Tisalek

Koordinate: 48° 00′ 12″ S; 21° 22′ 32″ I / 48.0034° S; 21.3756° I / 48.0034; 21.3756
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Tisalek
mađ. Tiszalök
Tisalek na rovaškom pismu
Zastava
Zastava
Grb
Grb
Administrativni podaci
Država Mađarska
RegionRegija velike severne ravnice
ŽupanijaSabolč-Satmar-Bereg
SrezTisavašvar
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2015.5,395
 — gustina91,88 st./km2
Geografske karakteristike
Koordinate48° 00′ 12″ S; 21° 22′ 32″ I / 48.0034° S; 21.3756° I / 48.0034; 21.3756
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Površina58,72 km2
Tisalek na karti Mađarske
Tisalek
Tisalek
Tisalek na karti Mađarske
Poštanski broj4450
Pozivni broj42
Veb-sajt
www.tiszalok.hu

Tisalek (mađ. Tiszalök) je grad u županiji Sabolč-Satmar-Bereg, u regionu Severne Velike ravnice u istočnoj Mađarskoj.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Pokriva površinu od 5.872 km2 (2.267 sq mi) i, po popisu iz 2015, ima populaciju od 5.395 stanovnika.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Prvi pisani zapisi o naselju datiraju iz 1265. godine, a njegovo ime se može naći u nekoliko verzija.[1] posle toga Tisalekovo ime se prvi put pominje 1325. godine u svedočanstvima kao Loktelek. U papskom desetkom registru iz perioda 1332-37. već je upisano kao Luk, a 1450. godine u leleskom uverenju narodnog arhiva već se nalazi pod imenom Lek (Lökös->Lök).[1]

Na sadašnju lokaciju u XV-XVI. veku naseljeno je stanovništvo sela. Na osnovu pisanih podataka, od tada postoji trajektna linija na Tisi, koja je bila komercijalna veza između istorijskog Erdelja i tadašnje Gornje visoravni.[1]

Godine 1893. izvršena je reorganizacija javne uprave, pa je Tisalek izgubio status trgovišta. Status grada je povratio 6. marta 1992. godine.[1]

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Godine 2001. 98% gradskog stanovništva se izjasnilo kao Mađari, a 2% Romi.[2]

Tokom popisa 2011. godine, 91,8% stanovnika se izjasnilo kao Mađari, 12,4% kao Romi, 0,3% kao Nemci i 0,2% kao Rumuni (8,1% se nije izjasnilo. Zbog dvojnog identiteta, ukupan broj veći može biti na 100 %). Verska distribucija je bila sledeća: rimokatolici 18,6%, reformisani 24,4%, grkokatolici 4%, luterani 0,2%, nedenominacioni 27,2% (24,2% se nije izjasnilo).[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]