Jevto Dedijer

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jevto Dedijer
Jevto Dedijer
Lični podaci
Datum rođenja(1880-08-15)15. avgust 1880.
Mesto rođenjaČepelica, Austrougarska
Datum smrti24. decembar 1918.(1918-12-24) (38 god.)
Mesto smrtiSarajevo, Kraljevstvo SHS
Porodica
SupružnikMilica Dedijer
DecaVladimir, Boro, Stevan

Jevto Dedijer (Čepelica, 15. avgust 1880Sarajevo, 24. decembar 1918) bio je docent geografije na Beogradskom univerzitetu.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 15. avgusta 1880. godine u selu Čepelica, kod Bileće (Hercegovina).

Kao gimnazijalac u Mostaru, počeo je da studira sela. Studirao na Velikoj školi u Beogradu i na Univerzitetu u Beču, gde je doktorirao 1907. godine.[2][3]

Bio je zaposlen u Zemaljskom muzeju u Sarajevu do aneksije Bosne i Hercegovine (1908).[1] Potom je profesor na bogosloviji u Beogradu, a od 1910. godine docent geografije na Univerzitetu u Beogradu.[2]

U Prvom svetskom ratu emigrirao je u Francusku, a zatim u Švajcarsku. Po završetku rata vratio se u zemlju, gde je i umro 24. decembra 1918. godine u Sarajevu od komplikacija izazvanih španskim gripom.[1]

Iz braka sa Milicom Dedijer imao je tri sina Stevana, Borivoja i Vladimira.

Napisao je više radova iz antropogeografije i geomorfologije.

Radovi[uredi | uredi izvor]

  • Prilozi geološkoj istoriji Neretve;
  • Tragovi glečera u Albaniji i Novoj Srbiji (na francuskom jeziku)
  • „Bilećke Rudine“, Srpski etnografski zbornik, 1903.
  • „Glacijalni tragovi na Zelengori, Tovarnici i Magliću“, Glas SA, 1905, LXIX
  • „Hercegovina i Hercegovci“, „Letopis Matice srpske“, 1912, 289
  • „Stara Srbija“, SKG, 1912, 25
  • „Nova Srbija“, SKZ, 1913, 154
  • „Stočarske zone u planinama dinarske sisteme“, Glasnik Srpskog geografskog društva, 1914, 3-4.
  • Dalmacija, Biblioteka Savremena pitanja 5, 1915.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v „Jevto Dedijer”. www.zapadnisrbi.com. Pristupljeno 2021-02-01. 
  2. ^ a b „DEDIJER Jevto | Enciklopedija Srpskog narodnog pozorišta” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-02-01. 
  3. ^ Pecelj, Milovan (2017). Jevto Dedijer- novi prilozi za biografiju. Beograd: Beograd. str. 57. ISBN 9788662830500. 

Literatura[uredi | uredi izvor]