Nada Naumović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
nada naumović
Nada Naumović
Lični podaci
Datum rođenja(1922-04-22)22. april 1922.
Mesto rođenjaKragujevac, Kraljevina SHS
Datum smrti21. oktobar 1941.(1941-10-21) (19 god.)
Mesto smrtiŠumarice, kod Kragujevca, Srbija
Profesijastudent medicine
Delovanje
Član KPJ od1940.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
Heroj
Narodni heroj od20. decembra 1951.

Nadežda Nada Naumović (Kragujevac, 22. april 1922Šumarice, kod Kragujevca, 21. oktobar 1941) bila je učesnica Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođena je 22. aprila 1922. u Kragujevcu. Njeno otac Micko bio je pekar i pored nje imao je još troje dece. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u rodnom mestu, sa odličnim uspehom, zbog čega je bila oslobođena polaganja male i velike mature. Kao odlična učenica, često je pomagala svojim drugovima, kojima je bila potrebna pomoć, a nisu imali novca za privatne časove. Iako nije poticala iz imućne porodice, često je svoju odeću i obuću davala siromašnim drugaricama, zbog čega je dolazila u sukob sa roditeljima.[1][2]

U šestom razredu gimnazije došla je u dodir sa omladinskim revolucionarnim pokretom, nakon čega je počela da proučava marksističku literaturu. Iste godine bila je primljena u članstvo tada ilegalnog Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ). U sedmom razredu gimnazije došla je u sukob sa školskom upravom, jer je odbijala da zajedno sa ostalim učenicima čita molitvu, koja je bila obavezna pre i posle završetka nastave. Bila je kažnjavana, roditelji su joj pozivani u školu i dobijala je slabe ocene iz veronauke, ali je ostala uporna. Njen postupak je bio prepričavan po gradu, a nastavničko veće je razmatralo njen slučaj. Pošto je iz svih predmeta imala odlične ocene, progledali su joj kroz prste.[1][2]

Nakon mature, 1940. upisala je Medicinski fakultet u Beogradu. Od roditelja je dobijala skromna materijalna primanja, ali je i njih delila sa siromašnim drugaricama, koje su često dolazile kod nje i povremeno stanovale u njenoj sobi. Novac koji je dobijala za ogrev, često je davala kao pomoć za siromašne studente. Tokom studija aktivno je učestvovala u radu revolucionarnog studentskog pokreta. Iste godine bila je primljena u članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ).[1][2]

Nakon okupacije Jugoslavije, 1941. napustila je studije i vratila se iz Beograda u Kragujevac. Kao članica Komunističke partije, aktivno je učestvovala u organizovanju Narodnooslobodilačkog pokreta (NOP). Tada je bila postavljena za sekretara Rejonskog aktiva SKOJ-a i aktivno radila na okupljanju omladine u čitalačkim grupama, kao i organizovanju kurseva prve pomoći, od kojih je jedan održan u kući njenih roditelja. Posle formiranja prvih partizanskih odreda i organizovanja odbora Narodnooslobodilačkog fonda, radila je na prikupljanju hrane, odeće, obuće, sanitetskog materijala i materijalne pomoći za partizane. Noću, u vreme policijskog časa, odlazila je iz kuće i učestvovala u akcijama rasturanja letaka i pisanja antifašističkih parola.[1][2]

Preko jedne njene drugarice, koja je radila kao službenica u policiji, nabavljala je falsifikovane propusnice i legitimacije za aktiviste Narodnooslobodilačkog pokreta. Radi prenosa partijskog materijala i dobijanja zadataka i direktiva, više puta je u svojstvu partijskog kurira odlazila u okupirani Beograd, ali i sela u okolini Kragujevca.[1][2]

Uhapšena je 20. oktobra 1941, za vreme velike racije u Kragujevcu, koju su vršili Nemci i ljotićevci. Pripremajući se za izvršenje velike odmazde, hapšeni su svi muškarci koji su se našli na ulici ili kod kuća i potom kao taoci zatvarani u topovske šupe. U toku popodneva, Nada se našla ispred svoje kuće, a kada je videla kako ljotićevci vrbuju jednog mladića iz susedstva da im se priključi, oštro je reagovala i napala ih, nazivajući ih izdajnicima i slugama okupatora. Bila je odmah uhapšena i odvedena u zatvor. Sutradan 21. oktobra 1941 streljana je u prvoj grupi građana Kragujevca. Prilikom izvođenja na streljanje, držala se hrabro kličući Komunističkoj partiji i Sovjetskom Savezu.[1][2]

List Borba, koji je u jesen 1941. izlazio u oslobođenom Užicu, u broju 14. od 15. novembra 1941. doneo je svedočenje o streljanju u Kragujevcu, u kome se između ostalog pominje i streljanje Nade Naumović:

Studentkinja Nada Naumović, član Komunističke partije, teško je ranjena, pridigla se i uzviknula: Živeo Sovjetski Savez! Jedna nedićevac je prišao i dotukao je revolverom.[3]

Jedna je od ukupno 13 žena žena streljanih tokom masovnog streljanja u Kragujevcu.[4] Na mestu njenog stradanja, u okviru spomen-parka Kragujevački oktobar, 1959. podignut je spomenik Bola i prkosa, rad vajara Anta Gržetića.[5]

Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine FNR Jugoslavije 20. decembra 1951. proglašena je za narodnog heroja.[1]

Njeno ime nose ulice u Kragujevcu i Beogradu,[6] kao i kragujevačka predškolska ustanova.[7] Njeno ime je u dva navrata nosila osnovna škola u Badnjevcu, kod Batočine, ali je ona 1992. pripojena osnovnoj školi „Sveti Sava” iz Batočine.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e Narodni heroji 2 1982, str. 20.
  2. ^ a b v g d đ Žene Srbije 1975, str. 267.
  3. ^ Žene Srbije 1975, str. 271.
  4. ^ Žene Srbije 1975, str. 269.
  5. ^ Popović 1981.
  6. ^ „Pretraga ulica — Nade Naumović”. www.planplus.rs. n.d. 
  7. ^ „PU Nada Naumović”. nadanaumovic.rs. n.d. 

Literatura[uredi | uredi izvor]