Rečica (Gomeljska oblast)

Koordinate: 52° 21′ 50″ S; 30° 23′ 41″ I / 52.363889° S; 30.394722° I / 52.363889; 30.394722
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Rečica
Рэчыца; Речица
Oktobarski trg u centru Rečice
Zastava
Zastava
Grb
Grb
Administrativni podaci
Država Belorusija
Oblast Gomeljska oblast
RejonRečički
Osnovan- prvi pomen 1213.
Status gradaod 2. oktobra 1511.
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2011.64.562
Geografske karakteristike
Koordinate52° 21′ 50″ S; 30° 23′ 41″ I / 52.363889° S; 30.394722° I / 52.363889; 30.394722
Vremenska zonaUTC+3
Rečica na karti Belorusije
Rečica
Rečica
Rečica na karti Belorusije
Ostali podaci
GradonačelnikVitalij Semjonovič Pančenko
Poštanski broj247500
Pozivni broj+375 (0) 2340
Registarska oznaka3
Veb-sajt
Grad Rečica

Rečica (blr. Рэчыца; rus. Речица) grad je u jugoistočnom delu Republike Belorusije, i administrativni je centar Rečičkog rejona Gomeljske oblasti. Ubraja se među najstarija gradska naselja na teritoriji Belorusije, a prvi pisani podaci o naselju potiču iz 1213. godine.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Grad Rečica leži na važnoj raskrsnici magistralnih drumskih i železničkih pravaca GomeljBrest i BabrujskSvetlogorskLojev.

Grad je smešten na naplavnoj ravnici duž desne obale reke Dnjepar, nizvodno od mesta na kom se reka Vedrič uliva u Dnjepar. Severozapadni deo grada je nešto viši i leži na akumulativnoj rečnoj terasi. Dnjepar je plovan na delu toka kroz Rečicu.

Klima u gradu je umerenokontinentalna. Prosečna godišnja temperatura vazduha je 6,3°C, u januaru -6,5°C i julu 18,5°C. Prosečna suma padavina na godišnjem nivou je 604 mm (maksimalno do 725 mm). Stabilan snežni pokrivač obrazuje se početkom decembra i zadržava se do kraja marta sa prosečnim visinama između 10 i 20 cm.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Rečica na gravuri iz 17. veka

Naselje je dobilo naziv po nekadašnjoj reci rečici koja se ulivala u Dnjepar na mestu današnjeg gradskog jezgra.

Prvi pisani podaci o Rečici potiču iz Novgorodskih letopisa iz 1231. i u to vreme naselje je bilo feud kijevskih i černigavskih knjaževa. Krajem 14. veka gradom je upravljao litvanski knjaz Vitold (13921430) koji je u naselju podigao utvrđenje od drveta. Tvrđava je postojala oko 200 godine, sve do 1654. kada je spaljena od strane kozačkih ustanika.

Rečica je postala jedan od prvih beloruskih gradova koji je u novembru 1511. dobio magdeburško pravo po naredbi kralja Sigizmunda III (to pravo koje je Rečici garantovalo status slobodnog trgovačkog grada potvrđivano je u dva navrata 1561. i 1596). Iz tog perioda potiče i sadašnji gradski grb. Godine 1566, Rečica postaje centar povjata Minskog vojvodstva.

Sredinom 17. veka Rečica je pretrpela velika razaranja kao posledica rata između kozaka i Poljaka (1648—51), a prema rezultatima Andrusovskog mira grad je ostao sastavni deo Poljsko-Litvanske Unije. Godine 1793, postaje deo Ruske Imperije, odnosno okružni centar Minske gubernije.

Krajem XIX veka osnovu stanovništva grada činili su Jevreji, a prema podacima popisa iz 1897. Jevreji su činili 57,5% (ili 5.334) celokupnog stanovništva u gradu. Početkom 20. veka u gradu je postojalo čak 5 sinagoga, a postojala je i jevrejska škola.[1]

Tokom Drugog svetskog rata Rečica je bila pod okupacijom Nacističke Nemačke od 23. avgusta 1941. do 18. novembra 1943, a tokom okupacije gotovo celokupna jevrejska populacija je pobijena u getou koji je postojao svega mesec i po dana (od sredine novembra do kraja decembra 1941).

Privredni oporavak grada intenzivirao se nakon avgusta 1964. kada su u blizini grada otkrivena značajna ležišta nafte, a prve tone tečne nafte potekle su ka naftovodu Družba 29. aprila 1965. godine.

Rečički rejon je kontanimiran velikim dozama radioaktivnog zračenja nastalih kao posledica nuklearne havarije u Černobilju od 26. aprila 1986. godine.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Prema podacima nacionalnog statističkog biroa Belorusije, 2011. su u Rečici živela 64.562 stanovnika.

Kretanje broja stanovnika
1979. 1989. 1999. 2009. 2012.
60.327[2] 69.427[2] 69.427[2] 64.731[2] 64.562[2]

Gradske znamenitosti[uredi | uredi izvor]

  • Gradina - mesto na kom je tokom 13. veka postojalo utvrđenje.
  • Katolička crkva Svete Trojice - podignuta početkom ХХ veka u neogotičkom stilu. Nalazi se na spisku objekata od izrazitog kulturno-istorijskog značaja Belorusije.
  • Uspenjski sabor - pravoslavni hram iz 1872.
  • Kapelica prepodobne Efrosinije Polocke - kapelica na brdu iznad Dnjepra podignuta na mestu gde je 1910. održana liturgija povodom prenosa moštiju prepodobne mati Efrosinije Polocke iz Kijeva u Polack.

Međunarodna saradnja[uredi | uredi izvor]

Grad Rečica ima potpisane ugovore o međunarodnoj saradnji sa sledećim gradovima:[3]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Rečica — statья iz Эlektronnoй evreйskoй эnciklopedii
  2. ^ a b v g d Rezulьtatы perepisi 2009 goda
  3. ^ „Goroda-pobratimы Rečicы”. Arhivirano iz originala 28. 04. 2021. g. Pristupljeno 22. 06. 2013. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]