Nada Naumović
nada naumović | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 22. april 1922. |
Mesto rođenja | Kragujevac, Kraljevina SHS |
Datum smrti | 21. oktobar 1941.19 god.) ( |
Mesto smrti | Šumarice, kod Kragujevca, Srbija |
Profesija | student medicine |
Delovanje | |
Član KPJ od | 1940. |
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba |
Heroj | |
Narodni heroj od | 20. decembra 1951. |
Nadežda Nada Naumović (Kragujevac, 22. april 1922 — Šumarice, kod Kragujevca, 21. oktobar 1941) bila je učesnica Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođena je 22. aprila 1922. u Kragujevcu. Njeno otac Micko bio je pekar i pored nje imao je još troje dece. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u rodnom mestu, sa odličnim uspehom, zbog čega je bila oslobođena polaganja male i velike mature. Kao odlična učenica, često je pomagala svojim drugovima, kojima je bila potrebna pomoć, a nisu imali novca za privatne časove. Iako nije poticala iz imućne porodice, često je svoju odeću i obuću davala siromašnim drugaricama, zbog čega je dolazila u sukob sa roditeljima.[1][2]
U šestom razredu gimnazije došla je u dodir sa omladinskim revolucionarnim pokretom, nakon čega je počela da proučava marksističku literaturu. Iste godine bila je primljena u članstvo tada ilegalnog Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ). U sedmom razredu gimnazije došla je u sukob sa školskom upravom, jer je odbijala da zajedno sa ostalim učenicima čita molitvu, koja je bila obavezna pre i posle završetka nastave. Bila je kažnjavana, roditelji su joj pozivani u školu i dobijala je slabe ocene iz veronauke, ali je ostala uporna. Njen postupak je bio prepričavan po gradu, a nastavničko veće je razmatralo njen slučaj. Pošto je iz svih predmeta imala odlične ocene, progledali su joj kroz prste.[1][2]
Nakon mature, 1940. upisala je Medicinski fakultet u Beogradu. Od roditelja je dobijala skromna materijalna primanja, ali je i njih delila sa siromašnim drugaricama, koje su često dolazile kod nje i povremeno stanovale u njenoj sobi. Novac koji je dobijala za ogrev, često je davala kao pomoć za siromašne studente. Tokom studija aktivno je učestvovala u radu revolucionarnog studentskog pokreta. Iste godine bila je primljena u članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ).[1][2]
Nakon okupacije Jugoslavije, 1941. napustila je studije i vratila se iz Beograda u Kragujevac. Kao članica Komunističke partije, aktivno je učestvovala u organizovanju Narodnooslobodilačkog pokreta (NOP). Tada je bila postavljena za sekretara Rejonskog aktiva SKOJ-a i aktivno radila na okupljanju omladine u čitalačkim grupama, kao i organizovanju kurseva prve pomoći, od kojih je jedan održan u kući njenih roditelja. Posle formiranja prvih partizanskih odreda i organizovanja odbora Narodnooslobodilačkog fonda, radila je na prikupljanju hrane, odeće, obuće, sanitetskog materijala i materijalne pomoći za partizane. Noću, u vreme policijskog časa, odlazila je iz kuće i učestvovala u akcijama rasturanja letaka i pisanja antifašističkih parola.[1][2]
Preko jedne njene drugarice, koja je radila kao službenica u policiji, nabavljala je falsifikovane propusnice i legitimacije za aktiviste Narodnooslobodilačkog pokreta. Radi prenosa partijskog materijala i dobijanja zadataka i direktiva, više puta je u svojstvu partijskog kurira odlazila u okupirani Beograd, ali i sela u okolini Kragujevca.[1][2]
Uhapšena je 20. oktobra 1941, za vreme velike racije u Kragujevcu, koju su vršili Nemci i ljotićevci. Pripremajući se za izvršenje velike odmazde, hapšeni su svi muškarci koji su se našli na ulici ili kod kuća i potom kao taoci zatvarani u topovske šupe. U toku popodneva, Nada se našla ispred svoje kuće, a kada je videla kako ljotićevci vrbuju jednog mladića iz susedstva da im se priključi, oštro je reagovala i napala ih, nazivajući ih izdajnicima i slugama okupatora. Bila je odmah uhapšena i odvedena u zatvor. Sutradan 21. oktobra 1941 streljana je u prvoj grupi građana Kragujevca. Prilikom izvođenja na streljanje, držala se hrabro kličući Komunističkoj partiji i Sovjetskom Savezu.[1][2]
List Borba, koji je u jesen 1941. izlazio u oslobođenom Užicu, u broju 14. od 15. novembra 1941. doneo je svedočenje o streljanju u Kragujevcu, u kome se između ostalog pominje i streljanje Nade Naumović:
Studentkinja Nada Naumović, član Komunističke partije, teško je ranjena, pridigla se i uzviknula: Živeo Sovjetski Savez! Jedna nedićevac je prišao i dotukao je revolverom.[3]
Jedna je od ukupno 13 žena žena streljanih tokom masovnog streljanja u Kragujevcu.[4] Na mestu njenog stradanja, u okviru spomen-parka Kragujevački oktobar, 1959. podignut je spomenik Bola i prkosa, rad vajara Anta Gržetića.[5]
Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine FNR Jugoslavije 20. decembra 1951. proglašena je za narodnog heroja.[1]
Njeno ime nose ulice u Kragujevcu i Beogradu,[6] kao i kragujevačka predškolska ustanova.[7] Njeno ime je u dva navrata nosila osnovna škola u Badnjevcu, kod Batočine, ali je ona 1992. pripojena osnovnoj školi „Sveti Sava” iz Batočine.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g d đ e Narodni heroji 2 1982, str. 20.
- ^ a b v g d đ Žene Srbije 1975, str. 267.
- ^ Žene Srbije 1975, str. 271.
- ^ Žene Srbije 1975, str. 269.
- ^ Popović 1981.
- ^ „Pretraga ulica — Nade Naumović”. www.planplus.rs. n.d.
- ^ „PU Nada Naumović”. nadanaumovic.rs. n.d.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Žene Srbije u Narodnooslobodilačkoj borbi (PDF). Beograd: Prosveta/Nolit. 1975. COBISS.SR 162155015
- Bijelić, Krste (1980). Heroine Jugoslavije. Zagreb: Spektar. COBISS.SR 49275399
- Popović, Razumenka Zuma (1981). Spomenici Narodnooslobodilačke borbe i revolucije SR Srbije 1941—1945. Beograd: Narodna armija. COBISS.SR 49469447
- Narodni heroji Jugoslavije tom II. Beograd: Narodna knjiga. 1982. COBISS.SR 48703239