
Najveći grad na obali jezera je Balhaš i ima oko 66.000 stanovnika. Glavne pritoke su reke Ili[1] i Karatal. Jezero nema otoke. Oko 15% površine sliva ovog jezera pripada teritoriji Kine. Najveći deo vode u jezero stiže od otopljenog snega sa planina Sinkjanga.
Kao i Aralsko jezero, i Balhaško jezero je u opasnosti da presuši. U oba slučaja razlog je upotreba voda za navodnjavanje polja pamuka. Ova praksa je započeta 1960-ih u doba SSSR[3] Jezero ima uski, prilično centralni moreuz. Zapadni deo jezera je neslana voda. Istočna polovina jezera je slana.[4][5][6][7] Istok je u proseku 1,7 puta dublji od zapada. Glavne lokalne ekonomske aktivnosti uključuju rudarstvo, preradu rude i ribolov.
Gradovi i privreda[uredi | uredi izvor]
U slivu jezera Balhaš je 2005. godine živelo 3,3 miliona ljudi, uključujući i stanovnike Almatija – najvećeg grada Kazahstana.[8] Najveći grad na jezeru je Balhaš sa 66.724 stanovnika (2010).[9] On se nalazi se na severnoj obali i ima istaknuto rudarsko-metalurško postrojenje. Veliko ležište bakra otkriveno je na tom području 1928–1930. godine i razvija se u selima severno od jezera. Deo autoputa između Biškeka i Karagande prolazi duž zapadne obale jezera. Na zapadnoj obali se nalaze i vojne instalacije izgrađene tokom sovjetske ere, kao što su radarski sistemi za upozorenje na rakete. Južna obala je skoro nenaseljena i ima samo nekoliko sela. Priroda i divlji život jezera privlače turiste, a na jezeru se nalazi nekoliko odmarališta.[10] Godine 2021, jezero Balhaš je izabrano za jednu od 10 najboljih turističkih destinacija u zemlji Kazahstan.[11]
Ribolov[uredi | uredi izvor]
Ekonomski značaj jezera je najvećim delom u njegovoj ribarskoj industriji. Sistematsko uzgajanje ribe počelo je 1930. godine;[4] godišnji ulov je bio 20 hiljada tona 1952. godine,[12] porastao je na 30 hiljada 1960-ih i obuhvatao do 70% vrednih vrsta. Međutim, do 1990-ih proizvodnja je pala na 6.600 tona godišnje sa samo 49 tona vrednih rasa. Pad se pripisuje nekoliko faktora, uključujući prekid programa reprodukcije, krivolov i pad nivoa i kvaliteta vode.[13]
Energetski projekti[uredi | uredi izvor]
Godine 1970, izgrađena je hidroelektrana Kapšagaj od 364 megavata na reci Ili, čime se iscrpljuje voda iz novog rezervoara Kapšagaj za navodnjavanje. Ilijeva voda se takođe uveliko koristi uzvodno, u kineskoj provinciji Sinđang, za uzgoj pamuka.[4] Trenutno postoji projekat za dodatnu kontraregulatornu branu 23 km nizvodno od Kapčagaja. Povezana hidroelektrana Kerbulak snage 49,5 MW će delimično rešiti problem snabdevanja električnom energijom južnih oblasti Kazahstana i služiće kao tampon za dnevne i nedeljne fluktuacije vodostaja reke Ili.[14]
Snabdevanje energijom jugoistočnog dela Kazahstana je stari problem, sa brojnim rešenjima predloženim u prošlosti. Predlozi za izgradnju elektrana na Balhašu kasnih 1970-ih i 1980-ih su zastali, a inicijativa za podizanje nuklearne elektrane u blizini sela Ulken[15] naišla je na snažno protivljenje ekologa i stanovnika.[16] Zbog toga je 2008. godine kazahstanska vlada ponovo razmotrila situaciju i najavila izgradnju Balhaške termoelektrane.[17][18]
Navigacija[uredi | uredi izvor]
Postoji redovan brodski saobraćaj koji plovi kroz jezero, ušće reke Ili i rezervoar Kapčagaj. Glavna pristaništa su Burilbajtal i Burlitobe.[19] Brodovi[20] su relativno lagani zbog ograničene dubine u pojedinim delovima jezera; koriste se uglavnom za ulov ribe, i transport ribe i građevinskog materijala. Ukupna dužina plovnog puta je 978 km, a period plovidbe je 210 dana/god.
U 2004. godini, lokalna flota se sastojala od 87 plovila, uključujući 7 putničkih brodova, 14 teretnih barži i 15 tegljača. Vlada je predvidela da će 2012. godine u slivu Ili-Balhaš biti 233.000 tona građevinskog materijala, najmanje 550.000 tona stoke, đubriva i prehrambenih proizvoda i najmanje 53 tone ribe. Očekuje se da će razvoj eko-turizma povećati broj putnika na 6.000 ljudi godišnje.[21]
Ekološka i politička pitanja[uredi | uredi izvor]
Akademici i vladini savetnici strahuju od velikog gubitka ekosistema u jezeru.[13] Bespoštedna industrijska eksploatacija bi verovatno oponašala ekološku katastrofu u Aralskom moru.[13] Od 1970. godine, oticanje vode od 39 km3 za punjenje Kapčagaj akumulacije dovelo je do pada dotoka iz Ili za 66%.[4] Istovremeno smanjenje nivoa jezera iznosilo je oko 15,6 cm/godišnje, što je mnogo veće od prirodnog pada u periodu 1908–1946 (9,2 cm/godišnje).[22] Smanjenje dubine je akutno u zapadnoj „polovini“. Od 1972. do 2001. godine, malo slano jezero Alakol, 8 južno od Balhaša, je praktično nestalo, a južni deo jezera je izgubio oko 150 km2 vodene površine.[23] Od 16 postojećih jezerskih sistema oko jezera ostalo je samo pet. Proces dezertifikacije zahvatio je oko 1⁄3 basena.[24] Slana prašina se izduvava sa isušenih područja, doprinoseći stvaranju azijskih oluja prašine, povećavajući zaslanjenost zemljišta i negativno utičući na klimu. Sve veće formiranje mulja u delti reke dodatno smanjuje dotok vode u jezero.[13]
Lokacija | 1997 | 2000 | 2001 |
---|---|---|---|
Zaliv Tarangalik | 2,38 | 3,70 | 3,96 |
Zaliv MA Sari-Šagan | 2,56 | 4,83 | 4,52 |
Još jedan faktor koji utiče na ekologiju basena Ili-Balhaš su emisije usled rudarskih i metalurških procesa, uglavnom u Rudarsko-metalurškom kombinatu Balhaš kojim upravlja Kazahmis. Početkom 1990-ih, nivo emisije je bio 280–320 hiljada tona godišnje, deponujući 76 tona bakra, 68 tona cinka i 66 tona olova na površini jezera. Od tada su se prenosi skoro udvostručili. Zagađivači se takođe donose sa deponija prašnim olujama.[8]
Godine 2000, velika konferencija, Balkaš 2000, okupila je naučnike za životnu sredinu iz različitih zemalja, kao i predstavnike biznisa i vlade. Konferencija je usvojila rezoluciju i apel vladi Kazahstana i međunarodnim organizacijama, koji predlažu nove načine upravljanja ekosistemima basena Alakol i Balhaš.[22] Na Međunarodnom ekološkom forumu 2005. posvećenom jezeru Balhaš, Kazahmis je najavio da će do 2006. godine restrukturirati svoje procese, smanjujući tako emisije za 80–90%.[8]
Kontaminacija Balhaša ne potiče samo lokalno, već je doneta i prilivom zagađene vode iz Kine. Kina takođe troši 14,5 km3 vode godišnje iz reke Ili, sa planiranim povećanjem od 3,6 puta.[8] Trenutna stopa povećanja je 0,5–4 km3/godišnje.[25] Kazahstanska vlada je 2007. godine predložila smanjenje cene za prodaju kazahstanskih proizvoda Kini u zamenu za smanjenje potrošnje vode iz reke Ili, ali je Kina tu ponudu odbila.[26][27]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 102. ISBN 86-331-2075-5.
- ^ World Lake Database: Lake Balkhash Arhivirano 2012-07-16 na sajtu Archive.today, 2. april 2008.
- ^ Lake Balkhash, International Lake Environment Committee
- ^ a b v g „Lake Balkhash”. Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 2009-01-29.
- ^ Igor S. Zektser, Lorne G Everett (2000). Groundwater and the Environment: Applications for the Global Community. CRC Press. str. 76. ISBN 1-56670-383-2.
- ^ Maria Shahgedanova (2002). The Physical Geography of Northern Eurasia. Oxford University Press. str. 140—141. ISBN 0-19-823384-1.
- ^ Yoshiko Kawabata; et al. (1997). „The phytoplankton of some saline lakes in Central Asia”. International Journal of Salt Lake Research. 6 (1): 5—16. doi:10.1007/BF02441865.
- ^ a b v g A. Samakova (2005-10-01). „The main problem of Balkhash Lake is poor water quality” (na jeziku: ruski). zakon.kz. Arhivirano iz originala 07. 03. 2018. g. Pristupljeno 2009-01-29.
- ^ „Қazaқstan / Qazaqstan population statistics” (Entry Balқaš/Balqaş).
- ^ Kazakh News agency (2008). „Foreign guests are delighted with the Lake Balkhash: Tourism News” (na jeziku: ruski). votpusk.ru. Pristupljeno 2009-01-29.
- ^ June 2021, Adelya Dauletkyzy in Tourism on 16 (2021-06-16). „Kazakhstan Selects Top 10 Tourist Destinations”. The Astana Times (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-09-27.
- ^ A. Sokolov (1952). „Central Asia and Kazakhstan”. Hydrography of the USSR (na jeziku: ruski). Gidrometeoizdat.
- ^ a b v g Ili-Balhaš — Koncepciя ustoйčivogo razvitiя (PDF) (na jeziku: ruski). UNDP Kazakhstan. 4. 11. 2004. Arhivirano iz originala (PDF) 22. 7. 2011. g. Pristupljeno 2009-02-14.
- ^ „Construction Kerbulak hydroelectric power, 49 5 MW” (na jeziku: ruski). klimate.kz. Pristupljeno 2009-01-29.
- ^ Gulsum Kunelekova (2006-10-30). „From age to age” (na jeziku: ruski). newspaper "Megapolis" No. 43 (307). Arhivirano iz originala 2012-06-29. g. Pristupljeno 2009-01-29.
- ^ „Research: NPP Balkhash” (na jeziku: ruski). COMCON-2 Eurasia. Arhivirano iz originala 2009-06-24. g. Pristupljeno 2009-01-29.
- ^ Larissa Stoppel (2008-11-12). I GЭS, i TЭS, i na dude igrec (na jeziku: ruski). "Express K" No. 213 (16599). Arhivirano iz originala 2011-07-22. g. Pristupljeno 2009-01-29.
- ^ „Project "Construction of the Balkhash Thermal Power Plant"”. builder.kz. 20. 10. 2008. Arhivirano iz originala 14. 1. 2012. g. Pristupljeno 2009-01-29.
- ^ „Balhaš (ozero v Kazahskoй SSR)” (na jeziku: ruski). Great Soviet Encyclopedia.
- ^ „Balkhash – ships, ships, shipping”. forum, photo. 2008. Pristupljeno 2009-01-29.
- ^ Resolution of the Government of the Republic of Kazakhstan dated 26 September 2006, N 917. „On Approval of the Programme of development of navigation and safety on the inland waterways of the Republic of Kazakhstan for 2007–2012” (na jeziku: ruski). government.kz. Arhivirano iz originala 22. 7. 2011. g. Pristupljeno 2009-01-29.
- ^ a b v „Water resources of Kazakhstan in the new millennium” (PDF) (na jeziku: ruski). UNDP Kazakhstan. 19. 4. 2004. Arhivirano iz originala (PDF) 6. 3. 2007. g. Pristupljeno 2009-02-14.
- ^ Guillaume Le Sourd, Diana Rizzolio (2004). „United Nations Environment Programme – Lake Balkhash”. UNEP Global Resource Information Database. Arhivirano iz originala 2011-07-18. g. Pristupljeno 2009-01-29.
- ^ N. Borovaya (4. 10. 2005). „Spasti unikalьnoe ozero. Stremitelьno meleet kazahstanskiй Balhaš” (na jeziku: ruski). Эkspress K, No. 186 (15844). Arhivirano iz originala 2011-07-18. g. Pristupljeno 2009-01-29.
- ^ Institute of Hydrogeology and Hydrophysics Ministry of Education and Science. „Water problems in Kazakhstan”. unesco.kz. Pristupljeno 2009-01-29.
- ^ Ilan Greenberg (8. 3. 2007). „Kazakhstan and China Deadlock Over Depletion of a Major Lake”. The New York Times. Pristupljeno 2009-01-29.
- ^ Jack Carino (1. 4. 2008). „Water woes in Kazakhstan”. China Dialogue. Pristupljeno 2009-01-29.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- „Information on Balkhash's geography and biology”. Arhivirano iz originala 5. 3. 2001. g.
- Kazakh 'national treasure' under threat
- United Nations Environmental Programme details on Lake Balkhash
- "Central Asia: Kazakhstan, aid bodies work to save major lake" 13 March 2007 RadioFreeEurope/RadioLiberty