Žagubica

Koordinate: 44° 11′ 49″ S; 21° 47′ 17″ I / 44.197001° S; 21.788133° I / 44.197001; 21.788133
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Žagubica
Zavičajni muzej u Žagubici
Zastava
Zastava
Grb
Grb
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugBraničevski
OpštinaŽagubica
Stanovništvo
 — 2011.Pad 2.590
 — gustina14/km2
Geografske karakteristike
Koordinate44° 11′ 49″ S; 21° 47′ 17″ I / 44.197001° S; 21.788133° I / 44.197001; 21.788133
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina499 m
Površina189,92 km2
Žagubica na karti Srbije
Žagubica
Žagubica
Žagubica na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj12320
Pozivni broj012
Registarska oznakaPO

Žagubica je naselje u opštini Žagubica, u Braničevskom okrugu, u Srbiji. Prema popisu iz 2011. bilo je 2590 stanovnika.

Geografski položaj[uredi | uredi izvor]

Opština Žagubica, nalazi se u jugoistočnom delu Braničevskog okruga i istočnom delu Srbije na 170 kilometara jugoistočno od Beograda, i 83 kilometara od Požarevca. Opština Žagubica zahvata gornji deo doline Mlave i njenih pritoka pa je prirodno izdiferencirana na dva kotlinska dela, pobrđe i planinski obod.

Glavni i središnji deo predstavlja žagubička kotlina čiji je niži deo prosečne nadmorske visine oko 300 m. Drugi, manji i niži deo je Krepoljinsko-krupajska kotlina, sa nižim delom oko 220 m nadmorske visine. Između kotlina je pobrđe. Najveći deo kotlinskog oboda sa zapadne, severne i severoistočne strane lučno zatvaraju niže Gornjačke (do 825 m) i Homoljske planine (do 940 m) i do Omana (963 m), dok joj južni i istočni obod čine viši i strmiji delovi Beljanice (1.339 m) i masiv Crnog vrha (1.043 m). Granica opštine vodi najvišim vencima ovih planina. Ima oblik razvučenog pravougaonika, dužine oko 35 i širine oko 26 km.

Privreda[uredi | uredi izvor]

Privreda Žagubice zasnovana je na, korišćenju prirodnih resursa ovog područja, drvnoj industriji, rudarstvu i eksploataciji mrkog uglja, mermera i ukrasnog kamena šumarstvu, a osnovna delatnost stanovništva je poljoprivreda, odnosno stočarstvo.

Obrazovanje[uredi | uredi izvor]

U opštini Žagubica postoje tri osnovne škole sa područnim odeljenjima u svim naseljima opštine i srednja Tehnička škola u kojoj se školuju ekonomski tehničari, kuvari, konobari i turistički tehničari.

Zdravstvo[uredi | uredi izvor]

Zdravstvena zaštita organizovana je kroz rad Doma zdravlja u Žagubici i ambulante u Krepoljinu i Laznici.

Kultura[uredi | uredi izvor]

Kulturne aktivnosti i dešavanja organizuju se i u nadležnosti su Kulturno-prosvetnog centra u Žagubici koji je smešten u Domu kulture.

U Žagubici postoji KUD Homolje i održava se manifestacija SABOR VRELA HOMOLjA.

Ovde se nalazi Zavičajni muzej Homolja.

Sport[uredi | uredi izvor]

U Žagubici postoji FK Homoljac koji se takmiči u srpskoj fudbalskoj ligi Zona-Dunav.

Saobraćaj[uredi | uredi izvor]

Postoji prirodna predisponiranost za izgradnju saobraćajnih koridora kroz opštinu Žagubica, prateći tok reke Mlave. Međutim, Homolje daleko zaostaje u izgrađenosti saobraćajne infrastrukture za republičkim prosekom. Opština Žagubica udaljena je od Beograda 170 km. Žagubica je od Petrovca udaljena 46 km, od Bora 46 km, Majdanpeka 46 km i Despotovca 60 km. Svi putni pravci su regionalni.

Glavni saobraćajni koridor jeste regionalni put P-105 Požarevac – Petrovac – Žagubica - Bor. Od Žagubice vodi još jedan regionalni put, P-104 (Žagubica – Laznica – Jasikovo - Majdanpek) koji je lošijeg kvaliteta. Ista konstatacija važi i za regionalni put P-216 (Krepoljin - Despotovac). Lokalnom mrežom puteva su sva sela povezana na teritoriji opštine, ali je ona u dosta lošem stanju jer se neredovno održava.

Prema Kučevu postoji šumski put Milatovac - Bukovska koji nema asfaltnu podlogu. Od nekategorisanih puteva treba posebno izdvojiti put Žagubica – Buk - Beljanica, imajući u vidu potencijalnu važnost Beljanice u turističkom pogledu. Ukupna dužina puteva na teritoriji opštine iznosi 204 km, od čega savremenom kolovozu pripada 154 km puta. Magistralnim putevima pripada svega 14 km, regionalnim 88 km, dok je najduža lokalna putna mreža sa 102 km.

Opština nije povezana železničkom mrežom, niti postoji razvijen vazdušni saobraćaj.

Znamenitosti[uredi | uredi izvor]

Homoljska potajnica ili u narodu poznata pod nazivom „Stojanje“ je jedna od četrdeset reka potajnica u svetu i jedna od tri u Srbiji. Vrelo Mlave čija ispitana dubina je 74 metara predmet je naučnih istraživanja ronilaca iz brojnih zemalja Evrope, a Krupajsko vrelo spada u red još uvek nedovoljno ispitanih izvorišta. Ne treba zaboraviti ni Osaničku prerast, Gornjačku i Ribarsku klisuru i Buk.

Među kulturno istorijskim spomenicima dominiraju Manastir Gornjak (1378. god) zadužbina je Kneza Lazara, nalazi se na levoj obali reke Mlave, na samom izlasku iz opštine Žagubica.Trška crkva je najstariji manastir u Braničevskoj eparhiji i nalazi se na četvrtom kilometru regionalnog puta Žagubica-Petrovac.

Ovde se nalazi Crkva Svete Trojice u Žagubici.

Zaštićeni spomenici prirode[uredi | uredi izvor]

Vrelo Mlave
U cilju očuvanja, Žagubičko vrelo i njegova neposredna okolina stavljeni su pod zaštitu 1979. godine, kao „hidrološki prirodni spomenik“ prve kategorije zaštite, sa površinom okruženja od oko 6 hektara. Leži u jugoistočnom delu Žagubičke kotline, na nadmorskoj visini od 314 m, na južnoj periferiji opštinskog centra, odnosno na mestu gde se severni odsek Beljanice spušta u Žagubičku kotlinu (udaljeno oko 1 km od Žagubice). Kraški izvor Mlave voklijskog tipa nalazi se u prirodnom amfiteatru otvorenom u pravcu severozapada kratkom dolinom otoka vrela i predstavlja turističku atrakciju ovog područja. Vrelo Mlave izbija ispod krečnjačkog odseka visine oko 40 metara, iz vrtačastog udubljenja površine 655 m², pri čemu zapremina vode iznosi oko 2480 m³.

Krupajsko vrelo

Homoljska potajnica
Nalazi se u Žagubikčoj kotlini, na jugoistočnim padinama Homoljskih planina, na levoj strani doline Potajničkog potoka, na brdu Mala Škljova, građenog od krečnjaka koje je pokriveno glinom i humusom. Udaljena je oko 12 km od Žagubice i oko 6 km od Laznice. Predstavlja hidrološki spomenik prirode prve kategorije, izdignuto je 9 m iznad rečnog korita, na 412 m nadmorske visine, pri čemu zaštićena površina iznosi nešto više od 4 ha (4,36 ha).

Homoljska potajnica predstavlja jedini poznati intermitentni kraški izvor u istočnoj Srbiji čija se funkcija održala do danas. Fenomen funkcionisanja Homoljske potajnice sastoji se iz faze punjenja rezervoara, kada iz otvora ne izlazi voda, i faze pražnjenja rezervoara, kada iz otvara ističe voda. Samo izbijanje vode nagoveštava podzemno mumlanje kome sledi najpre postepeno, a zatim naglo izbijanje koje pri maksimumu iznosi oko 1000 l/min.

Krupajsko vrelo
Izbija na zapadnoj strani planine Beljanice, na nadmorskoj visini od 240 m. Nalazi se u jugoistočnom delu Krupajsko - Krepoljinske kotline, u ataru sela Milanovca, pored asfaltnog puta koji spaja Homoljski kraj sa Resavom. Vode ovog vrela izbijaju velikom snagom iz pećinskog otvora kraj sela Krupaja, a pritiču podzemnim kanalima sa područja Beljanice; po spoljnoj morfologiji, ono podseća na vrelo Mlave. Spada u najveće i najjače kraške izvore kod nas, i jedno je od tri najatraktivnija u Srbiji (na prvom mestu je vrelo Belog Drima, a na drugom mestu je vrelo Raške). Svrstava se u Prvu kategoriju zaštite, ukupne površine 9 ha.

Osanička reka

Busovata
Predstavlja botanički rezervat prirode, zaštićen je 1975. godine, s obzirom da predstavlja reprodukcioni rezervat za populacije biljaka i životinja i semenski materijal za obnavljanje mnogih sastojina na ovoj planini. Nalazi se u srednjem delu planine Beljanice, 18 km od Žagubice, 3 km od Rečke, između Predela (1147 m) na severu, Proloma (1151 m) na zapadu i Kape (1291 m) na jugu. Uvala Busovata, koja predstavlja u stvari sastojinu bukove šume, obuhvata površinu od 15,86 ha.

Klisura Osaničke reke
Uzvodno od sela Osanice, Osanička reka izgradila je u krečnjačkoj gredi između uzvišenja Veliko brdo i Velika Šetaća klisuru dugu oko 1,5 km i duboko oko 250 m. Klisura Osaničke reke ističu se visinom i izgledom svojih strana u kojima se ističu vertikalne litice, zupci, stubovi i ostenjaci, brzom, bistrom i nezagađenom vodom, kao i raznovrsnom vegetacijom (stanište za 166 biljnih vrsta) i specifčinom faunom. U srednjem delu, gde se klisura sužava na širinu rečnog korita, nalazi se pećina - prerast, veoma interesantan geomorfološki fenomen. Svrstava se u 3. kategoriju zaštite, ukupne površine 30,44 ha.

Prerast Samar
Zaštićeni geomorfološki prirodni spomenik „Prerast Samar“ nalazi se u dolini reke Prerasta, kratke leve pritoke Male Tisnice, na nadmorskoj visini od 690 m. Ukupna površina zaštićene zone iznosi 40,20 ha. Prerast je udaljena oko 2,5 km od ušća reke Prerasta u Malu Tisnicu. Na toj dužini reka Prerast je usečena u krečnjačkim stenama.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Žagubica živi 2287 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 42,0 godina (39,9 kod muškaraca i 43,8 kod žena). U naselju ima 998 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,80.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Demografija[1]
Godina Stanovnika
1948. 3.365
1953. 3.694
1961. 3.670
1971. 3.591
1981. 3.479
1991. 3.349 3.070
2002. 2.823 3.199
2011. 2.590
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[2]
Srbi
  
2.626 93,02%
Vlasi
  
74 2,62%
Crnogorci
  
9 0,31%
Romi
  
8 0,28%
Rumuni
  
6 0,21%
Hrvati
  
5 0,17%
Makedonci
  
3 0,10%
Goranci
  
2 0,07%
Rusini
  
1 0,03%
Mađari
  
1 0,03%
Jugosloveni
  
1 0,03%
nepoznato
  
42 1,48%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  2. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  3. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]