Italijanska republika (Napoleonova)
Repubblica Italiana Italijanska republika | |||
---|---|---|---|
Severna Italija 1803. | |||
Geografija | |||
Kontinent | Evropa | ||
Regija | Apeninsko poluostrvo | ||
Glavni grad | Milano | ||
Društvo | |||
Službeni jezik | Italijanski, Francuski | ||
Religija | Katolicizam | ||
Istorija | |||
Istorijsko doba | Napoleonovi ratovi | ||
— Osnivanje | 1802. | ||
— Ukidanje | 1805. | ||
Geografske i druge karakteristike | |||
Površina | |||
— ukupno | 42.500 km² km² | ||
Stanovništvo | 3.240.000 | ||
Valuta | Milanski skudo, Italijanska lira | ||
Zemlje prethodnice i naslednice Italijanske republike | |||
Prethodnice: | Naslednice: | ||
Republika Italija (italijanski: Repubblica Italiana) je bila vazalna francuska država u severnom delu Apeninskog poluostrva. Činile su je teritorije nekadašnje Cisalpinske republike.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Italijanska republika naslednik je Cisalpinske republike koja je promenila svoj ustav kako bi omogućila francuskom prvom konzulu, Napoleonu Bonaparti, da postane njen predsednik. Novim ustavom je naziv države promenjen u "Republika Italija" iako se ona sastojala od istih teritorija koje su činile Cisalpinsku republiku, pre svega Lombardije i Romanje. Republika je obuhvatala teritoriju od preko 42.500 km² sa oko 3.240.000 stanovnika u 12 departmana. Milano je bio glavni grad sa oko 124.000 1764. godine. Država je bila prosperitetna uprkos ratovima od prethodnih godina. Ekonomija Italijanske republike zasnivala se na poljoprivredi i stočarstvu. Bila je razvijena i proizvodnja svile. Zastava Italijanske republike sastoji se od tri boje Milana, ali u novom, revolucionarnom obrascu. Grb je određen dekretom od 13. maja 1802. godine. Ugovor o prijateljstvu i slobodnoj trgovini sa Republikom San Marino potpisan je 10. juna 1802. godine. Konkordat sa Svetom stolicom sklopljen je 16. septembra sledeće godine. Stvorena je Nacionalna garda Italije, Nacionalna žandarmerija i finansijska policija. Uveden je metrički sistem. Planirano je i uvođenje nacionalne valute, ali to nikada nije sprovedeno u delo. Nakon što je Bonaparta 1804. godine uzeo titulu cara, Italijanska republika pretvorena je u Kraljevinu Italiju, sa Napoleonom kao kraljem i njegovim pastorkom Eženom de Boarneom kao vicekraljem.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Tarle, J. V. (2008). Istorija novog veka. Beograd: Naučno delo. ISBN 978-86-6021-007-6.