Manastir u Panonhalmi
Manastir u Panonhalmi Pannonhalmi Bencés Főapátság | |
---|---|
Svetska baština Uneska | |
Zvanično ime | Manastir u Panonhalmi |
Mesto | Panonhalma, Mađarska |
Koordinate | 47° 33′ 10″ S; 17° 45′ 40″ I / 47.5528° S; 17.7611° I |
Površina | 356 km2 (3,83×109 sq ft) |
Kriterijum | Kulturno dobro: iv, vi |
Upis | 1996. (20. sednica) |
Veb-sajt | http://whc.unesco.org/en/list/758 |
Teritorijalna opatija Pannonhalma (mađarski jezik: Pannonhalmi Bencés Főapátság; latinski jezik: Territorialis Abbatia Santi Martini Monte Pannonia; nemački jezik: Abbey Martin Berg) je benediktinska opatija na brdu sv. Martina (Márton-hegy) pored gradića Pannonhalma u severnoj Mađarskoj. Smeštena je na visini od 282 metara i jedan je od najstarijih istorijskih spomenika u Mađarskoj. Veruje se da je u podnožju ovog brda rođen Sveti Martin, po kojem je brdo i nazvano, a po njemu se opatija naziva i Opatija na Martinovom brdu (Márton-hegyi Apátság). Nakon Montekasina u Italiji[1], ona je najveća teritorijalna opatija (rimokatolička samostalna opatija sa svojim ličnim biskupom) na svetu. UNESKO-va svetska baština od 1996. godine.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Kraljević Geza je osnovao ovu opatiju 956. godine kao prvi benediktinski samostan u Mađarskoj, koji je za vreme kralja Stefana I (1001) postala središte Benediktinaca u celoj Mađarskoj. Tada je izgrađena i posvećena opatijska bazilika koja se u 13. veku proširila u romantičkom, zatim u 15. veku u gotskom stilu.
Samostan je opsežno obnovljen i proširen u 17. i 18. veku u baroknom stilu. Jozef II Habzburški, je 1786. godine, kao i sve ostale benediktinske samostane u državi, raspustio opatiju. Od 1802. godine ponovno su se monasi vratili u samostan, ali sada s glavnim zadatkom obrazovanja. Od 1824. do 1832. godine izgrađena je monumentalna biblioteka, a od 1868. do 1886. godine nova crkva.
Za vreme komunizma, već 1945. godine, svi samostani u Mađarskoj su nacionalizovani. God. 1995., godinu dana pre njenog hiljaditog rođendana, opatija je vraćena monasima i obnovljena. Sledeće godine upisana je na UNESKO-v spisak mesta Svetske baštine u Evropi kao primer evolucije samostanske arhitekture kroz 1000 godina.
Samostanski kompleks[uredi | uredi izvor]
Najveće znamenitosti opatije su:
- Gotska bazilika s kriptom iz 13. veka, koju je proširio Matija Korvin 1472. god. dodavši joj novi svod, istočne lađe i kapelu sv. Benedikta.
- Klaustar se nalazi na starom ulazu u baziliku i uređen je u renesansnom stilu 1486. godine.
- Monumentalna biblioteka sa više od 360.000 naslova izgrađena je u 19. veku. Ona ima središnju ovalnu prostoriju čiji je svod oslikan alegorijama srednjovekovnih nauka: Pravo, Teologija, Medicina i Umetnost. Opatijski arhiv je retka i bogata zbirka dokumenata od prvih vekova mađarske državnosti, kao što su: Povelja o osnivanju opatije kralja Stefana I Svetog (1002), kao i Povelja o osnivanju opatije Tihany (1055) koja sadrži najstarije zapise reči i fraza na mađarskom jeziku.
- Barokni refektorijum koji je oslikan iluzionističkim slikama u drugoj polovini 1720-ih.
- Opatijska umetnička zbirka koja je druga najveća u Mađarskoj
- Neoklasicistički Milenijumski spomenik (1896) je jedan od sedam spomenika podignutih povodom hiljadugodišnjice dolaska Mađara u Panoniju 1896. godine. Izvorno je to bio 26 metara visok toranj s dvostrukom kupolom i kolosalnim mesinganim reljefom Krune sv. Stefana. Zbog zapuštenosti spoljni omotač je uklonjen 1930-ih i danas ima oblik prostorije s plitkom kupolom (izvorno unutrašnja kupola).
- Gospojinina kapela (1714) ima tri barokna oltara i male orgulje, a bila je namenjena puku koji je živeo izvan opatije. Ispod kapele se nalazi kripta opatijskih monaha.
- Botanička bašta je osnovana 1830. godine sadnjom 80 vrsta drveća i grmlja iz okoline opatije. Danas ima više od četiri stotine vrsta drveća i grmlja od kojih su mnogi mađarski endemi.
-
Povelja o osnivanju opatije (1002) -
Unutrašnjost bazilike sv. Martina -
Vrata iz klaustra u baziliku -
Vitraž sv. Martina s pročelja bazilike -
Detalj zvonika
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ Vengriя. Izd. «Vokrug sveta». M.:. 2007. ISBN 978-5-98652-117-6. str. 175.
Spoljašne veze[uredi | uredi izvor]
- Opatija Pannonhalma Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. jul 2019)