Čajetina

Koordinate: 43° 45′ 00″ S; 19° 43′ 00″ I / 43.75° S; 19.716666° I / 43.75; 19.716666
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Čajetina
Dom kulture u Čajetini
Grb
Grb
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugZlatiborski
OpštinaČajetina
Stanovništvo
 — 2022.Rast 3.702
Geografske karakteristike
Koordinate43° 45′ 00″ S; 19° 43′ 00″ I / 43.75° S; 19.716666° I / 43.75; 19.716666
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina815 m
Čajetina na karti Srbije
Čajetina
Čajetina
Čajetina na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj31310
Pozivni broj031
Registarska oznakaUE

Čajetina je gradsko naselje i sedište istoimene opštine u Zlatiborskom okrugu. Prema popisu iz 2022. bilo je 3.702 stanovnika.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Čajetina je varoš koja se nalazi na severnim obroncima planine Zlatibor u oblasti Stari Vlah, i sedište je opštine Čajetina. Locirana je na oko 850 m nadmorske visine okružena vrhovima poput Gradine, Omanice, Čajetinskog brda, Lađevca, Karaule i Palisada. Kroz Čajetinu protiče planinska rečica Balašica. Najviši vrh opštine Čajetina je 1.496 m (Tornik), koliko je visok najviši vrh planine Zlatibor. Čajetina je planinska opština u koju dolaze brojni turisti radi uživanja u njenim prirodnim lepotama.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Ime potiče od praslovenske reči čajati ili čajiti, što je nekada na lokalnom govoru značilo čekati. Pošto su se plašili da zimi pojedinačno putuju preko Zlatibora, zlatiborske kiridžije su se ovde sačekivali vraćajući se iz Šumadije.

Prvi do danas pronađeni dokument koji pominje Čajetinu je iz 1815. godine. To je pismo Jovana Mićića knjazu Milošu kojim ga obaveštava o prijemu poreskih knjiga. Čajetinu 1826. godine pominje i Joakim Vujić u svojoj knjizi „Putešestvije po Serbiji“. On piše da je od Čigote, preko Strmca, kroz gustu šumu, došao u Mićićevu Čajetinu, u kojoj je rujanski serdar imao svoj „dvor“.

Kada je postavljen za rujanskog kneza, Jovan Mićić je izabrao Čajetinu za svoje stalno sedište i 1817. u njoj je podigao konak sa mnogim zgradama. Oko Mićićevog konaka se kasnije razvila varošica Čajetina.

Prema predanju, najstarija porodica u Čajetini su Šišovići, i Džambići koji vode poreklo od njih. Druge dve najstarije porodice su Spasenići i Ninčići. Svi ostali su doseljeni iz Raške, Hercegovine, Bosne, Crne Gore ili drugih zlatiborskih sela.

Čajetina je imala veliki značaj. Ona je bila centar jedne velike teritorije, a preko nje su išle diplomatske veze Srbije sa Crnom Gorom. U to vreme je imala svega nekoliko kuća, ali se, vremenom, sve više izgrađivala. Sedište sreza je ostalo u Čajetini sve do 1845. godine, kada su ga Ustavobranitelji premestili u Užice. 1863. godine, za vreme druge vladavine Mihaila Obrenovića, sedište sreza se vraća u Čajetinu i iste godine ona dobija vodovod. Krajem XIX veka, izgrađene su i škola i Crkva Svetog Arhangela Gavrila u Čajetini. Ovde se nalazi OŠ „Dimitrije Tucović” Čajetina. Nova školska zgrada je podignuta 1905. godine. 1927. godine izgrađen je savremeni put Užice-Kraljeva Voda, pa je i Čajetina priključena na njega.

Godine 1930, opština je podnela molbu Ministarstvu unutrašnjih poslova da se Čajetina proglasi za varošicu, i ova molba je usvojena novembra iste godine, pa je Srbija dobila jednu od najmanjih varošica.

Ovde je živeo Branislav Raković, nosilac Karađorđeve zvezde sa mačevima. U Čajetini je 1876. godine rođen Miloš Popović, osnivač izviđačkog pokreta u Srbiji davne 1911. godine.

Kultura[uredi | uredi izvor]

Glavne kulturne institucije u Čajetini svakako jesu "Dom kulture", Biblioteka „Ljubiša R. Đenić” i "Kulturno sportski centar Čajetina". Dom kulture žiteljima Čajetine i okoline nudi bogat pozorišni program i česte filmske projekcije u 2D i 3D prikazu. Biblioteka "Ljubiša R.Đenić" pored velike kolekcije knjiga (preko 40,000) poseduje muzejsku zbirku sa preko 1,200 predmeta razvrstanih u istorijsku, etnografsku, umetničku, numizmatičku i prirodnjačku zbirku kao i spomen-zbirku čuvenog armijskog đenerala Krste Smiljanića, rodom iz Ljubiša. Glavna kulturna manifestacija u Čajetini je takozvani Letnji ulični erski kabare koji je Odlukom nacionalnog komiteta za nematerijalno kulturno nasleđe Republike Srbije od 2012. godine uvršćen u registar nematerijalnog kulturnog nasleđa Republike Srbije. Svakog avgusta od 2008. godine do danas, na platou ispred biblioteke održava se ovaj svojevrstan festival erskog humora, dosetki, aforizama, pesme i igre koje na najbolji način oslikavaju karakter i mentalitet stanovnika Zlatiborskog okruga. Čajetina je čuvena i po brojnim zavičajnim pesnicima i piscima. U Čajetini je živeo i stvarao Mihailo Ćupović rođeni Mokrogorac koji je Zlatiboru posvetio neke od svojih najlepših pesama. Osnovnu školu u Čajetini je učio i Ljubišanin Ljubivoje Ršumović. U Čajetini žive i rade između ostalih Mirjana Stakić, Mirjana Ranković Luković, Dobrosav Obradović, a poreklom Čajetinac je i čuveni književni kritičar Petar Arbutina.

Kroz kulturno umetničko društvo Zlatibor iz Čajetine je u svojoj višedecenijskoj istoriji prošlo preko 1000 igrača. Osvajali su brojne nagrade kako na domaćim festivalima folklornih ansambala tako i u inostranstvu. Danas KUD Zlatibor pored prve postave radi i sa izvođačkim i pripremnim dečjim ansamblima i veteranskim ansamblom i poseduje desetočlani narodni orkestar. Od mnogobrojnih nastupa u inostranstvu izdvajaju se turneje Mađarska, Bugarska, Poljska, Belgija, Španija, Tunis, Austrija, Češka, Slovenija, Francuska, Grčka...

Sport[uredi | uredi izvor]

Kolektivni sport u Čajetini ima dugu i bogatu istoriju. Najstariji klub je FK Zlatibor, osnovan 1945. godine koji trenutno beleži najveće uspehe u od osnivanja. Trenutno se takmiči u Superligi Srbije. Svoje utakmice igra na stadionu "Švajcarija" na Zlatiboru. Poznati fudbaleri koji su ponikli u FK Zlatiboru su Milovan Rajevac, Darko Brašanac, Bogdan Planić... Košarkaški klub Zlatibor je u sezoni 2016/17 ostvario najveći uspeh čajetinskog sporta plasiravši se u KLS ligu, najviši rang domaćeg takmičenja. Iste sezone Zlatibor je osvojio Kup Srbije čime se plasirao u četvrtfinale Kupa Radivoja Koraća gde je poražen od beogradskog Partizana. Osvajanjem četvrtog mesta u ligaškom delu, KK Zlatibor se našao u Superligi u grupi sa Crvenom zvezdom, Mega Bemaksom i čačanskim Borcem, da bi u četvrtfinalu Superlige stali pred ekipom FMP iz Železnika. Najpoznatiji košarkaši iz Čajetine su Milovan Raković, Dušan Kutlešić, Lazar Joksimović... Čast ženskog kolektivnog sporta u Čajetini brani odbojkaški klub Zlatibor, koji se trenutno takmiči u trećem rangu takmičenja. Najveći uspeh im je četvrtfinale nacionalnog kupa 2018. godine. Čajetina je dom dva planinarska kluba, PK "Tornik" i PD "Aleksandar Džavović", streličarskog kluba "Zlatiborac", karate kluba "Rujno", kluba borilačkih veština "Šogun" i šahovskog kluba "Zlatibor-Čigota". U Čajetini uspešno radi i Fudbalski klub "Čajetina" koji beleži značajne uspehe u radu sa mlađim selekcijama.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Čajetina živi 2.352 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 33,8 godina (33,9 kod muškaraca i 33,6 kod žena). U naselju ima 939 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,37.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika.

Demografija[1]
Godina Stanovnika
1948. 654
1953. 763
1961. 752
1971. 1.199
1981. 1.778
1991. 2.588 2.585
2002. 3.162 3.184
2011. 3.336
2022. 3.735
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[2]
Srbi
  
3.102 98,10%
Crnogorci
  
26 0,82%
Jugosloveni
  
15 0,47%
Mađari
  
2 0,06%
Hrvati
  
1 0,03%
nepoznato
  
12 0,37%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Gradovi pobratimi[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  2. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  3. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]