Birčanski partizanski odred

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Birčanski partizanski odred
Jugoslovenska partizanska zastava
Postojanje5. avgust 1941-11. maj 1945.[1]
Mesto formiranja:
Birač
Formacija3 bataljona[1]
Jačinaoko 500-700 boraca[1]
DeoNOVJ
Angažovanje

Birčanski partizanski odred bio je jedinica NOVJ formirana u avgustu 1941. u Birču, gde je i dejstvovao. Ovaj odred bio je prva organizovana ustanička jedinica u istočnoj Bosni, a njegov napad na žandarmerijsku stanicu u Šekovićima (5. avgusta 1941) označio je početak NOB u Istočnoj Bosni. Odred je vodio teške borbe u četiri neprijateljske ofanzive (od Druge do Pete) i uspeo je da se održi na svojoj teritoriji do kraja rata.[1]

Ratni put[uredi | uredi izvor]

Formiranje[uredi | uredi izvor]

Prvi začeci Birčanskog NOP odreda bile su ustaničke desetine koje su formirane 5. avgusta 1941, a odred je oformljen 15-20. avgusta u Birču, gde je i dejstvovao. U početku (avgust-septembar 1941) bio je sastavljen od više manjih odreda jačine čete, a zatim su formirani i bataljoni (novembar-decembar 1941). Jačina Odreda kretala se između 500 i 700 boraca.[1]

Ustanak[uredi | uredi izvor]

Istočna Bosna u NOR. Prvo oslobođeno mesto i sedište slobodne teritorije Birčanskog NOP odreda bilo je selo Šekovići. Žarišta ustanka i NOB prikazana su crveno, a nemačka i ustaško-domobranska uporišta crno.

Prva oružana akcija Birčanskog NOP odreda, koja ujedno označava i početak ustanka u istočnoj Bosni, bilo je zauzimanje žandarmerijske stanice u Šekovićima 5. avgusta 1941. Ovu prvu ustaničku pobedu nad ustaškom posadom izvojevalo je oko 60 boraca naoružanih puškama i preko 200 bespuškara - ustanika naoružanih kosama i sekirama. Već 10. avgusta oslobođena je Vlasenica, a zauzimanjem neprijateljskih uporišta Milići, Nova Kasaba, Drinjača, Papraća i Stupari do kraja avgusta, stvorena je u Birču znatna slobodna teritorija. Do polovine septembra Odred je vodio borbe za Kladanj, koji nije mogao biti zauzet zbog nesloge sa četnicima. Zatim je težište dejstva preneto prema Zvorniku i na ustaška uporišta duž druma Tuzla-Zvornik. Oslobođeni su Capardi, Bulatovci i Jelovo Brdo. Zvornik i pored duže opsade nije oslobođen, ponovo zbog nedostatka saradnje sa četnicima. Od 4. do 12. oktobra vođene su kod sela Caparda i na brdu Rudniku vrlo uspešne borbe protiv ustaško-domobranskih i nemačkih snaga, koje su težile da odbace partizane od druma Tuzla-Zvornik. U sadejstvu sa delovima Ozrenskog NOP odreda, Birčanski odred je 30. oktobra kod sela Stupara i sela Matijevića potpuno razbio 1. bataljon domobranske 8. pješačke pukovnije. Time je spojena slobodna teritorija ova dva NOP odreda. U novembru je od Šekovićke, Brainačke i Tupanarske partizanske čete formiran 1. bataljon Birčanskog NOP odreda (Šekovački), od Sprečanske čete - drugi bataljon (Sprečanski), a u decembru i 3. bataljon (Stuparski). U to vreme postojale su i dve samostalne čete: Cikotska i Udarna. Do kraja godine Odred se ograničio na odbranu teritorije i izvodio manje diverzije na komunikacijama Tuzla-Zvornik i Tuzla-Kladanj. Uporedo se borio za jedinstvo u svojim redovima, jer je uspešna četnička propaganda, naročito u ovom periodu, uticala na deo boraca.[1]

Borbe u 1942. godini[uredi | uredi izvor]

U drugoj neprijateljskoj ofanzivi, Odred je vodio uspešne borbe, naročito kod sela Petrovića na Borogovu, gde je razbio jedan bataljon domobrana. U martu 1942. sa Majevičkim partizanskim odredom, sadejstvovao je Prvoj proleterskoj brigadi u akciji čišćenja rejona Vlasenica, Srebrenica, Bratunac od Dangićevih četnika. Od delova Majevičkog i Birčanskog odreda formiran je u Drinjači 25. marta 2. istočnobosanski udarni bataljon, a krajem marta formiran je i Omladinski udarni bataljon Birčanskog odreda. Za vreme treće neprijateljske ofanzive, Odred je prežljavao najveću krizu, u prvom redu zbog sukoba sa četnicima. U maju je došlo do otvorenih borbi sa domaćim četnicima iz Spreče i okoline Papraće, Cikota i Stupara, pa je Odred potisnut na teritoriju opštine Šekovići. Ovde je 29. maja stigla Grupa udarnih bataljona, formiranih od odabranih boraca iz NOP odreda istočne Bosne: Birčanski odred dao je dve proleterske čete. U junu Odred je učestvovao u zajedničkim akcijama sa ovom grupom. Najznačajniji je bio napad na Vlasenicu i okolna ustaška uporišta Miliće i Han Pogled (25. juna). Iako Vlasenica nije zauzeta, ova borba je imala veliki politički značaj kao prva veća manifestacija ponovnog rasplamsavanja NOB u istočnoj Bosni.[1]

Od grupe udarnih bataljona formirana je 2. avgusta Šesta istočnobosanska brigada, koja je stalno popunjavana i borcima iz Birčanskog odreda. Od 24. do 30. avgusta jače nemačke, ustaške i domobranske snage (delovi nemačke 718. pešadijske divizije, delovi 3. i 5. domobranskog zbora (korpusa), 1. ustaškog zdruga (brigade) i mesna milicija) napale su Birčanski odred i Šestu brigadu i okružile ih u Birču. Brigada se izvukla iz neprijateljskog obruča, a Odred je ostao na teritoriji Šekovića, pretrpevši manje gubitke. Po prebacivanju Šeste istočnobosanske brigade na Majevicu (12. septembra) položaj Odreda postao je vrlo težak, jer je bio izložen i napadima četnika. U novembru 1942. pod pritiskom mnogostruko nadmoćnijih romanijskih četnika, Odred se posle višednevnih borbi povukao u šumu Bišinu.[1]

Borbe u 1943. godini[uredi | uredi izvor]

U martu 1943. četnici su ponovo napali na Šekoviće, ali su ih Šesta istočnobosanska brigada i Birčanski odred potpuno razbili. Odred se naročito istakao u borbi na Stolici. Po odlasku Šeste istočnobosanske brigade i novoformirane Majevičke brigade (25. marta) u sastav Glavne operativne grupe (tokom Četvrte neprijateljske ofanzive), u Birču su ostali Birčanski odred sa 4. bataljonom (Birčanskim) Šeste istočnobosanske brigade i delovi Sremskog NOP odreda. U maju 1943. Odred je ušao u sastav 1. bosanskog udarnog korpusa NOVJ.[1]

Krajem juna u rejon Vlasenica, Srebrenica, Zvornik, Kladanj stigla je Glavna operativna grupa sa Vrhovnim štabom NOVJ (tokom Pete neprijateljske ofanzive). Kada su sredinom jula nemačko-ustaške snage prodrle iz Tuzle prema Šekovićima, gde je bila smeštena Centralna bolnica NOVJ, Odred je zajedno sa Šestom istočnobosanskom brigadom učestvovao u borbama za odbranu ranjenika, koji su većinom spaseni i prebačeni na Milan planinu. Posle oslobođenja Tuzle (2. oktobra) od većeg dela Odreda formirana je 24. oktobra Birčanska brigada, a brojno stanje odreda spalo je na 200-300 boraca.[1]

Kasnije borbe[uredi | uredi izvor]

Od aprila do avgusta 1944. Odred su više puta napadale jedinice nemačke 13. SS divizije i četnici. Sadejstvujući jedinicama 27. istočnobosanske divizije NOVJ, Odred se naročito istakao u borbi protiv četnika u Šekovićima.

Po naređenju Štaba 3. korpusa NOVJ od 15. februara 1945. Birčanski i Kladanjski NOP odred spojeni su u Birčansko-kladanjski NOP odred, koji je produžio da dejstvuje u istočnoj Bosni do 11. maja 1945, kada je rasformiran.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e ž z i j Nikola Gažević, Vojna enciklopedija (knjiga 1), Vojnoizdavački zavod, Beograd (1970), str. 620

Literatura[uredi | uredi izvor]