Grb Nemanjića
Nemanjići | |
---|---|
Detalji | |
Nosilac | Nemanjići |
Grb Nemanjića je srebrni dvoglavi orao na crvenoj pozadini. Srpski vladari su grb dvoglavog orla preuzeli od Vizantije. Ana, žena Stefana Nemanje kći vizantijskog cara Romana IV "donela je u miraz u Srbiju belog orla kao simbol carski".[1]
U vreme Stefana Prvovenčanog, koristio se crveni dvoglavi orao na srebrnoj pozadini, dok je u vreme Stefana Dušana došlo do inverzije boja i pojavljuje se srebrni orao na crvenoj pozadini.
Tokom 14. veka su postojale različite varijante grba Nemanjića - srebrni dvoglavi orao na crvenoj pozadini, i crveni dvoglavi orao na srebrnoj pozadini. Na kraju se ustalila varijanta srebrnog orla na crvenom polju, nasuprot vizantijskog crnog orla na zlatnom polju, i ta varijanta se danas smatra grbom Nemanjića.
Pojavljivanja grba[uredi | uredi izvor]
Dvoglavi orao je prvobitno bio simbol Vizantijskog carstva, i predstavljao je duhovnu i svetovnu vlast Vizantijskih vladara. Kasnije je postao uobičajeni heraldički motiv i tokom istorije se nalazi na grbu nekolicine istočnoevropskih država.
Najstarija ktitorska freska na našim prostorima koja prikazuje dvoglavog orla je slika humskog velikog kneza Miroslava u crkvi Svetog apostola Petra na Limu, kod Bijelog Polja. Knez nosi kratak plašt crvene boje, ceo pokriven malim dvoglavim orlovima u krugovima. [2]
Na jednom ugovoru sa Dubrovnikom, iz 1247 — 1249. godine, vidi se pečat sa dvoglavim orlom koji koristi Miroslavljev sin Andrija.[2]
Vladari iz dinastije Nemanjića, Stefan Prvovenčani (1196—1228), veliki župan pa kralj, kralj Radoslav i kralj Vladislav, na freskama u Žiči, Bogorodici Ljeviškoj, Mileševi i Studenici na odeći nose žute tj. zlatne dvoglave orlove u krugovima, najčešće na crvenoj podlozi. Stefan Prvovenčani, na poznatim freskama na kojima je prikazan u manastirima Žiča (čiji je on bio ktitor) i Bogorodica Ljeviška, na različitim haljinama obavezno nosi žute tj. zlatne orlove u krugovima.[3] Moguće je da isti znak postoji tj. da je postojao i na njegovom portretu u manastiru Mileševa, ali to nije moguće utvrditi zbog velike oštećenosti freske. Njegovi portreti u Bogorodici Ljeviškoj (1307) i Mileševi (1309—1316) su nastali tek nešto posle vremena Stefana Prvovenčanog (veliki župan 1196-1217. i kralj 1217—1228).[2]
Naslednik Stefana Prvovenčanog, kralj Radoslav, ostavio je dva autentična fresko-portreta: jedan u Žiči a drugi u riznici manastira Studenica (1234). Na ove dve slike kralj nosi različita odela, različitog tipa i sa različitim ornamentima ali se na oba portreta, na crvenoj podlozi, u krugovima, nalaze zlatni dvoglavi orlovi.[2]
Za grb koji je koristio Dušan Nemanjić (kralj 1331 — 1345, car 1346 — 1355) se ni danas ne zna, osim za grb na zastavi koji se pojavljuje 1339. godine u portolanu katalonskog kartografa, njegovog savremenika, Anđelina Dunserta. Na njemu je prikazano kraljevstvo Dušana Nemanjića sa njegovom prestonicom Skopljem, nad kojim se vijori zlatni barjak sa crvenim dvoglavim orlom.[2]
Dvoglavi orao, koga vidimo već na novcu i pečatima Dušanovog vlastelina Olivera, i kasnije Lazarevića i Brankovića, javlja se kao dvoglavi zlatni orao na crvenom polju sa rogovima u kljunu u zbornicima Ulriha Rihentala (Ulrich Reichental) i Konrada Grinenberga (Konrad Grünenberg) kao grb srpskih despota.
Iako se dvoglavi orao prvi put kod srpske vlastele pojavljuje još u doba Stefana Nemanje (1166—1196), potpunu afirmaciju stiče tek u vreme Stefana Dušana. To se dovodi u vezu sa nastojanjima Stefana Dušana da srpska kraljevina postane pravi nastavljač i obnovitelj Vizantijskog carstva, srušenog 1204. godine, umesto države na čijem čelu su se nalazila dinastija Paleologa. Iz tog razloga toga je se on proglasio za 'Cara Srba, Bugara i Romeja, a iz Vizantije je pored već usvojenog dvorskog ceremonijala preuzeo i dvoglavog orla kao simbol carske vlasti.
Reference[uredi | uredi izvor]
Izvori[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Aleksandar Solovjev: Istorija srpskog grba i drugi heraldički radovi, Beograd, 2000.
- Branko Marušić: O osnovnim pitanjima srpske heraldike, Beograd, 2005.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
- Nemanjići
- Grbovi Srbije kroz istoriju
- Dvoglavi orao
- Pad Carigrada (1204)
- Srednjovekovne zastave Nemanjića