Jirži Karasek ze Lvovic

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jirži Karasek ze Lvovic
Fotografija dvadesetogodišnjeg Karaseka ze Lvovica
Lični podaci
Datum rođenja(1871-01-24)24. januar 1871.
Mesto rođenjaPrag, Austrougarska
Datum smrti5. mart 1951.(1951-03-05) (80 god.)
Mesto smrtiPrag, Čehoslovačka
Književni rad
Perioddekadencija
Uticaji odPol Verlen, Šarl Bodler, Stefan Malarme, Oskar Vajld, Fridrih Niče, August Strinberg
Uticao naJan Zrzavi
Najvažnija delaZazidani prozori, Sodoma, Aristokratska knjiga, Ostrvo prognanih, Endimion.

Potpis

Jirži Karasek ze Lvovic (češ. Jiří Karásek ze Lvovic; Prag, 24. januar 1871 – Prag 5. mart 1951) bio je češki književnik, kolekcionar i književni kritičar. Značajni je predstavnik dekadencije u češkoj književnosti, koga su protivnici nazivali Kraljem pozera. U svojim delima pisao je o slobodnoj ljubavi, homoseksualnosti, nekrofiliji, prolaznosti i smrti. Kao vid protesta protiv banalnosti i osrednjosti života onovremene mase, Karasek je stvorio osoben esteski i izolovani svet aristokratskih pojedinaca, izdvojenih od svakodnovnog života i uobičajnih društvenih odnosa. U takvom svetu njegovi junaci kultivišu svoje divlje strasti i privatne fantazije.[1] Kao pisac i kritičar bio je blizak postupku naturalizma i impresionizma.

Dodatak ze Lvovic pridodao je svom imenu tvrdeći da je potomak šesnaestovekovnog astronoma Cipriana Lvovickehoa ze Lvovica.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 24. januar 1871. u Pragu, gde je završio srednju školu. Nastavio je školovanje na bogoslovskom fakultetu, gde je proveo manje od dve godine.[2] Na godinu dana napustio je Češku živeći u Bavarskoj, da bi se 1891. vratio u svoj rodni grad i zaposlio kao službenik u pošti. Kasnije je imenovan za direktora poštanskog muzeja, biblioteke i arhiva.

Zajedno sa Arnoštem Prohazkom 1894. osnovao je časopis Moderni pregled (Moderní revue), u kojem je uglavnom objavljivao stvaralaštvo češke i francuske dekadencije. U junskom broju 1895. Karasek je napisao članak u odbranu homoseksualnosti, i na taj način napisao njenu prvu javnu odbranu u češkoj istoriji. Pošto je sam Karusek bio gej, tema mu je bila veoma bliska. Ubrzo je pokrenuo "časopis za seksualne reforme" Glas (Hlas), neku vrstu pionirskog gej časopisa.[3] Nakon njegovog gašenja pokrenuo je sličan časopis pod nazivom Novi glas (Nový hlas).[4]

Tokom svog života prikupio je veliku privatnu biblioteku (48.000 naslova)[5] i kolekciju slovenske umetnosti i grafike (40.000 primeraka). Tu takozvanu Karasekovu kolekciju donirao je udruženju Soko smeštenom u Tiršovom domu u Pragu, pod uslovom da bude njen upravnik do kraja života. Od 1954. kolekcija je deo Muzeja češke književnosti.[6] Interesovao se za okultizam i bio je član hermetičkog društva Hermetik Universalia.

Umro je od zapaljenja pluća 1951.

Stvaralaštvo[uredi | uredi izvor]

fotografija Karaseka ze Lvovica iz 1930.

Karasek je autor nekoliko zbirki poezije, romana i pripovetki. Pisao je pod uticajem Šarla Bodlera, Pola Verlena, Oskara Vajlda i Fridriha Ničea. Poseban uticaj na njegovo stvaralaštvo izvršio je i August Strinberg, koga je u svom eseju nazvao apostolom istine, revolucionarnim piscem prelomnog perioda, i stvaraocem koji je prigrlio novu, aristokratsku, kulturnu tačku gledišta.[7]

Njegova poezija nosi tipične osobine dekadencije (morbidnu erotiku, razvratnost, bolešljivost, aristokratizam, idealizaciju patološkog itd). Zbog motiva prisutnih u njegovoj poeziji, često je nailazio na osudu. Tako je celokupni tiraž druge pesničke zbirka Sodoma zaplenjen pod optužbom za nemoralnost. Navodno je svoju poeziju pisao u zamračenoj sobi, okružen uvelim cvećem.[8]

Karasekova proza pisana je u tradiciji gotskog romana. U njoj je prisutan egzotični i bizaran svet naseljen misticima, demonima, trovačima i čarobnjacima. U romanu Ganimed iz 1925. varirao je mit o golemu. U njemu vajar Jergen Meler oživljava svoju skulpturu prelepog mladića, kao vid kompenzacije sopstvene fizičke ružnoće.[9] Danas se pojedini delovi njegovog proznog opusa svrstavaju u naučnu fantastiku.

Njegovo delo uticalo je na češkog slikara i grafičara Jana Zrzavija.

Odabrana dela[uredi | uredi izvor]

  • Zazidani prozori (Zazděná okna, 1894)
  • Sodoma (Sodoma, 1895)
  • Rukavac (Stojaté vody, 1895)
  • Aristokratska knjiga (Kniha aristokratická, 1896)
  • (Sexus necans, 1897)
  • Gotička duša (Gotická duše, 1900)
  • Impresionističko i ironično (Impresionisté a ironikové, 1903)
  • Razgovori sa smrću (Hovory se smrtí, 1904),
  • Romani o tri čarobnjaka: Manfred Makmilen, Skarabeus (Balegar), Ganimed (Romány tří mágů: Román Manfreda Macmillena (1907), Scarabaeus (1908), Ganymedes (1925))
  • Endimion (Endymion, 1909)
  • Ostrvo prognanih (Ostrov vyhnanců, 1912)
  • Pesme skitnice o životu i smrti (Písně tulákovy o životě a smrti, 1930)
  • Izgubljeni raj (Ztracený ráj, 1938)
  • Poslednja berba (Poslední vinobraní, 1946)
  • Uspomene (Vzpomínky, 1994, постхумно)

Референце[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ort 2013, стр. 86
  2. ^ Med, Jaroslav, Básník marné touhy, u: Jiří Karásek ze Lvovic, Ocúny noci, Odeon, Prag, 1984, str: 13.
  3. ^ Haggerty, George; Zimmerman, Bonnie (2003). Encyclopedia of Lesbian and Gay Histories and Cultures. Garland Science. стр. 363. ISBN 978-1-135-57871-8. 
  4. ^ LISHAUGEN, Roar: Nejistá sezóna jiné literatury, Dějiny a současnost, č. 12/2007. (online)
  5. ^ Katalog online: http://nris.nkp.cz/Katalog.aspx?sigla=ABE336&katkey=PNPKKG Arhivirano na sajtu Wayback Machine (12. jun 2011)
  6. ^ Lexikon české literatury 2/II K–L. Praha: Academia, 1993. S. 664.
  7. ^ Robinson 2008, str. 171
  8. ^ Gafijczuk 2013, str. 182
  9. ^ Thomas 2010, str. 66

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]