Andrea Solari
Andrea Solari | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | oko 1460 |
Mesto rođenja | Milano, Lombardija |
Datum smrti | oko 1524 |
Mesto smrti | Milano, Lombardija |
Umetnički rad | |
Polje | slikarstvo |
Pravac | renesansa |
Uticaji od | Leonardo da Vinči |
Najvažnija dela | Devica zelenog jastuka |
Andrea Solari (takođe Solario; 1460 — 1524) bio je italijanski renesansni slikar Milanske škole. Prvobitno je bio nazvan Andre del Gobo, ali je mnogo zbunjujuće jer je slično sa Andrea del Bartolo,[1] kako se zovu dvojica drugih italijanskih slikara, Andrea del Bartolo - Sijenski slikar iz 14. veka i Adrea del Bartolo - Firentinac iz 15. veka.
Njegove slike se mogu videti u Veneciji, Milanu, Luvru, dvorcu Gejon (Normandija, Francuska). Jedna od njegovih poznatijih slika je Devica zelenog jastuka (oko 1507) koja se čuva u Luvru.[1]
Život
[uredi | uredi izvor]Solari je rođen u Milanu. Bio je jedan od najznačajnijih sledbenika Leonarda da Vinčija i brata Kristofora Solarija, koji mu je dao prve smernice i naučio ga osnovama slikarstva dok je radio u Milanskoj katedrali i u Čertozi di Paviji.[2] 1490. je, u pratnji svog brata, otišao u Veneciju, gde se čini da je bio pod jakim uticajem Antonela da Mesine, koji je tada bio aktivan u tom gradu. Lep portret venecijanskog senatora (danas u Nacionalnoj galeriji u Londonu) prikazuje Antonelovu plastičnu koncepciju forme i verovatno je naslikan oko 1492. Braća su se 1493. vratila u Milano. Ecce Homo iz Poldi-Pecoli muzeja, značajan za njihovo kasnije modelovanje, verovatno je naslikan ubrzo posle njihovog dolaska.[3]
Solarijev najraniji datiran rad je Sveta porodica i Sveti Jeronim (u Brera galeriji) sa finim pejzažima u pozadini, naslikanih u Muranu 1495. Leonardeskni tip Madone pokazuje da je Anrea nakon dolaska iz Venecije, ostao pod snažnim uticajem firentinskog slikara, koji je tada nosio sve pred sobom. U tom periodu Andrea je naslikao malo Raspeće (1503, u Luvru), portret Šarla Amboaza (Luvr), portret Đovanija Longonija (1505, Nacionalna galerija u Londonu), Blagovesti (1506, Ficvilijam muzej), zatim poznatu sliku Devica zelenog jastuka (Luvr) i delo Glava Jovana Krstitelja na srebrnom poslužavniku (1507, Luvr).
1507. Adrea Solari je otišao u Francusku sa pismom preporuke kardinalu Amboaza i bio je zaposlen dve naredne godine na oslikavanju freski u kapeli kardinalovog zamka Gejon u Normandiji.[4] Prema pretpostavci Đovanija Morelija,[5] umetnik je možda posetio Flandriju pre povratka kući, što je verovatno uslovilo flamanski karakter njegovog kasnijeg rada.
Umetnik se 1515. vratio u Italiju, kada je nastala slika Bekstvo u Egipat, sa svojim harmoničnim i detaljnim pejzažem u pozadini. U ovom periodu su nastale i slika Povorka na Golgotu (Borgeze galerija, Rim), portret kancelara Domenika Moronea (Palaco Skoti, Milano) i delo Žena svira gitaru (Nacionalna galerija drevne umetnosti, Rim).
Solarijevo poslednje delo bilo je oltarski kip predstave Uspenja Bogorodice, koji je ostavio nedovršen, a završio ga je nakon njegove smrti Bernardino Kampi oko 1576.
Galerija
[uredi | uredi izvor]-
Šarl Amboaz, c. 1507 - ulje na platnu; 75 × 52 cm Luvr
-
Hrist na krstu, 1503 - ulje na drvetu; 111.5 × 77 cm, Luvr
-
Žena svira lautu, oko 1510 - ulje na platnu; 62,6 × 49,5 cm, Nacionalna galerija drevne umetnosti
-
Čovek sa roze karanfilom, oko 1495 - ulje i tempera na topoli; 50 × 39 cm, Nacionalna galerija u Londonu
-
Portret muškarca, oko 1500 - ulje na ploči; 42 × 32 cm, Brera galerija
-
Portret mladog čoveka, posle 1490 - ulje na ploči; 31 × 28 cm, Tisen-Bornemiza muzej
-
Portret čoveka, oko 1497 - ulje na drvetu; 48 × W. 38 cm, Muzej lepih umetnosti u Bostonu
-
Đovani Kristoforo Longoni, 1505 - ulje na ploči; 79 × 60,5 cm, Nacionalna galerija u Londonu
-
Hrist nosi krst, 1513, ulje na ploči, 45,5 × 34 cm, Muzej lepih umetnosti u Nantu
-
Glava bradatog čoveka, 1500-1510 - crvena, crna i žuta kreda na braon papiru; 374 × 273 mm, Metropoliten muzej
-
Odmor tokom bekstva u Egipat, 1515 - ulje na ploči; H. 77 × 55 cm, Poldi-Pecoli muzej
-
Saloma drži glavu Jovana Krstitelja, 1506-7 - ulje na ploči; 57 × 47 cm, Metropoliten muzej
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b „The Louvre: Virgin of the Green Cushion”. Louvre.fr. Arhivirano iz originala 15. 06. 2011. g. Pristupljeno 24. 7. 2013.
- ^ Cristoforo Solari (c. 1460–1527), also known as il Gobbo (the hunchback), was a distinguished Italian sculptor and architect. Among his work, one of the most famous is the tomb of the dukes Ludovico il Moro and Beatrice d'Este for the Certosa di Pavia, carved between 1497 and 1499.
- ^ javnom vlasništvu: Chisholm, Hugh, ur. (1911). Encyclopædia Britannica (na jeziku: engleski) (11 izd.). Cambridge University Press. Nedostaje ili je prazan parametar
|title=
(pomoć) Ovaj članak uključuje tekst iz publikacije koja je sada u - ^ Demolished during the French Revolution
- ^ „Dictionary of Art Historians: Giovanni Morelli”. Dictionaryofarthistorians.org. Arhivirano iz originala 03. 04. 2013. g. Pristupljeno 24. 7. 2013.