Antonov An-140
Antonov An-140T | ||
---|---|---|
Antonov An-140-100TK reg-ozn. RA-41255 VVS-a, aerodrom „Čkalovski", Moskva, juna 2014. godine, | ||
Opšte | ||
Namena | Višenamenski regionali transportni avion | |
Posada | 2+3 (zavisno od namene) | |
Prvi let | 17. septembar 1997 | |
Uveden u upotrebu | 28. maja 2005. | |
Prvi korisnik | Rusko ratno vazduhoplovstvo | |
Broj primeraka | 6 | |
Dimenzije | ||
Dužina | 22,7 m | |
Razmah krila | 22,5 m | |
Visina | 8,23 m | |
Površina krila | 50 m² | |
Masa | ||
Prazan | 12810 kg | |
Maks. težina pri uzletanju | 21000 kg | |
Pogon | ||
Turbo-mlazni motor | 2 × Klimov TV3-117VMA-SBM1 | |
TEM snaga | 1838 kW | |
Performanse | ||
Maks. brzina na Hopt | 570 km/h | |
Dolet | 1200-3500 km | |
Plafon leta | 7500 m | |
Brzina penjanja | 400 m/min |
Antonov An-140-100 | ||
---|---|---|
| ||
Opšti podaci | ||
Namena | regionali putnički avion | |
Posada | 3 člana | |
Broj putnika | 52 | |
Poreklo | Ukrajina/ Rusija | |
Proizvođač | Aviant, Kijev Aviakor, Samara NEЅA Šahinšaher, Iran | |
Probni let | 17. novembar 1997. | |
Uveden u upotrebu | 29. marta 2002. | |
Status | U proizvodnji | |
Broj primeraka | 33[1] | |
Dimenzije | ||
Dužina | 22,7 m | |
Visina | 8,23 m | |
Raspon krila | 24,5 m | |
Površina krila | 51 m² | |
Masa | ||
Prazan | 12810 kg | |
Maksimalna | 21500 kg | |
Pogon | ||
Fizičke osobine | ||
Turbomlazni motor | 2 × Klimov TV3-117VMA-SBM1 | |
Snaga TEM-a | 1838 kW | |
Performanse | ||
Dolet | 1380-3680 km | |
Plafon leta | 7600 m | |
Portal Vazduhoplovstvo |
Antonov An-140 (ukr. Антонов Ан-140, rus. Антонов Ан-140) je višenamenski regionalni dvomotorni turboelisni avion kapaciteta 52 putnika. Na bazi ovog aviona konstruisana je teretna vojna verzija Antonov An-140T, nosivosti do 6 tona. Razvijen je od strane kompanija ANTK Antonov i Ujedinjene avioproizvodne korporacije, u vreme zajedničke države SSSR, a prvi let je obavljen 17. septembara 1997. godine. Namenjen je da zameni već zastarele An-24 i Antonov An-26 letelice. An-140 se proizvodi u dve glavne proizvodne linije, u fabrici aviona u Harkovu i u fabrici Aviakor u Samari, a montira se po licenci i u fabrici aviona HESA u Šahinšahru u Iranu, kao IrAn-140.[2]
Verzije
[uredi | uredi izvor]- AN-140T (transportni)
AN-140T je laki vojni teretni avion, razvijen na bazi An-140-100. An-140t ima zadnji rampu za utovar / istovar tereta i osoblja.[3]U 2013. godini, Aviakor je objavio prve isporuke An-140T aviona ruskom Ministarstvu odbrane, koji su zakazani za 2017. godinu kao zamena za tekuću flote od 300 An-24 i An-26 aviona ruskog vazduhoplovstva.[4][5] Međutim, u 2014. godini, zamenik ruskog premijera za vojno-industrijski kompleks, Dmitrij Rogozin, najavio je da Rusija odustaje od AN-140t projekta, zbog pogoršanja odnosa sa Ukrajinom i da će nastaviti razvoj Iljušin Il-112.[6]
- An-140TK (trasportni-konvertibilni)
- An-140 VIP
Regionalni aviona An-140 u VIP-konfiguraciji, dizajniran da nosi do 30 putnika u luksuzno opremljenoj kabini. (Putnički prostor vazduhoplova može se podeliti u dve ili tri zone -ekskluzivni salon, opremljen sa četiri udobna sedišta, i biznis delu u kojoj ima 26 standardnih sedišta sa standardnim prolazom.[7]
- An-140-100
AN-140-100 aviona razlikuje od osnovne verzije većim rasponom krila. [traži se izvor] Može biti izgrađena za civilne, vojne i specijalne namene: pomorsko izviđanje i „VOJIN", geološkog istraživanje i medicinski transport.[8][9][10]
- IrAn-140 je verzija licencno izgrađena po projektu An-140, koji sastavljaju NEЅA u Šahinšahru u Iranu, od kompleta koje snabdeva Antonov.[2] Od 2008. postojali su planovi da se proizvede pomorska patrolna varijanta (Iran-140MP) i teretni (Iran-140t). Planirana je proizvodnja 100 aviona ukupno 20 od njih su se porudžbine iranske vlade za potrebe granične patrole i nadzor.[11] Dana 9. novembra 2010. godine, tokom uvodnog govora na Kiš aeromitingu, iranski ministar transporta izjavio je da je proizvodnja 14 IrAn-140 aviona do sada završena.[12] Prvih šest je ušlo u komercijalni upotrebu 19. februara 2011.[13] Ali posle aviokatastrofe leta 5915, svi avioni IrAn- 140 su prizemljeni iz bezbednosnih razloga.[14][15]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Reestr samolёtov tipa An-140 na russianplanes.net, decembar 2015.
- ^ a b „Antonov An-140”. flightglobal.com. 19. 12. 2007. Pristupljeno 6. 5. 2013.
- ^ „NOVOSTI, ViVT, PVN”. bastion-karpenko.ru. Arhivirano iz originala 22. 03. 2015. g. Pristupljeno 3. 7. 2015.
- ^ „An-140T”. deagel.com. Pristupljeno 24. 10. 2015.
- ^ „Russia Dumps An-140T Airlifter for Home-Made Ilyushins”. Aviation International News. Pristupljeno 3. 7. 2015.
- ^ „Russia Looks To Resurrect Il-114”. Aviation International News. Pristupljeno 3. 7. 2015.
- ^ „AN-140VIP - www.naumenko.info”. Arhivirano iz originala 25. 10. 2014. g. Pristupljeno 26. 12. 2014.
- ^ „AN-140”. antonov.com. Arhivirano iz originala 23. 1. 2018. g. Pristupljeno 3. 7. 2015.
- ^ „AN-140-100 - www.naumenko.info”. Arhivirano iz originala 25. 10. 2014. g. Pristupljeno 26. 12. 2014.
- ^ „AN-140-100”. Arhivirano iz originala 25. 10. 2014. g. Pristupljeno 26. 12. 2014.
- ^ „Iran plans to use An-140 planes to patrol borders | World | RIA Novosti”. En.rian.ru. 29. 10. 2008. Pristupljeno 22. 2. 2011.
- ^ „ایرنا: وزير راه و ترابري: 14 فروند هواپيماي ايران 140 آماده پرواز است”. Irna.ir. Arhivirano iz originala 16. 03. 2012. g. Pristupljeno 22. 2. 2011.
- ^ „Iran to introduce its own regional aircraft as Tu-154 ban begins”. Arabian Aerospace. 16. 2. 2011. Arhivirano iz originala 23. 02. 2011. g. Pristupljeno 22. 2. 2011.
- ^ „ناوگان هواپیمایی سپاهان - Sepahan Airlines Fleet list”. myaviation.ir. Arhivirano iz originala 20. 10. 2015. g. Pristupljeno 24. 10. 2015.
- ^ „Iran rejects manufacturing Iran-140 passenger plane”. Trend. 19. 5. 2015. Pristupljeno 24. 10. 2015.