Kisela indigestija buraga

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kisela indigestija (lat. Acidosis ingestorum ruminis, lactacidosis) je poremećaj u radu buraga do koje dolazi usled prisustva velike količine kiselih sastojaka, nastale fermentacijom hrane sa velikom količinom lako svarljivih ugljenih hidrata (koncentrovana smeša) ili hraniva (zrnevlje žitarica, stočno brašno) od kojih u toku procesa varenja u buragu nastaju velike količine organskih kiselina (mlečna kiselina).

Vrste domaćih životinja podložne oboljenju[uredi | uredi izvor]

Kod goveda koja se gaje ekstenzivno kisele indigestije se javljaju sporadično u odnosu na goveda koja su u intenzivnom uzgoju. Mlečna acidoza se javlja i kod ovaca i koza svih rasa, starosti i oba pola. Češće nastaje kod stajskog uzgoja nego na pašnjačkom uzgoju, najčešće kod jagnjadi starosti od 3 do 9 meseci.

Proizvodnja tovnih kategorija goveda nalaže da junad dobijaju maksimalnu telesnu masu što pre, a ovo najčešće zahteva prelazak na ishranu sa velikim količinama koncentrata. U zavisnosti od vrste koncentrovane smeše, ukupno unete količine hrane i prilagođenosti mikropopulacije buraga na takvu ishranu, broj obolelih grla može da varira od 10 do 15% u zapatu. Smrtnost može biti i do 90% kod nelečenih slučajeva, dok kod lečenih smrtnost može da iznosi između 30 i 40%.[1]

Uzroci[uredi | uredi izvor]

Uzroci kisele indigestije su: naglo uzimanje obroka koji sadrži veće količine lako svarljivih ugljenih hidrata, odnosno preobilna ishrana lako svarljivim ugljenim hidratima (celo ili fino mleveno zrno kukuruza, ječma, pšenice, zatim trop, melasa, voće, šećerna repa i rezanci, stočna repa, krompir i dr.). Mlevene žitarice uzete u većim količinama izazivaju jaku kiselu indigestiju (prejedanje žitaricama i ostalim lako svarljivim ugljenim hidratima). Mleveni kukuruz u količini od 2,5 do 6,2 kg na 100 kg telesne mase izaziva jaku kiselu indigestiju.[2]

Klinička slika[uredi | uredi izvor]

Tok bolesti i razvoj kliničke slike zavise od vrste i količine unetog hraniva i stepena acidoze, dehidracije, intoksikacije ili zapaljivih promena u buragu, sirištu i crevima.

Perakutni tok oboljenja[uredi | uredi izvor]

Manifestuje se teškom depresijom, slabošću, a kasnije iznemoglošću. Životinja ne ustaje, prividno je slepa, javlja se midrijaza ili slab pupilarni refleks. Abdomen je vidno uvećan, burag proširen sa tečnim sadržajem, nastaje potpuna atonija buraga, pH sadržaja je ispod 5 i u sadržaju nema protozoa. Prisutni su količni bolovi. Kod životinje je prisutan visok stepen dehidracije, oči su upale, puls je ubrzan i iznosi 110 do 130 u minuti, a telesne temperatura iznosi 36,5 do 38 °C. Klinička slika podseća na puerperalnu parezu. Prognoza kod perakutnog toka je veoma loša zbog nastale toksemije i može nastupiti smrt u roku od 24 časa. Pre smrti životinje leže, stenju, grče se i guše.

Akutni tok oboljenja[uredi | uredi izvor]

Akutni tok oboljenja je nešto blaži u odnosu na perakutni i manifestuje se depresijom, ataksijom, ali životinje još uvek mogu da se kreću. Životinja ima potpun nedostatak apetita i atoniju buraga, pojačanu žeđ, blagu midrijazu, a pupilarni refleks je slab. Stepen dehidracije je osrednji kao i proširenje abdomena. U tečnom sadržaju buraga pH je između 5 do 6, a u sadržaju nema protozoa. Puls iznosi 90 do 100 u minuti, disanje je površno i ubrzano, a telesna temperatura je 38,5 - 39,5 °C. Kod životinje opada proizvodnja mleka, javljaju se količni bolovi, dijareja je obilna i sa zrnima žitarica, životinja je nemirna, osvrće se i udara nogama prema trbuhu. Kod akutne indigestije udružene sa dilatacijom buraga leva gladna jama je ispunjena zbog prenatrpavanja buraga hranom i palpacijom se oseća tvrd i testast sadržaj, a nešto kasnije i tečan. Takođe može da nastane i meteorizam pa je onda tok mnogo burniji, burag je jače napet i palpacijom se nalaze gasovi. Gravidne životinje mogu da pobace desetak dana nakon oporavka. Akutni pododermatitis može da se javi i u slučajevima u kojima oboljenje nije uzelo maha. Hronični pododermatitis može da se pojavi nekoliko nedelja ili meseci kasnije. Pregledom mokraće na prisustvo ketonskih tela isključuje se indigestija nastala zbog ketoze.

Subakutni tok oboljenja[uredi | uredi izvor]

Subakutni tok oboljenja je najčešći kod preživara svih kategorija. Ovaj oblik je mnogo lakši od prethodna dva i simptomi bolesti su slabije izraženi, ali su posledice na rentabilnost proizvodnje najveći. [3]

Lečenje[uredi | uredi izvor]

Neophodno je izvršiti otklanjanje acidoze buraga, metaboličke acidoze, dehidracije, intoksikacije, abnormalne mikroflore buraga i atonije buraga. U lakšim slučajevima acidozu buraga suzbijati peroralnim davanjem mineralnih soli ili smešama sa antacidnim dejstvom (smeše sadrže kalcijum karbonat, magnezijum karbonat, mono i dinatrijum fosfat). Mogu se dati i alkalne soli natrijum bikarbonat, kalcijum karbonat, magnezijum karbonat ili magnezijum oksid pomešani sa nekoliko litara vode daju se peroralno i aplikacija se može ponoviti za 24 i za 48 časova. U težim slučajevimasa jakom dilatacijom buraga i acidozom bez znakova intoksikacija vršiti ruminotomiju. Nakon ruminotomije, sadržaj buraga se vadi, a burag se ispira vodom.

Za suzbijanje metaboličke acidoze, dehidracije i intoksikacije daju se 1,4 postotni rastvor natrijum bikarbonata, jedna do dve litre lagano intravenski, zatim 5 do 10 postotni rastvor glukoze u fiziološkom rastvoru natrijum hlorida tri do pet litara dnevno. Zatim se daju preparati kalcijuma i magnezijuma, vitamin B1, vitamin C, kofein, pentazol, antihistaminici i kortikosteroidi.[4]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Kisela indigestija (Acidoza) goveda – Stočna Hrana” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-03-07. 
  2. ^ Radinović, prof. dr Miodrag; Dimitrijević, doc. dr Blagoje (2017). Bolesti preživara - praktikum. Novi Sad: Univerzitet u Novom Sadu, Poljoprivredni fakultet. str. 31. ISBN 978-86-7520-436-7. 
  3. ^ „Kisela indigestija - veterina.info”. veterina.info. Pristupljeno 2021-03-07. 
  4. ^ Đoković, Radojica D. (2014). Zdravstvena zaštita preživara. Čačak: Univerzitet u Kragujevcu, Agronomski fakultet u Čačku. str. 7. ISBN 978-86-87611-30-6. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Radinović, prof. dr Miodrag; dimitrijević, doc. dr Blagoje (2017). Bolesti preživara - praktikum. Novi Sad. Univerzitet u Novom Sadu, Poljoprivredni fakultet. ISBN 978-86-7520-436-7
  • Đoković, Radojica D. (2014). Zdravstvena zaštita preživara. Čačak. Univerzitet u Kragujevcu, Agronomski fakultet u Čačku. ISBN 978-86-87611-30-6

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]