Dalmati

Dalmati ili Delmati (antgrč. Δελματοί [Delmatoí]; lat. Dalmati, Dalmatae ili Delmatae) su bili ilirsko pleme koje je živjelo u između rijeka Krke i Cetine na području današnje Dalmacije, po kojima je i dobila ime. U vrijeme najvećeg uspona (II vijek p. n. e.) njihova je prevlast dopirala i do rijeke Nerertve. U unutrašnjosti su zaposjeli plodna polja zapadne Bosne (Glamočko, Duvanjsko i Livanjsko polje), te dio zapadne Hercegovine (Gorica, Lištica).^[1]

Polunomadsko dalmatsko pleme se ubraja u ilirska plemena^[2] iako su kroz većinu svoje istorije bili nezavisni od Ilirskog kraljevstva, koje se nalazilo južno od njihove teritorije.

Na istočnim obalama Jadranskog mora se pojavljuju u 4. veku pr. n. e. Bili su ratoborno pleme, pa su uzastopni napadi Dalmata na susjedno ilirsko pleme, rimske saveznike, Liburne i grčke kolonije na obali, Rimljanima poslužili kao povod za više ratova, čiji je cilj bio osvajanje istočne obale Jadrana. Prvi Dalmatski rat je trajao od 156. do 155. godine pr. n. e. kada je rimski konzul Scipion Nasica zauzeo i razorio dalamatsku prestonicu Delminion na Duvanjskom polju. Zbog ustanka Delmata idući rat trajao od 119. do 117. godine pr. n. e, a vodio ga je rimski konzul Cecilije Matel (lat. Caecilius Matellus). Nakon Drugog dalmatskog rata, Dalamti su se oporavili i proširili na more, pa je u Trećemu dalmatskom ratu od 78. do 76. godine pr. n. e. prokonzul Gaj Koskonije (lat. Caius Cosconius) osvojio lučki grad Salonu lat. Salonae) današnji Solin.

Nakon novih ustanka Dalmata su u rimskom građanskom ratu od 49. do 44. godine pr. n. e.) bili saveznici Pompeja protiv Cezara. Cezarovom pobjedom formira se moćno Rimsko carstvo, te se se većina Ilira ujedinjuje oko ratobornih Dalmata u zajedničkom ustanku protiv rimske vlasti. Ilirski ustanak je bio povod zadnjem, tj. Četvrtom dalmatskom ratu koji je vodio rimski cara Avgust od 34. do 33. godine pr. n. e, a koji završava osvajanjem nove dalmatske prestonice Klisa (lat. Soetovio). Posljednji neuspješni ustanak protiv rimske vlasti Dalmati su digli pod vodstvom Batona od 12. do 7. godine pr. n. e.

Jezik[uredi | uredi izvor]

Jezik antičkih Dalmata pripadao je ilirskoj jezičkoj grupi. Iako narativni spomenici na dalmatskom jeziku nisu sačuvani, izvesne karakteristike su rekonstruisane na osnovu onomastičkog materijala, prvenstveno zahvaljujući tome što su razna dalmatska mesta nakon rimskog osvajanja zadržala svoja dotadašnja imena u izvornom ili donekle izmenjenom obliku.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

^ „Blagoje Govedarica -PRILOZI KULTURNOJ STRATOGRAFIJI PRAHISTORIJSKIH GRADINA U JUGOZAPADNOJ BOSNI” (PDF). ANUBIH, Godišnjak 1982. Arhivirano iz originala (PDF) 12. 02. 2018. g. Pristupljeno 9. 2. 2017.
^ The Cambridge Ancient History Vol. 11 : The High Empire, AD 70-192 by Peter Rathbone, page 597, „… One such place was Delminium, from which the Illyrian Delmatae took their name, attacked more than once by Roman consuls …”