Dušan Purić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dušan Purić
Potpukovnik Dušan Purić
(posthumno unapređen u čin pukovnika)
Lični podaci
Datum rođenja1873.
Mesto rođenjaIvanjica, Kneževina Srbija
Datum smrti22. septembar 1914.(1914-09-22) (40/41 god.)
Mesto smrtiPlanina Jagodnja, Kraljevina Srbija
Vojna karijera
VojskaKraljevina Srbija
JedinicaČetvrti pešadijski puk „Stevan Nemanja“
Učešće u ratovimaPrvi balkanski rat
Drugi balkanski rat
Prvi svetski rat 

Dušan Purić (Ivanjica, 1873Planina Jagodnja, 22. septembar 1914) je bio potpukovnik srpske vojske (posthumno unapređen u čin pukovnika). Poginuo je kao komandant Četvrtog pešadijskog puka „Stevan Nemanja” u bici na Mačkovom kamenu.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen u 1873. godine u Ivanjici u trgovačkoj porodici od oca Milana i majke Todore.[2] Osnovnu školu je završio u rodnom mestu, a zatim je pohađao Gimnaziju u Beogradu. Nakon završenog šestog razreda Gimnazije, upisao je Vojnu akademiju, koju je u 24. klasi završio 1894. godine sa vrlo dobrim uspehom i proizveden je u čin artiljerijskog potporučnika. Tri godine je provodi u trupi, a zatim je 1899. godine završio Višu vojnu akademiju. Postavljen je za komandanta poljske baterije u Ćupriji, a posle godinu dana izabran je za pripravnika generalštabne struke, i unapređen u generalštabnog kapetana, zbog čega je otišao na usavršavanje u Francusku. Po povratku iz Francuske postavljen je za pomoćnika načelnika štaba Drinske divizije u Valjevu. Bio je komandant 17. kombinovanog i 6. pešadijskog puka

Balkanski ratovi[uredi | uredi izvor]

Za vreme Prvog Balkanskog rat 1912. godine nalazio se na generalštabnim poslovima Drinske divizije prvog poziva. Četvrti puk „Stevan Nemanja” je osvojio Zebrnjak, u Kumanovskoj bici. Tokom Drugog Balkanskog rata 1913. godine je po sopstvenoj molbi molbi postavljen za komandanta 2. pešadijskog puka „Knjaz Miloš” poznatijeg kao „Gvozdeni puk”. U Bregalničkoj bici pokazao se kao veoma hrabar i sposoban vojnik i starešina.

Prvi svetski rat[uredi | uredi izvor]

Spomen ploča u kripti crkve u Krupnju

Na početku Prvog svetskog rata 1914. godine Purić komandovao je Četvrtim pukom „Stevan Nemanja“ u sastavu Užičke vojske koja je u sadejstvu sa Crnogorsko- Sandžačkom vojskom izvršila prodor preko Drine na pravcu Višegrad- Romanija- Sarajevo i ugrozila deo Poćorekove vojske.

Četvrti pešadijski puk na čelu sa Dušanom Purićem na Mačkovom kamenu

Sredinom septembra 1914. godine Purić se sa svojim pukom „Stevan Nemanja“ je branio pravac od Višegrada preko Mokre Gore ka Užicu. Kada su glavne snage Austrougarske izvršile ofanzivu sa forsiranjem reke Drine ka Ljuboviji, Koviljači, Loznici i Valjevu, kada su se zaoštrile borbe prema Gučevu i Mačkovom kamenu, komandant Purić dobija naređenje Vrhovne komande da stigne do Mačkovog kamena, napadne neprijatelja i spreči njegovo prodiranje u dubinu Srbije. Četvrti puk Drinske divizije koji je tada ušao u sastav Dunavske divizije, naređenje je „besprekorno izvršio“ zapisano je u srpskoj istoriografiji. Posle napornog marša i popune puka u Valjevu, Dušan Purić stiže u najtežim trenucima u neposrednu blizinu Mačkovog kamena. U noći između 21. i 22. septembra vrši neposredne pripreme za juriš svog slavnog puka i tada izdaje istorijsku zapovest oficirima 4. puka:

Vojnici, mi smo ovde došli da ginemo za Otadžbinu. Komandiri ispred svojih vodova i četa, komandanti ispred svojih bataljona, a ja ću ispred svih. Za mnom!. U juriš! Za slobodu i Otadžbinu!

— Dušan Purić, Mačkov kamen

Bitku je preživelo samo 1.000 vojnika i starešina. Dušan Purić je poginuo među prvima u najžešćem sudaru prsa u prsa. Posthumno je unapređen u čin pukovnika, zbog uspešnog komandovanja i pokazanoj hrabrosti u odbrani otadžbine.

U ulici Vojvode Stepe 68, u Beogradu, nalazi se spomen ploča Dušanu Puriću, postavljena 2003. godine, a u Užicu njegova bista u centru grada, postavljena 2010. godine.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Pravda: 1814. - Zbog nasilja i nameta Turaka, u Požeškoj nahiji izbila je Hadži-Prodanova buna”. pravda.rs. 19. 9. 2012. Pristupljeno 27. 2. 2013. 
  2. ^ „Todora M. Purić”. Pravda. 10. 7. 1937. Pristupljeno 22. 4. 2024.  Tekst „issue:UB_00042_19370710” ignorisan (pomoć); Tekst „article:div385 ” ignorisan (pomoć)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]