Tupoljev ANT-37

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Tupoljev ANT-37/DB-2
Tupoljev ANT-37
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Statusprototip
Prvi korisnikAeroflot
Broj primeraka4
Dužina15,00
Razmah krila31,00
Visina5,20
Površina krila84,9
Prazan5.855
Normalna poletna9.456
Klipno-elisni motor2 x Gnome-Rhone 14К radijalni motor
Snaga2 x 597 kW
Brzina krstarenja301 km/h
Maks. brzina na Hopt342 km/h
Doletpreko 5.000 km
Plafon leta7.400 m

Tupoljev ANT-37/DB-2, (rus. Туполев АНТ-37 / ДБ-2), je bio sovjetski dvomotorni bombarder dugog doleta iz perioda 1930-ih godina. Projektovao ga je OKB 156 Tupoljev (Opitni konstrukcioni biro - Tupoljev) projektant je bio P. Suhoj[1] i ostao je samo na prototipu.

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

A.N.Tupoljev (1944.)

Pri kraju 1933. godine OKB 156 Tupoljev (Opitni Konstrukcioni Biro - Tupoljev) dobio je zahtev da konstruiše bombarder dugog doleta. Prema tom zahtevu avion je trebalo da bude dvomotorni avion da ponese naoružanja oko 1 t, dolet aviona 3.500 km, maksimalna brzina 350 km/h, praktični plafon leta 3.500 m i da koristi poletno sletnu stazu najveće dužine 300 m. Za projektanta ovog aviona je određen Pavel O. Suhoj[1] koji je do tada u OKB 156 Tupoljevu radio na projektima ANT-25 i njegovoj vojnoj varijanti ANT-36/DB-1.

Koristeći se iskustvom iz prethodna dva projekta Suhoj se odlučio za avion smanjenog raspona krila (31,00m) u odnosu na ANT-25, potpuno metalna konstrukcija trupa i krila i ugradnja dva zvezdasta vazduhom hlađena motora Gnome-Rhone 14К sa 800 KS odnosno njegove sovjetske varijante Mikulin M-85. Paralelno sa radom na projektu počela je izrada prototipa u radionicama OKB 156 Tupoljev, avion je u delovima prenet na centralni moskovski aerodrom Hodinka i tu montiran u toku aprila meseca 1934. godine. Testiranje aviona je počeo 16. juna 1934. godine pilot K. Popov je postigao brzinu od 250km/h što je znatno ispod očekivane. Na drugom probnom letu probni pilot M. Gromov je postigao brzinu od 340 km/h ali je pritom prototipu oštećen trup i avion je pao na sreću niko od dva člana posade nije poginuo. Nakon ovog incidenta izvršena je potpuna rekonstrukcija trupa aviona, trup je pojačan bez znatnijeg povećanja njegove mase. Probni let ovako rekonstruisanog aviona je obavio probnim pilotom M. Aleksejevim 25. februara 1936. godine, program testiranja je trajao čitavo proleće 1934. godine, postignuta krstareća brzina je bila 213 km/h, ali je dolet aviona bio znatno veći od planiranog. U avgustu mesecu 1936. godine napravljen je jedan neprekidan let Moskva-Omsk-Moskva u ukupnoj dužini 4.995 km. U sledećoj modifikaciji ovog aviona sa motorima Mikulin M-86 snage 950KS i novim elisama sa promenljivim korakom, povećanim rezervoarima za gorivo postizani su doleti između 7 i 8.000km.[2][3]

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Avion Tupoljev ANT-37/DB-2 je bio dvomotorni niskokrilni jednokrilni avion potpuno metalne konstrukcije i uvlačećim stajnim trapom sistema tricikl. Dve prednje glavne noge stajnog trapa su bile opremljene udvojenim točkovima „blizancima“, i uvlačila su se u prostor nosača motora ispod krila pomoću hidrauličnih cilindara a treći ne uvlačeći ("klavirski") točak je bio smešten na repu aviona. Trup aviona je bio elipsastog poprečnog preseka. U utrobi aviona bilo je prostora za smeštaj pilotske i navigatorske kabine, obrtne turele za strelca, kao i prostora za bombe. Kljun aviona je bio zatupast sa staklenim prednjim delom u kome je smeštena kabina navigatora-nišandžije. Pogonsku snagu avionu je davalo 2 motora Gnome-Rhone 14К, vazduhom hlađeni radijalni (zvezdasti) motori sa 800 KS što je činili ukupno 1.600 KS. Motori su se nalazili na krilima. Svaki motor je imao trokraku metalnu elisu. Krila su imala trapezasti oblik zaobljen na vrhu, razmah krila je bio veliki tako da je avion podsećao na jedrilicu. Prototip je bio opremljen jednim mitraljezom u obrtnoj kupoli koja je smeštena iz leđa pilota i dva mitraljeza u nosu aviona. Posada aviona je imala tri člana: pilota, navigatora-nišandžiju i zadnjeg strelca.[4]

Karakteristika Iljušin DB-3B(1936.) Tupoljev DB-2(1935.) ANT-40-1/(SB-1)(1935.)
Dužina 14,22 m 15,00 m 12,30 m
Visina 4,10 m 5,20 m 3,40 m
Razmah krila 21,44 m 31,00 m 19,00 m
Površina krila 65,60 m2 84,9 m2 46,30 m2
Masa praznog aviona 4.500 kg 5.855 kg 3.132 kg
Maksimalna masa 7.000 kg 12.500 kg 4.717 kg
Motori 2 × M-85 2 × Gnome-Rhone 14К 2 × M-25
Snaga 2 × 560 kW 2 × 597 kW 2 × 535 kW
Maksimalna brzina 400 km/h 342 km/h 325 km/h
Plafon leta 8.400 m 7.400 m 6.800 m
Dolet 4.200 km 5.000 km 4.000 km
Brzina penjanja 390 m/min m/min 385 m/min
masa naoružanja 2.500 kg 1.000 kg 500 kg

Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

Do operativnog korišćenja aviona ANT-37/DB-2 nije došlo, jer u nadmetanju sa Iljušinom DB-3 bio je izabran bolji avion tj. DB-3 (pogledaj tabelu sovjetskih bombardera projektovanih u isto vreme) za naoružavanje i serijsku proizvodnju. Ukupno je napravnjeno 4 aviona ANT-37/DB-2, jedan (prvi) avion je uništen u toku testiranja a ostala tri su preživela ceo rat. Avioni su nakon testiranja ustupljeni Aeroflotu i leteli su za njihove potrebe i potrebe istraživačkih projekata. Jednim od tih aviona, nazvan „Otadžbina” (rus. Родина) je tročlana ženska posada u sastavu Valentina Grizodubova pilot, Polina Osipenko kopilot i Marina Raskova navigator, 24. septembra 1938. godine preletele 5.908 km i oborila nekoliko međunarodnih rekorda za žene.

Zemlje koje su koristile ovaj avion[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Kto estь kto”. www.airforce.ru. Pristupljeno 14. 9. 2011. 
  2. ^ Duffy, P.; Kandalov, A.; “ANT-37/DB-2”, Tupolev: The Man and His Aircraft, Airlife Publishing, pp. 78—79.
  3. ^ „Tupolev ANT-37 / DB-2 - bomber”. www.aviastar.org. Pristupljeno 14. 9. 2011. 
  4. ^ „Tupolev DB-2 (ANT-37)”. www.airwar.ru. Pristupljeno 14. 9. 2011. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Janić, Čedomir (2003). Vek avijacije - [ilustrovana hronologija] (na jeziku: (jezik: srpski)). Beočin: Efekt 1. COBISS.SR 110428172. 
  • Hlopotob, O. D. (2004). Istoriя voennoй aviacii ot pervыh letatelьnыh apparatov do reaktivnыh samolёtob (na jeziku: (jezik: ruski)). Moskva: AST, Moskva i Poligon, SPb,. 
  • Gordon, Yefim; Rigament,, Vladimir; (2005). OKB Tupolev: History of the Design Bureau and its Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). Hinckley, England: Midland Publishing. ISBN 978-1-85780-214-6. 
  • Donald, David (1997). The Complete Encyclopedia of World Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). NY: Barnes & Noble. ISBN 978-1-894102-24-7. 
  • Gunston, Bill (1995). The Osprey Encyclopaedia of Russian Aircraft 1875—1995 (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Osprey. ISBN 978-1-85532-405-3. 
  • Gunston, Bill (1995). Tupolev Aircraft since 1922 (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Naval Institute Press. ISBN 978-1-55750-882-9. 
  • Duffy, Paul; Kandalov, Andrei; (1996). Tupolev: The Man and His Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). Shrewsbury UK: Airlife Publishing. ISBN 978-1-85310-728-3. 
  • Gunston, Bill (1999). The Illustrated Directory of Fighting Aircraft of World War II. Salamander Books. ISBN 9781840650921. 
  • Šavrov, V. B. (2002). Istoriя konstrukciiй samoletov v SSSR do 1938 gg (na jeziku: (jezik: ruski)). Moskva: Mašinostroenie. ISBN 5-217-03112-3. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]