Pređi na sadržaj

Dupljaja

Koordinate: 44° 55′ 32″ S; 21° 16′ 31″ I / 44.92560° S; 21.27531° I / 44.92560; 21.27531
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Dupljaja
Srpska pravoslavna crkva
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugJužnobanatski
OpštinaBela Crkva
Stanovništvo
 — 2011.Pad 738
 — gustina33/km2
Geografske karakteristike
Koordinate44° 55′ 32″ S; 21° 16′ 31″ I / 44.92560° S; 21.27531° I / 44.92560; 21.27531
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina76 m
Površina25,8 km2
Dupljaja na karti Srbije
Dupljaja
Dupljaja
Dupljaja na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj26328
Pozivni broj013
Registarska oznaka

Dupljaja (mađ. Temesváralja) je naselje u opštini Bela Crkva, u Južnobanatskom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 738 stanovnika.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Položaj naselja[uredi | uredi izvor]

Ima dobar geografski položaj, a izgrađena je na kontaktu Malog peska i doline Karaša, severozapadno od Bele Crkve. Selo predstavlja raskrsnicu između Deliblatske peščare, Malog peska i doline Karaša, što je naročito bilo značajno u prošlosti.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Svrstava se u stara vojvođanska naselja. Okolina Dupljaje predstavlja značajan arheološki lokalitet. Na mestu današnjeg naselja postojalo je praistorijsko naselje, koje su Rimljani proširili i izgradili za svoje potrebe.

Stanovništvo se pretežno bavi poljoprivredom. Dupljaja je bila zemljoradničko naselje, što je posledica povoljnog pedološkog pokrivača.

Kraj Dupljaje, na obali Karaša, nalaze se opkopi, zemljani radovi iz preistorijskog vremena, prema svojim potrebama.

Od 1421. do 1427. godine Dupolch (изг.Dupócz) je u posedu oligarha Jovana de Janka i u Krašovskom komitatu. 1690 – 1700. godine pojavljuje se ponovo Dupljaja, a 1713. imala je 20 domova.

Dupljaja je 1716 g. ušla u sastav Novopalanačkog distrikta, a 1717. bilo je u njoj 30 domova. Ovo naselje nije razvijalo normalno, što se daje zaključiti po broju kuća 1749. godine, kada je u njemu bilo 28 kuća.

Dupljaja na karti Jozefinskog katastra iz 1770. godine

Godine 1752. došli su novi naseljenici Srbi. Austrijski carski revizor Erler je konstatovao 1774. godine da mesto ima militarski status, a pripada Jasenovačkom okrugu, Novopalanačkog distrikta. Stanovništvo je bilo srpsko.[1] Godine 1782. popisano je 429 pravoslavnih stanovnika. Preselili su se 1783. ovamo stanovnici sela Omora i naselili omorački sokak. Od starih crkvenih zvona drugo je bilo iz Omora. Crkva je iz druge polovine XVIII veka, a matične knjige se vode od 1778. godine.[2]

Godine 1802. popisano je 786 stanovnika, a 1854. samo 737. 1873. godine Dupljaja je ušla u sastav Krašovskog, a 1876. u sastav Tamiškog komitata.

U prvoj polovini XIX veka, kada je narod bio u neprekidnom pokretu, broj stanovništva je u stalnom opadanju, dok se u drugoj polovini pokazuje brojni porast stanovništva: 1869. godine 756.stanovnika; 1880 – 867; 1890 – 1.049; 1900 – 1.153; 1910 – 1.242.

Godine 1906. sazidana je opštinska kuća i zgrada za opštinskog beležnika. 8. novembra 1918. zauzela je srpska vojska Dupljaju, koja je 1919. ušla u sastav Torontalskotamiške županije.

Na dan 31. januara 1921. godine popisano je 1190 duša, od koji je bilo: Srba – 1149; Rumuna – 14; Nemaca – 10; Mađara – 2. 20. novembra 1927. izvršen je izbor novog opštinskog predstavništva. Seoski atar 1927. godine obuhvata 4.230 lanaca od kojih je 187 lanaca oranice i 830 lanaca pašnjaka opštinska imovina.[3]

Ovde se nalazi FK Banat Dupljaja.

Nazivi u prošlosti[uredi | uredi izvor]

U 15. veku – Dupócz

1713. – Dupljaja

1894. – Temes – Váralja

1922. – Dupljaja

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Dupljaja živi 669 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 40,2 godina (39,6 kod muškaraca i 40,8 kod žena). U naselju ima 262 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,81. Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[4]
Godina Stanovnika
1948. 1.173
1953. 1.190
1961. 1.174
1971. 1.165
1981. 1.152
1991. 1.027 903
2002. 854 1.001
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[5]
Srbi
  
775 90,74%
Rumuni
  
24 2,81%
Romi
  
7 0,81%
Mađari
  
6 0,70%
Česi
  
3 0,35%
Hrvati
  
3 0,35%
Jugosloveni
  
2 0,23%
Nemci
  
1 0,11%
Makedonci
  
1 0,11%
nepoznato
  
6 0,70%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ J.J. Erler: "Banat", Pančevo 2003.
  2. ^ Letopis Period 1812 – 2009. Dupljaji u Deliblatskoj Peščari Napisao Marina:(Beč 2009) Sastavio od Pisanih tragova, Letopisa, po predanju o selu Dupljaji nastanak sela ko su bili Dosenjenici čime se bavili meštani.
  3. ^ Milekerovi letopisi južnobanatskih opština. ISBN 978-86-85075-04-9.
  4. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  5. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  6. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Izvor Monografija Podunavske oblasti 1812-1927 sastavio dr, Vladimir Margan biv. Predsednik Oblasnog odbora Komesar Oblasne Samouprave, objavljeno 1927„Napredak Pančevo,,
  • Teritorija Podunavske Oblasti napisao dr. Vladimir Margan Predsednik Obl. Odbora Smederevu 1928.
  • Istorijiski preglad Podunavske Oblasti Banatski deo napisao: Feliks Mileker bibliotekar i kustos gradske biblioteke i muzeja u Vršcu 1928.
  • Milekerovi letopisi južnobanatskih opština. ISBN 978-86-85075-04-9..
  • Letopisa Period 1812–2009. Dupljaja u Deliblatskoj Peščari. Napisao Marina:(Beč 2009) Sastavio od Pisanih tragova, Letopisa, po predanju o selu Dupljaje nastanak sela ko su bili Doseljenici čime se bavili meštani.
  1. Ma kakve mu bile mane i nedostaci, nedorečenosti, ali je suština i jezgro ovog rada je ostalo i ostaće netaknut. Neki delovi imaće samo svoj istorijski značaj, ali svi ostali zadržaće i sačuvaće u punoj meri svoju naučnu vrednost. Jedno se ipak ne može osporiti, da smo bar udarili temelj, da smo pokazali pravac i obeležili put na kome se valja kretati ako želimo uspešan rad na polju naše istorije. Pa ako i nismo postigli više, nego samo toliko da smo dali podstrek drugima, od nas vičnijima, mudrijima, koji će ovaj i ovakav posao bolje i savršenije obaviti nego mi tada smo već time učinili dosta „M. Marina“.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]