Rezeka Dragar

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
rezeka dragar
Rezeka Dragar
Lični podaci
Datum rođenja(1913-11-16)16. novembar 1913.
Mesto rođenjaLjubljana, Austrougarska
Datum smrti17. oktobar 1941.(1941-10-17) (27 god.)
Mesto smrtiLancovo, kod Radovljice, Kraljevina Italija
Profesijaradnica
Porodica
SupružnikTone Družina
Delovanje
Član KPJ od1939.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
Heroj
Narodni heroj od15. jula 1952.

Rezeka Dragar (rođ. Južina; Ljubljana, 16. novembar 1913Lancovo, kod Radovljice, 17. oktobar 1941) bila je učesnica Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođena je 16. novembra 1913. godine u Ljubljani. Njena majka bila je kuvarica i radila je u Ljubljani. Pošto nije bila udata, Rezeku je, staru tek šest nedelja, odnela u selo Spodnja Loka, kod Krašnje, i ostavila je porodici Pohlin da se stara o njoj. Posle završetak Prvog svetskog rata, Rezekina majka je otišla u Beograd, i tamo se udala. Kćerki je povremeno slala male sume novca i vrlo retko dolazila da je obiđe.

Rezeka je živela na selu, a u osnovnu školu je išla u Krašnje. Posle četrnaeste godine, zaposlila se kao služavka u Domžalama, a 1929. godine postala je radnik tekstilne fabrike „Eifler“ u Ljubljani. Stanovala je u selu Črnuče, kod Ljubljane. U fabrici se uključila u sindikat i radila je u kulturno-prosvetnim društvima koja su bila pod uticajem Komunističke partije Jugoslavije (KPJ).

Zbog učešća u štrajku, otpuštena je s posla, i otišla je u Kranj i zaposlila se u tekstilnoj fabrici Jugočeška. Godine 1936. istakla se u velikom štrajku tekstilaca u Kranju, zbog čega je ponovo bila otpuštena. Izvesno vreme radio je u Otočama, u tekstilnoj zadruzi koju su posle štrajka formirali otpušteni radnici. Nekoliko meseci radila je u fabrici BeerHribernik, na Brodu kod Ljubljane, a posle kratkog vremena ponovo je primljena na posao u fabriku „Eifler“ u Ljubljani.

Rezeka je učestvovala u mnogobrojnim akcijama, koje je organizovala Komunistička partija Jugoslavije, a krajem 1939. godine je primljena u članstvo Partije. Iduće godine se udala za radnika Toneta Dragara.

Posle Aprilskog rata i okupacije Kraljevine Jugoslavije, 1941. godine, Črnuče, gde je stanovala, je pripalo nemačkoj okupacionoj zoni, a Ljubljana, gde je radila, italijanskoj okupacionoj zoni. Okupatori su u početku propusnicama dozvoljavali prelaz iz jedne u drugu zonu, a posle nemačkog napada na Sovjetski Savez i početka većeg hapšenja komunista, Rezeka je prešla u ilegalnost, i krila se kod rođaka i prijatelja. Njen suprug Tone, je tada ostao u Ljubljani, odakle je 1942. otišao u partizane, i 1945. godine poginuo u Slovenskom primorju, kao potporučnik NOVJ.

Rezeka je jula 1941. godine postala borac Rašičke partizanske čete. Ova četa dejstvovala je na malom prostoru, severno od Ljubljane. Posle uništenja jednih nemačkih kola i pogibije šest članova posade, Nemci su počeli jakim snagama da pretražuju šumu. Rašička četa je razbijena, i partizani su se po grupama pokušali probiti. Jedna takva grupa, u kojoj je bila i Rezka, skrila se u selu Sela, kod Vodica. Zbog izdaje jednog dezertera, Nemci su grupu otkrili, petoricu partizana bez oružja su zarobili, a dvojica su u borbi poginuli.

U zatvoru Begunje, Rezeku su mučili i zlostavljali, i na kraju je, kao prvu ženu - partizana u Gorenjskoj, zajedno sa šesnaest drugova, streljali 17. oktobra 1941. godine, na zgarištu pilane, kod sela Lancovo, koju su partizani spalili.

Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine FNR Jugoslavije 15. jula 1952. proglašena je za narodnog heroja.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Narodni heroji 1 1982, str. 196.

Literatura[uredi | uredi izvor]