Jagelonska gotika

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vladislavska sala iz godine 1870. u Pragu
Prašna brana godine 2005. jedan od simbola u Pragu
Vladislav Jagelonski na slici iz 1509. od Majstora litomjerickog oltara

Kao jagelonska ili takođe vladislavska gotika je obeležje za poznu gotiku koja je nastajala u češkoj u 15. veku.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Za vlade Vladislava Jagelonskog je obnovljeno je vađenje srebra u Kutnogorskim rudnicima. Kralj je dobio finansijska sredstva i počeo je da razmišlja o dostojanstvenoj reprezentaciji Jagelonske dinastije i njegovog sedišta Praga.

Arhitektura[uredi | uredi izvor]

Vladislav Jagelonski je organizovao pregradnju Praške tvrđave koja je bila uništena ratovina i prestala je da bude vladarsko sedište. Pozvao je saske graditelje Benedikt Rejta koji je izvršio pregradnju dvora i stvorio je jedinstveni prostor Vladislavske sale. Dalja građevina je bila hram sv. Barbare u Kutnoj Gori na čijoj je gradnji učestvovao i Maćej Rejsek autor Prašne brane. Rejd je radio i na rekonstrukciji dvorova i njihovoj fortifikaciji koja je odgovarala napredku u artiljerije i rekonstrukciji profane arhitekture u mnogim gradovima koje su građene u pozno gotičkom stilu i obeleženi su kao vladislavska ili jagelonska gotika u češkoj.

Vajarstvo i slikarstvo[uredi | uredi izvor]

U Evropi se razvija krasni stil koji je je oznaka za slikarsku umetnost pozne gotike nastalu u 14. veku i doba oko 1430. godine i karakteriše se tendencijama za nečnošću i dražesnošću u kome su nabori tkanina u odeći plastični i meki i ovo se odražava na cele figure i kod madona se javlja ljubazniji lik i u ovom stilu češka ima jedno vrlo značajno mesto u celoj srednjoevropskoj oblasti.

Majstorima vajarstva je uspelo da nadovežu na likovnu umetnost predhusističkog doba. Razvija se pre svega rezbarija u drvetu čiji su delovi opet bili ukrašeni unutar mnogih crkvenih objekata i kapela koji su uništeni od strane husita.

Slikarstvo jagelonske gotike opet napreduje i javljaju se zidne slike crkvenih prostora i u palatama pre svega u slikama na drvenim podlogama. Najznačajniji slikar ovog doba je Majstor litomjerickog oltara.

Tokom 15. veka u zaalpskoj oblasti dolazi do razvoja renesanse u Italiji dok se u ostalim evropskim oblastima razvija tzv. "severna renesansa“[1] i u slikarstvu, arhitekturi i skulpturi ostaju živi gotički principi do nastupa nove stilske formacije i sve do 1700. godine postoji takođe i „barokna gotika“ [1] u u doba baroka kojoj se upotrebljavaju još uvek principi i forme gotičke umetnosti.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Prehledny kulturni slovnik Mlada Fronta, Praha 1964.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Prehledny kulturni slovnik Mlada Fronta, Praha 1964.
  • istoimeni članak iz češke Vikipedije

Vidi još[uredi | uredi izvor]