Tupoljev Tu-70
| Tupoljev Tu-70 | ||
|---|---|---|
|
| ||
| Opšti podaci | ||
| Namena | putnički avion | |
| Posada | 6 članova | |
| Broj putnika | 72 | |
| Poreklo |  SSSR
| |
| Proizvođač | Tupoljev | |
| Probni let | 27. novembar 1946. | |
| Povučen iz upotrebe | 1954. | |
| Status | prototip | |
| Broj primeraka | 1 | |
| Dimenzije | ||
| Dužina | 35,4 m | |
| Raspon krila | 44,5 m | |
| Površina krila | 166,00 m² | |
| Masa | ||
| Prazan | 38.290 kg | |
| Normalna poletna | 51.400 kg | |
| Maksimalna | 60.000 kg | |
| Pogon | ||
| Motori | klipni | |
| Broj motora | četiri | |
| Fizičke osobine | ||
| Klipnoelisni motor | 4 x AŠ-73TK | |
| Snaga KEM-a | 4 x 1.800 kW | |
| Snaga KEM-a u ks | 4 x 2.400 ks | |
| Performanse | ||
| Maks. brzina na Hopt. | 568 km/h | |
| Dolet | 5.000 km | |
| Plafon leta | 11.000 m | |
 Portal Vazduhoplovstvo
| ||
Tupoljev Tu-70 (rus. Туполев Ту-70) četvoromotorni je putnički avion na klipno elisni pogon ruskog proizvođača Tupoljev namenjen za dugolinijskom avio saobraćaju. Razvijen je na osnovu bombardera Tu-4, a prvi let prototipa bio je 27. novembar 1946. godine.[1][2][3]
Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]
OKB 156 Tupoljev (Opitni konstrukcioni biro — Tupoljev) je na bazi strateškog bombardera Tu-4 i njegove transportne varijante Tu-4T razvio putnički avion koji je od bambardera zadržao krila, motore i rep, stajni trap, ali mu je u trup za smeštena kabina pod pritiskom sa 72 putnička mesta i promenjen mu je izgled nosa aviona. Gotovo 75% agregata sa bombardera je korišćeno za gradnju ovog aviona. Prototip je prvi put poleteo 27. novembar 1946. godine. Na četvrtom probnom letu je oštećen prilikom prinudnog sletanja. Ponovo je osposobljen i vraćen u funkciju obavljena su uspešno, sva predviđena ispitivanja i izvršena je priprema za serijsku proizvodnju, do koje nije došlo zbog proizvodnje vojnih aviona. Pored toga Aeroflot nije bio spreman da prihvati avion ovoga tipa. Do 1954. godine avion je služio za vojne i eksperimentalne potrebe kada je isključen iz upotrebe.[1]
Tehnički opis[uredi | uredi izvor]
Avion Tupoljev Tu-70 je potpuno metalne konstrukcije, niskokokrilac sa četiri klipno elisna vazduhom hlađena radijalna motora AŠ-73TK koji su postavljeni po dva na svako krilo. Svaki motor ima metalne elise sa četiri peraja i promenljivim korakom. Avion ima stajni trap sistema tricikl, prednja nosna noga ima dva točka sa gumama niskog pritiska a zadnje noge koje predstavljaju i osnovne, se nalaze ispod krila aviona i svaka ima po 2 točka sa niskopritisnim gumama. Avion ima ukupno 6 točkova koji mu omogućavaju bezbedno sletanje i na loše pripremljenim pistama. Trup aviona je okruglog poprečnog preseka i u njega se mogu smestiti 72 sedišta sa prolazom kroz sredinu aviona. Iznad glava putnika napravljene su police za smeštaj priručnog prtljaga i garderobe.[1]
Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]
Avion Tupoljev Tu-70 je proizveden u jednom primerku i do njegove operativne upotrebe nije došlo. Imao je posadu od 6 članova i sedišta za 72 putnika. Korišćen je kao vojni transportni avion. Od njega je napravljena VIP varijanta sa 48 sedišta sa luksuzno urađenim enterijerom namenjena najvišem rukovodstvu Sovjetskog Saveza. Iz upotrebe je isključen 1954. godine.[2]
Zemlje koje koriste ili su koristile ovaj avion[uredi | uredi izvor]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v „Tupoljev Tu-70”. Arhivirano iz originala 13. 12. 2010. g. Pristupljeno 20. 12. 2010.
- ^ a b „Tu-70” (na jeziku: (jezik: ruski)). Ugolok neba. 2004. Pristupljeno 18. 12. 2010.
- ^ „Tupolev Tu-70 (1946)” (na jeziku: (jezik: engleski)). www.aviastar.org. Pristupljeno 18. 12. 2010.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Janić, Čedomir (2003). Vek avijacije - [ilustrovana hronologija] (na jeziku: (jezik: srpski)). Beočin: Efekt 1. COBISS.SR 110428172.
- Gordon, Yefim; Rigament, Vladimir; (2005). OKB Tupolev: History of the Design Bureau and its Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). Hinckley, England: Midland Publishing. ISBN 978-1-85780-214-6.
- Donald, David (1997). The Complete Encyclopedia of World Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). NY: Barnes & Noble. ISBN 978-18-9410-224-7.
- Donald, David (1999). The Encyclopedia of Civil Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). San Diego: Thunder Bay Press. ISBN 978-15-7145-183-5.
- Aboulafia, Richard (1996). Jane's Civil Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). Glasgow: Harper Collins Publishers. ISBN 978-00-0711-024-7.
- Gunston, Bill (1995). The Osprey Encyclopaedia of Russian Aircraft 1875 - 1995 (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Osprey. ISBN 978-1-85532-405-3.
- Duffy, Paul; Kandalov, Andrei; (1996). Tupolev: The Man and His Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). Shrewsbury UK: Airlife Publishing. ISBN 978-1-85310-728-3.
- Stroud, John (1968). Soviet Transport Aircraft since 1945. (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Putnam. ISBN 978-0-370-00126-5.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Tu-70
- „Zvanični sajt Tupoljeva” (na jeziku: (jezik: ruski)). www.tupolev.ru. Pristupljeno 8. 12. 2010.
- „Tupolev” (na jeziku: (jezik: engleski)). www.tupolev.co.tv. Arhivirano iz originala 11. 03. 2011. g. Pristupljeno 30. 1. 2011.
- „Tupolev Andrej Nikolajevich” (na jeziku: (jezik: engleski)). www.aviation.ru. Arhivirano iz originala 5. 06. 2011. g. Pristupljeno 30. 12. 2010.
- „Tu-70 / Tu-75 Cart” (na jeziku: (jezik: engleski)). www.globalsecurity.org. Pristupljeno 18. 12. 2010.
- „Tu-4 DALЬNIЙ BOMBARDIROVЩIK” (na jeziku: (jezik: ruski)). legion.wplus.net. Arhivirano iz originala 05. 09. 2011. g. Pristupljeno 18. 12. 2010.