Japanska teška krstarica Kako
Japanska teška krstarica Kako | |
---|---|
Opšti podaci | |
Karijera | |
Kobilica postavljena | 5. decembar 1922. |
Porinut | 10. april 1925. |
Završetak gradnje | 30. jul 1926.[1] |
Sudbina | Potopljena 15. septembra 1942. |
Glavne karakteristike | |
Deplasman | 8.100 tona standardni deplasman 9.540 tona puni deplasman |
Dužina | 186.15 m |
Širina | 16.50 m |
Gaz | 4.50 m |
Pogon | 12 kotla Kanpon, snage 102.000 KS |
Brzina | 34,5 čvora |
Posada | 625 oficira i mornara |
Naoružanje | Topovi: 6 × 200 mm, 4 × 80 mm Mitrljezi: 2 × 7,7 mm Torpeda: 12 × 610 mm Avioni: 1 |
Krstarica Kako je drugi od dva broda serije japanskih teških krstarica klase Furutaka. Dobila je ime po reci Kakogava koja protiče kroz provinciju Hjogo u Japanu.
Pozadina[uredi | uredi izvor]
Kako i brod blizanac Furutaka su prva generacija brzih teških krstarica u japanskoj mornarici, namenjenih da pariraju američkim lakim krstaricama klase Omaha i britanskim klase Hukins.
Služba[uredi | uredi izvor]
Rani period[uredi | uredi izvor]
Kako je građena u kavasakijevom brodogradilištu u luci Kobe, i završena je 20. jula 1926. godine. Nakon uvođenja u stroj, dodeljena je petoj eskadri. Služeći u japanskim i kineskim vodama učestvovala je u flotnim manevrima i borbenim operacijama duž kineske obale. Krstarica Kako prolazi tokom 1929. i 1930. godine veći remont, poboljšavajući njen pogon i neznatno se menja njen spoljni izgled. Kratko operišući sa 6. divizijom krstarica 1933. godine, Kako je učestvovala na mornaričkoj paradi u Jokohami krajem avgusta. U novembru je dobila status stražarskog broda, a zatim odlazi u rezervu 1934. godine.
Jula 1936. godine, na krstarici Kako počinje velika rekonstrukcija u državnom brodogradilištu u Sasebu, koja je završena 27. decembra 1937. godine. Za to vreme, njenih šest jednocevnih topova 200 mm glavne artiljerije u oklopnim kulama, zamenjeni su sa tri dvocevna topa 203 mm u oklopnim kulama.
Rana faza rata na pacifiki[uredi | uredi izvor]
Krajem 1941. godine, Kako se nalazila u sastavu 6. divizije krstarica pod komandom kontraadmirala Aritomo Gotoa, u prvoj floti, zajedno sa krstaricama Aoba, Furutaka i Kinugasa. U vreme napada na Perl Harbor, ona je angažovana u podršci invazije na ostrvo Gvam.
Nakon neuspeha prvog pokušaja osvajanja ostrva Vejk. 6. divizija krstarica je priključena invazionim snagama za drugi napad na ostrvo, i nakon pada Vejk-a, 6. divizija krstarice se vraća u isturenu bazu na atolu Truk - Karolinska ostrva.
Od 18. januara 1942. godine, 6. divizija krstarica je bila dodeljena kao pomoć japanskim desantnim snagama, koje je trebalo da se iskrcaju kod Rabaula na Novoj Britaniji i Kavienga na Novoj Irskoj, i patroliraju nedaleko od Maršalskih ostrva u bezuspešnom lovu na američku flotu. Tokom marta i aprila 1942. godnie, 6. divizija krstarica pruža pomoć 18. diviziji krstarica na zadatku podrške iskrcavanju japanskih snaga na Solomonova ostrva i Novu Gvineju, uključujući ostrvo Šortlend, Buka, Kiata, ostrvo Manus, Admiralska ostrva i Tulagi, iz isturene baze u Rabaulu. Kod ostrva Šortlend 6. maja 1942. godine, krstarica Kako je napadnuta od četiri američka bombardera Boing B-17 leteća tvrđava, ali nije pretrpela nikakva oštećenja.
Bitka u Koralnom moru[uredi | uredi izvor]
U bici u Koralnom moru, 6. divizija krstarica napušta Šortlend i sastaje se na moru sa lakim nosačem aviona Šoho. U 11:00 sati 7. maja 1942. godine, severno od ostrva Tulagi, Šoho je napadnut i potopljen od 93 obrušavajućih bombardera Dontlis i torpednih bombardera Devastator sa američkih nosača aviona Jorktaun i Leksington.
Sledećeg dana, 8. maja 1942. godine, 46 Dontlis, 21 Devastator i 15 Vajdlket sa nosača Jorktaun i Leksington oštećuju japanski nosač aviona Šokaku sa nekoliko pogodaka i prisiljavaju ga na povlačenje. Krstarice Furutaka i Kinugasa, koje su ostale netaknute u bicu, prate Šokaku ka atolu Truk, dok su krstarice Kako i Aoba nastavile da štite opozvani invazioni konvoj, koji je trebalo da bude iskrcan kod Port Morezbija. Nakon popune gorivom 9. maja, Kako se nasukala na podvodni greben pri ulasku u Kvin Karol Harbor, ali je ubrzo nastavila sa plovidbom.
Kaka stiže u Kure 22. maja 1942. godine radi remonta, i vraća se nazad na atol Truk 23. juna 1942. godine, a sa Truka odlazi u Rekata zaliv na ostrvu Santa Izabel, gde tokom jula vrši patrolne plovidbe. U velikoj reorganizaciji japanske mornarice, Kako je priključena novoformiranoj osmoj floti pod komandom viceadmirala Mikave i angažovana je u patroliranju oko Solomonovih ostrva, Nove Britanije i Nove Irske.
Bitka kod ostrva Savo[uredi | uredi izvor]
U bici kod ostrva Savo 9. avgusta 1942. godine, 6. divizija krstarica, teška krstarica Čokai, lake krstarice Tenrju i Jubari i razarač Junagi, započinju protiv savezničkih snaga noćnu artiljerijsko-torpednu akciju. Oko 23:00 sati, sa krstarica Čokai, Kako i Furutaka uzleću izviđački hidroavioni. Leteći u krug, hidroavioni bacaju svetleće rakete i osvetljavaju savezničke brodove, na koje svi japanski brodovi odmah otvaraju vatru. Australijska krstarica Kanbera i američke krstarice Astorija, Kvinsi i Vincenes su potopljene, dok su krstarica Čikago i razarači Ralf Talbot i Peitersan oštećeni. Na japanskoj strani, Čokai je pogođena tri puta, Kinugasa dva, Aoba jednom; Furutaka i Kako nisu oštećene.
Međutim, 10. avgusta 1942. godine, četiri teške krstarice iz 6. divizije su po naređenju plovile bez pratnje ka Kaviengu, u isto vreme ostatak brodova se vraća ka Rabaulu. U 6:50 sati, američka podmornica S-44 je opazila 6. diviziju krstarica, koje su plovile u koloni, na manje od 800 m udaljenosti, i ispaljuje četiri torpeda Mark 10 sa daljine od 600 m na zadnji brod u grupi, koji je igrom slučaja bila krstarica Kako. U 7:08 sati, tri torpeda pogađaju krstaricu Kako. Prvo torpedo je pogodilo desni bok u liniji prve topovske kule. Druga dva pogađaju prema krmi, u blizini magacina i prvog i drugog kotlovskog odeljenja. Kako se izvrće preko desnog boka i eksplodira kada je velika količina morske vode stigla do njenih parnih kotlova. U 7:15 sati, Kako nestaje sa površine mora. Aoba, Furutaka i Kinugasa spašavaju kapetana Takahašija i najveći deo posade, ali je trideset i četiri člana posade poginulo.
Krstarica Kako je obrisana iz spiska flote 15. septembra 1942. godine.
Lista kapetana[uredi | uredi izvor]
- Kapetan Akira Goto - 20. jul 1926 — 15. novembar 1927.
- Kapetan Đunzo Jošitake - 15. novembar 1927 — 10. decembar 1928.
- Kapetan Tararoku Akijama - 10. decembar 1928 — 30. novembar 1929.
- Kapetan Nobutake Kondo - 30. novembar 1929 — 18. jun 1930.
- Kapetan Kamezaburo Nakadžima - 18. jun 1930 — 1. decembar 1930.
- Kapetan Kacujoši Inoue - 1. decembar 1930 — 1. decembar 1931.
- Kapetan Šičisaburo Koga - 1. decembar 1931 — 1. decembar 1932.
- Kapetan Šunzo Mito - 1. decembar 1932 — 15. novembar 1933.
- Kapetan Tokuđiro Jokojama - 15. novembar 1933 — 15. novembar 1934.
- Kapetan Ei Kašivagi - 15. novembar 1934 — 15. novembar 1935.
- Kapetan Aritaka Aihara - 15. novembar 1935 — 1. jul 1936.
- Kapetan Kentaro Ošima - 1. jul 1936 — 1. decembar 1936.
- Kapetan Masao Okamura - 1. decembar 1936 — 1. decembar 1937.
- Kapetan Mičiaki Kamata - 1. decembar 1937 — 20. oktobar 1938.
- Kapetan Masaki Ogata - 20. oktobar 1938 — 1. maj 1939.
- Kapetan Ko Ito - 1. maj 1939 — 1. jul 1939.
- Kapetan Heitaro Edo - 1. jul 1939 — 15. novembar 1939.
- Kapetan Giširo Horie - 15. novembar 1939 — 15. oktobar 1940.
- Kapetan Micuo Kinošita - 15. oktobar 1940 — 15. septembar 1941.
- Kapetan Juđi Takahaši - 15. septembar 1941 — 10. avgust 1942.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Lacroix, Japanese Cruisers. pp. 794.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Braun, Dejvid (1990). 'Warship Losses of World War Two'. Naval Institute Press. ISBN 978-1-55750-914-7.
- D'Albas, Andrieu (1965). 'Death of a Navy: Japanese Naval Action in World War II'. Devin-Adair Pub. ISBN 978-0-8159-5302-9.
- Dul, Pol S. (1978). 'A Battle History of the Imperial Japanese Navy, 1941-1945'. Naval Institute Press. ISBN 978-0-87021-097-6.
- Hovart, Stiven (1983). 'The Fighting Ships of the Rising Sun: The drama of the Imperial Japanese Navy, 1895-1945'. Atheneum. ISBN 978-0-689-11402-1.
- Jencura, Hansgeorg (1976). 'Warships of the Imperial Japanese Navy, 1869-1945'. Naval Institute Press. ISBN 978-0-87021-893-4.
- Lacroix, Eric (1997). Japanese Cruisers of the Pacific War. Naval Institute Press. ISBN 978-0-87021-311-3.
- Uitli, M. (1995). 'Cruisers of World War Two: An International Encyclopedia'. Naval Institute Press. ISBN 978-1-55750-141-7.
Beleške[uredi | uredi izvor]
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Tabular record: CombinedFleet.com: Kako history
- Galerija slika: US Navy Historical Center Arhivirano na sajtu Wayback Machine (22. jul 2012)
- Japanske teške krstarice klase Furutaka sa combinedfleet.com
- Slike teške krstarice Kako sa warship.get.net.pl