Nišavski upravni okrug

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nišavski upravni okrug
Država Srbija
RegionJužna i istočna Srbija
Istorijske oblastiNiško Polje, Aleksinačko Pomoravlje, Zaplanje, Svrljiško, Ražanjsko
Admin. centarNiš
Površina2.729 km2
Stanovništvo2022.
 — broj st.343.950
 — gustina st.126,04 st./km2
Pozivni broj+381 (0)18
Opštine i gradovi7
Aleksinac
Svrljig
Merošina
Ražanj
Doljevac
Gadžin Han
Grad Niš
(Medijana, Niška Banja, Palilula, Pantelej, Crveni Krst)
Broj naselja285
(5 gradskih i 280 ostalih)
Zvanični veb-sajt Izmenite ovo na Vikipodacima

Nišavski upravni okrug se nalazi u jugoistočnom delu Republike Srbije. Upravni okrug predstavlja područni centar državne uprave za određeno područje. U Republici Srbiji postoji 29 okruga čije načelnike imenuje Ministarstvo za državnu upravu i lokalnu samoupravu, odnosno Vlada Republike Srbije.

Nišavski okrug

Nišavski upravni okrug obuhvata grad, odnosno gradske opštine i opštine:

  1. Grad Niš - čije je sedište gradsko naselje Niš, i sastoji se od gradskih opština:
1. Gradska opština Medijana - sedište gradsko naselje Niš,
2. Gradska opština Palilula - sedište gradsko naselje Niš,
3. Gradska opština Pantelej - sedište gradsko naselje Niš,
4. Gradska opština Crveni Krst - sedište gradsko naselje Niš,
5. Gradska opština Niška Banja - sedište gradsko naselje Niška Banja,
  1. Opština Aleksinac - sedište gradsko naselje Aleksinac,
  2. Opština Svrljig - sedište gradsko naselje Svrljig,
  3. Opština Merošina - sedište naselje Merošina,
  4. Opština Ražanj - sedište naselje Ražanj,
  5. Opština Doljevac - sedište naselje Doljevac i
  6. Opština Gadžin Han - sedište naselje Gadžin Han.

Sedište okruga je gradsko naselje Niš. Okrug se prostire na teritoriji površine 2.729 km² i predstavlja drugi okrug u Srbiji po veličini. Prema podacima sa poslednjeg popisa 2022. godine u okrugu je živelo 343.950 stanovnika[1] (376.319 stanovnika popis 2011).[2]

U samom gradu Nišu nalazi se Niška tvrđava, koja se ubraja među najlepše i najbolje očuvane tvrđave na Balkanu, a zidana je krajem XVII veka. Na periferiji Niša je spomen obeležje Ćele - kula, koga su Turci sazidali od lobanja i glava srpskih ustanika poginulih na Čegru, gde se, pod vođstvom Stevana Sinđelića, protiv Turaka, odigrala, Čegarska bitka (1809. godine). Turci su pobedili, pa je ova bitka bila od presudnog značaja za propast Prvog srpskog ustanka.

Fizičko-geografske odlike[uredi | uredi izvor]

Reljef[uredi | uredi izvor]

Bovansko jezero

Tektonski oblici u reljefu[uredi | uredi izvor]

U Nišavskom okrugu tektonski oblici reljefa predstavljeni su kotlinama i planinama srednje visine. Kotline su spuštene duž tektonskih rovova koji su stvoreni radijalnim tektonskim pokretima, dok su tangencijalni pokreti uslovili izdizanje planina. Na teritoriji okruga ističu se: Niška, Aleksinačka, Svrljiška i Zaplanjska kotlina. Niška kotlina deo je kompozitne doline reke Južne Morave. Zahvata površinu od 620 km2, ima oblik nepravilnog elipsoida sa dužom osom od oko 44 km i kraćom od 22 km. Većim delom ograničena je planinama, a povezana je sa Svrljiškom, Zaplanjskom kotlinom i Dobričem sa Toplicom.[3]

Jelašnička klisura

Niška kotlina okružena je krečnjačkim masivima Kalafatom (837 m), Batalovcem (707 m), Crnim vrhom (683 m), kristalastom masom Popove glave (534 m), mezgrajskom prečagom i kristalastim grebenom Malog Jastrepca sa severa i zapada. Greben Malog Jastrepca čini zapadni obod Niške kotline od Kupinjaka do Batiščičkog visa. Istočni obod kotline predstavljen je krečnjačkim grebenom Svrljiških planina i ograncima Suve planine, dok je južni obod na krečnjačkom grebenu Suve planine i kristalastom bilu planine Seličevice.[4]

Aleksinačka kotlina ograničena je Poslonjskim planinama i Bukovikom na severozapadu, Kiticom, Sedim vrhom, Leskovikom i Devicom na severu, Kalafatom, Popovom glavom, Mezgrajskom prečagom, grebenom Malog Jastrepca, grebenom Velikog Jastrepca (do vrha Zmajevac) na jugu i zapadu. Na zapadu kotlina doseže čak do sliva Ribarske reke, do Kaoničke i Zdravinjske presedline. Ima trapezoidni oblik sa maksimalnom dužinom od 43 km i najvećom širinom od 37 km.[5]

Babička gora
Sokobanjska Moravica

Svrljiška kotlina zahvata površinu od oko 500 km2, obuhvatajući pretežni deo sliva Svrljiškog Timoka, leve sastavnice Belog Timoka. Ona se prostire između planinskih venaca Svrljiških planina (Zeleni vrh 1 334 m) na jugu, Paješkog kamena (1 074 m) na istoku, planine Tresibabe (786 m) na severu i Kalafata (839 m) na zapadu. U regionalnoj fizionomičnosti kotline uočavaju se tri različita dela: visoki deo predstavljen Lukovsko-okoliškom površi, uži svrljiško-kotlinski deo i prostorna udolina u severnom podnožju Svrljiških planina.[6]

Zaplanjska kotlina prostire se između Suve planine, planina Babičke Gore i Seličevice. Prostor koji ona zahvata uglavnom se poklapa sa teritorijom opštine Gadžin Han. Izdužena je do 40 km u pravcu SZ-JI, a široka 7 - 8 km. Kotlina je predisponirana rasedima istog pravca i nalazi se na samoj tektonskoj granici između Rodopske mase na zapadu i Karpato-Balkanida na istoku. Ima dve prirodne celine: Gornje i Donje Zaplanje. Gornje Zaplanje prostire se između Suve planine i Babičke Gore, odnosno sa obe strane regionalnog puta Niš - Gadžin Han - Bonjince. Donje Zaplanje leži između Seličevice, Babičke Gore i ogranaka Suve planine.[7]

Suva planina spada u najistaknutije krečnjačke grebene u Istočnoj Srbiji. Pripada zapadnom pojasu Istočne zone mlađih venačnih planina. Naziv je dobila po bezvodici koja je tipična za terene sa veoma odmaklim stadijumom razvitka kraškog procesa. Bilo ove planine pruža se pravcem severozapad-jugoistok u dužini od 45 km, dok joj je najveća širina 15 km. Prema podeli Jovana Civijića sastoji se iz tri dela: potkovičastog grebena, obluka Crvene reke i površi Valožja.[8]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Konačni rezultati popisa stanovništva, domaćinstava i stanova 2022. (knjiga 1, nacionalna pripadnost opštine i gradovi)” (PDF). popis2022.stat.gov.rs. Pristupljeno 9. 7. 2023. 
  2. ^ Popis stanovništva pop-stat.mashke.org (jezik: srpski)
  3. ^ Martinović, Ž (1976). „Niška kotlina - geneza i evolucija”. Posebna izdanja Srpskog geografskog društva. 43. 
  4. ^ Kostić, M (1967). „Niška kotlina - Studija društveno-geografskog razvoja”. Zbornik radova Geografskog instituta Jovan Cvijić. 21: 295 — 357. 
  5. ^ Kostić, M (1969). „Aleksinačka kotlina - Društveno - geografska studija”. Zbornik radova Geografskog instituta Jovan Cvijić. 22: 453 — 591. 
  6. ^ Golubović, P (1997). Svrljiška kotlina - sociogeografska i demografska proučavanja. Niš. 
  7. ^ Simonović, D (1982). Zaplanje. Niš. 
  8. ^ Milić, Č. „Glavne odlike krasa Suve planine”. Zbornik radova Geografskog instituta Jovan Cvijić. 18: 93 — 154. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]