Karl Gustav Jung
Karl Gustav Jung | |
---|---|
![]() Karl Gustav Jung 1910. godine | |
Datum rođenja | 26. jul 1875. |
Mesto rođenja | Kesvil Švajcarska |
Datum smrti | 6. jun 1961.85 god.) ( |
Mesto smrti | Kiznaht Švajcarska |
Potpis | |
![]() |
Karl Gustav Jung (nem. Carl Gustav Jung;[1][2] Kesvil, 26. jul 1875 — Kiznaht, 6. jun 1961), švajcarski psihijatar, osnivač analitičke ili kompleksne psihologije u kojoj se razlikuju lično i kolektivno nesvesno.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Karl Gustav Jung je rođen 1875. godine u Kesvilu, u Švajcarskoj, kao sin protestantskog sveštenika. U toku gimnazijskog školovanja prvo je želeo da studira arheologiju, a zatim filologiju, da bi se na kraju opredelio za medicinu. Nakon završenih studija medicine u Bazelu, opredelio se za specijalizaciju psihijatrije. Već u 25. godini je postao asistent svetski poznatog psihijatra Eugena Blojlera, na njegovoj klinici za mentalne bolesti Burghelcli u Cirihu. U 27. godini je doktorirao, a u 30. je postao docent na Ciriškom univerzitetu. Godine 1903. oženio se Emom Raušenbah sa kojom je imao petoro dece i koja mu je bila saradnica do kraja života.
Godina 1906. predstavlja prekretnicu u Jungovom životu. Te godine je upoznao Sigmunda Frojda u Beču. Tom prilikom su razgovarali punih 13 sati. Divljenje je bilo obostrano. Jung je govorio da je Frojd prvi značajan čovek kojeg je sreo. Međutim, 1913. dolazi do razilaženja usled sukoba na teorijskom i ličnom planu. Nakon toga Jung osniva sopstvenu, analitičku ili kompleksnu psihologiju, kako bi ukazao na razliku u odnosu na psihoanalizu. Na teorijskom planu, Jung je kritikovao Frojdovo prenaglašavanje seksualnosti u životu čoveka.
Karl Gustav Jung, jedan od najoriginalnijih mislilaca 20. veka, umro je 1961. godine u švajcarskom mestu Kisnahtu.
Jungova psihologija[uredi | uredi izvor]
Kolektivno nesvesno[uredi | uredi izvor]
Jung je razvio pojam kolektivno nesvesno, kao jedan od uticaja na nastanak i razvoj ličnosti. Pod tim je podrazumevao opšte predispozicije koje su karakteristične za sve ljude ili određene grupe ljudi. U početku je smatrao da je kolektivno nesvesno karakteristično za svaku pre svega porodicu, zatim narod, ali je u svojim kasnijim radovima odbacio to nacionalno tumačenje kolektivno nesvesnog. Tokom svojih istraživanja i putovanja širom sveta, Jung je utvrdio postojanje određenih simbola u svim kulturama i oni po njemu predstavljaju kolektivno nesvesno celokupnog čovečanstva, zatim prepoznaje i uvodi koncept senke, kolektivnog potencijalno naslednog negativnog te razornog naboja u samoj srži čovekove anime, psihe. Prepoznaje potencijal za lečenje osvetljavanjem i razumevanjem ovakvih unutrašnjih negativnih stremljenja u svrsi dobrobiti celokupnog čovečanstva, počevši od individualnog lečenja ka kolektivnom. Ono se ne odnosi na libido u ovom slučaju, koji se nekada prepoznaje paradoksalno kao Tanatos.
Kao što sva ljudska bića imaju dve ruke sa pet prstiju u fizičkom smislu, tako sva ljudska bića imaju neku zajedničku težnju i u duševnom smislu, odnosno kolektivno nesvesno koje sačinjava više arhetipova.
Kompleks moći[uredi | uredi izvor]
Jung ovim izrazom označava sveukupnost „onih predstava i težnji koje imaju tendenciju da Ja stave iznad drugih uticaja i da ove podrede Ja“. Ovi uticaji mogu biti spoljašnji (različite situacije i individue), ali i unutrašnji (vlastiti nagoni, subjektivne predstave, misli i osećanja). Kompleks moći, bez obzira ο kojim uticajima je reč, stvara u osobi utisak da je Ja-kompleks njima nadmoćan gospodar.
Kompleksna psihologija[uredi | uredi izvor]
To je psihološki pravac koji je Karl Gustav Jung zasnovao 1914. godine, kada se odvojio od Sigmund Frojda i psihoanalize. Prema Jungu, čovek je kompleksno biće: seksualno i religijsko, nagonsko i duhovno, nesvesno i svesno, iracionalno i racionalno. Ličnost je određena prošlim zbivanjima, kao i planiranjem budućnosti. Nesvesno, za Junga, nije samo deponija rđavih nagona, nego je i izvor mudrosti. Pored ličnog nesvesnog, u čiji sastav ulaze mnogi kompleksi, u duševnom životu posebno važnu ulogu ima nasleđeno i nadlično, kolektivno nesvesno.
Njegovi elementi su arhetipovi (npr. rođenja, Boga, Velike majke itd.), koji su nevidljivi koreni našeg celokupnog iskustva i ponašanja. Libido nije samo seksualna, već je celokupna psihička, pa i životna energija. Ako je libido usmeren na spoljašnju stvarnost, to je stav ekstraverzije, a ako je okrenut na unutrašnju, onda je to introverzija (ovo je teorijska osnova Jungove tipologije ličnosti, vidi dole).
Ličnost se, po Jungu, razvija tokom celog života, ali je on posebnu pažnju posvetio procesu duhovnog razvoja u drugoj polovini života, kada se težište ličnosti pomera sa Ja na Sopstvo. Ovaj put spontanog samorazvoja i samoupotpunjavanja, na kojem se ličnost susreće sa svojom Personom, Senkom, Animom/Animusom i Mana—ličnošću, Jung je nazvao individualizacijom. Ličnost je samoregulativni sistem koji se razvija pomoću mehanizma kompenzacije, kojim neprestano stremi sve potpunijoj ravnoteži.
Za potpuno objašnjenje zagonetnog ponašanja ljudi neophodni su ne samo kauzalno i teleološko objašnjenje, već i akauzalni princip sinhronije.
Jungova tipologija ličnosti[uredi | uredi izvor]
Veoma je značajno učenje Junga ο tipovima ličnosti i njegova klasifikacija ljudi: prema dominantom stavu ili orijentaciji libida na ekstravertni i introvertni tip, kao i prema dominantnoj psihičkoj funkciji na intuitivni, misaoni, osećajni i senzitivni (perceptivni) tip. Kada se uzme psihička funkcija kao kriterijum podele, ljudi se mogu podeliti na racionalni i iracionalni tip. Najzad, kada se ukrste ova dva kriterijuma podele (prema funkciji i prema tipu orijentacije), dobija se tipologija koja ima osam tipova (npr. ekstravertni misaoni, introvertni misaoni, ekstravertni intuitivni, introvertni intuitivni, ekstravertni osećajni itd.) Jung je primetio da introvertni tip ličnosti teži transformaciji ka ekstroverciji u drugoj polovini života, dok za ekstroverte važi suprotno.
Dinamika ličnosti[uredi | uredi izvor]
Životna energija nastaje iz metaboličkih procesa u organizmu. Postoji fizička i duševna energija (libido), a njihov odnos je recipročan. Energija ne može da nestane, jer ona stalno kruži između sistema unutar ličnosti, menja oblik, povećava ili smanjuje; ne može se izmeriti ni definisati jer jer je ona hipotetički konstrukt. Raspodela životne energije se odvija po zakonima termodinamike. Po prvom zakonu, zakonu ekvivalentnosti, duševna energija u jednom sistemu opada, dok u nekom drugom sistemu raste. Na primer, ako se iz nekog razloga energija povuče iz Ja sistema, pojaviće se u nekom kompleksu što će jačati njegovo delovanje nad celim sistemom. Prema drugom zakonu termodinamike, entropija, subsitema teži da ujednači nivo energije. Entropija je osnovni način da energija teče, jer je tok usmeren od sistema koji ima visoku energiju ka sistemu kome energija fali. Energija unutar ličnosti se razmenjuje tako što se:
- Osujećuje ili suprostavlja: osnova dinamike ličnosti jer podstiče neravnotežu.
- Ujednačuje (transcedentalnost): teži da se uravnoteži, da bude jednak u svim subsistemima;postiže se jastvo.
Ličnost je poluotvoren sistem, i zato postoji razmena energije sa spoljnom sredinom. Iz nje se uzima hrana što je osnov metaboličkih procesa. Duševna energija koja se dobija ulaze u neki spoljni objekt. Što je neki objekt ili cilj značajniji uložiće se veća količina duševne energije, i to se naziva duševnom vrednošću.[3]
Mehanizmi odbrane[uredi | uredi izvor]
U Jungovoj teoriji, mehanizmi odbrane se predstavljaju kroz dinamički proces simbolizacije, odnosno napredovanje i nazadovanje energije. U procesu napredovanja energije iz arhetipova ide u lično nesvesno i puni njegove sadržaje, zatim ih šalje u Ja, odnosno u svesni deo ličnosti, a u zavisnosti dominantnosti funkcija i stavova Ja raspolaže tom energijom, ulazi u spoljne objekte i kreće se napred. U koliko na tom putu dođe do neke prepreke, Ja ne može racionalno da se izbori sa datom situacijom i radi odbrane vraća energiju unazad, i ovaj proces se naziva nazadovanje. Pomoću nazadovanja sadržaji se potiskuju u lično nesvesno, a energija se zadržava u nekom subsistemu, što može da dovede do narušavanja ravnoteže i adaptibilnost. Ako se energija predugo zadrži u nekom subsistemu, nesvesni deo ličnosti preuzima prevlast nad Ja, i takva osoba se ponaša inadaptibilno. Jung takođe smatra da nije svako nazadovanje negativno. U nesvesnom delu se nalaze lična i arhetipska iskustva, pa može da se desi da čovek iz teške situacije izađe bogatiji za još jedan uspešan način prevazilaženja krize. Pomeranje energije unapred znači i pomeranje energije sa nižih i primitivnijih sadržaja, na više i bolje deferencirane, i ovaj proces se naziva sublimacija.[3]
Knjige[uredi | uredi izvor]
Neke od knjiga koje je napisao Karl Gustav Jung:
- Sećanja, snovi, razmišljanja
- Simboli preobražaja
- Arhetipovi i razvoj ličnosti
- Civilizacija na prelasku
- O razvoju ličnosti
- Lavirint u čoveku
- Alhemijske studije
- Aion
- Psihologija i alhemija
- Čovek i njegovi simboli
- Sedam propovedi mrtvima
- Psihološki tipovi
- Analitička psihologija
- Arhetipovi i kolektivno nesvesno
- Leteći tanjiri
- Prepiska između Frojda i Junga
Knjige o Jungu i njegovom radu:
- Mari Stajn, Jungova mapa duše
- Ajra Progof, Jung, sinhronicitet i ljudska sudbina
- Džejms Hol, Tumačenje snova po Jungu
- Megi Hajd i Majkl Makginis, Jung za početnike
- Jolanda Jakobi, Psihologija Karla Gustava Junga
- Majkl Palmer, Frojd i Jung o religiji
- Seli Nikols, Jung i tarot
- Volodimir Valter Odajnik, Jung i politika
- Endru Semjuels, Jung i njegovi sledbenici
- Robert Smit, Ranjeni Jung
- Radmila Moačanin, Jungova psihologija i tibetanski budizam
- Aniela Jafe, Iz života i dela K. G. Junga
- Megi Hajd, Jung i astrologija
Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]
Jungu se često pripisuje izreka:
Prizvan ili ne prizvan, Bog je uvek tu.
- lat. Vocatus atque non vocatus, Deus aderit.
Ova rečenica je bila ispisana nad ulazom u Jungovu kuću i kasnije uklesana na njegovom grobu, ali je u pitanju latinski prevod spartanske izreke koju je on pronašao u spisima Erazma Roterdamskog.
Zanimljivo je i to da je Jung dao psihološko objašnjenje fenomena „letećih tanjira“, koje ovu pojavu vezuje za stanja ljudske duše, isključujući mogućnost posete vanzemaljaca.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Wells, John C. (2008). Longman Pronunciation Dictionary (3. izd.). Longman. ISBN 978-1-4058-8118-0.
- ^ Jones, Daniel (2011). Roach, Peter; Setter, Jane; Esling, John, ur. Cambridge English Pronouncing Dictionary (18. izd.). Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-15255-6.
- ^ a b Gojković, V.(2010). Psihologija ličnosti - izbor teorija, Prometej, Novi Sad
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Hoerni, Ulrich; Fischer, Thomas; Kaufmann, Bettina, ur. (2019). The Art of C.G. Jung. W. W. Norton & Company. ISBN 978-0-393-25487-7.
- Modern Man in Search of a Soul, a book of psychological essays by Jung collected in 1933
- Jung, Carl Gustav; Marie-Luise von Franz (1964). Man and His Symbols. Doubleday. ISBN 978-84-493-0161-2.
- Carl Gustav Jung, Analytical Psychology: Its Theory and Practice (The Tavistock Lectures) (Ark Paperbacks), 1990, ISBN 0-7448-0056-0
- Anthony Stevens, Jung. A Very Short Introduction, Oxford University Press, Oxford, 1994, ISBN 0-19-285458-5
- Anthony Stevens, On Jung, Princeton University Press, 1990 (1999)
- The Basic Writings of C. G. Jung, edited by V. S. de Laszlo (The Modern Library, 1959)
- The Portable Jung, edited by Joseph Campbell (Viking Portable), ISBN 0-14-015070-6
- Edward F Edinger, Ego and Archetype, (Shambhala Publications), ISBN 0-87773-576-X
- Robert Hopcke, A Guided Tour of the Collected Works of C. G. Jung, ISBN 1-57062-405-4
- Edward C. Whitmont, The Symbolic Quest: Basic Concepts of Analytical Psychology, Princeton University Press, Princeton, New Jersey, 1969, 1979, ISBN 0-691-02454-5
- O'Connor, Peter A. (1985). Understanding Jung, understanding yourself. New York, NY: Paulist Press. ISBN 978-0-8091-2799-3.
- The Cambridge Companion to Jung, second edition, eds Polly Young-Eisendrath and Terence Dawson, published in 2008 by Cambridge University Press
- Robert Aziz, C. G. Jung's Psychology of Religion and Synchronicity (1990), currently in its 10th printing, is a refereed publication of State University of New York Press. ISBN 0-7914-0166-9
- Robert Aziz, Synchronicity and the Transformation of the Ethical in Jungian Psychology in Carl B. Becker, ed., Asian and Jungian Views of Ethics. Westport, CT: Greenwood, 1999. ISBN 0-313-30452-1
- Robert Aziz, The Syndetic Paradigm: The Untrodden Path Beyond Freud and Jung (2007), a refereed publication of The State University of New York Press. ISBN 978-0-7914-6982-8
- Robert Aziz, Foreword in Lance Storm, ed., Synchronicity: Multiple Perspectives on Meaningful Coincidence. Pari, Italy: Pari Publishing, 2008. ISBN 978-88-95604-02-2
- Wallace Clift, Jung and Christianity: The Challenge of Reconciliation. New York: The Crossroad Publishing Company, 1982. ISBN 0-8245-0409-7
- Edward F. Edinger, The Mystery of The Coniunctio, ISBN 0-919123-67-8
- Wolfgang Giegerich, The Soul's Logical Life, ISBN 3-631-38225-1
- James A Hall M.D., Jungian Dream Interpretation, ISBN 0-919123-12-0
- James Hillman, "Healing Fiction", ISBN 0-88214-363-8
- Montiel, Luis, "El rizoma oculto de la psicología profunda. Gustav Meyrink y Carl Gustav Jung", Frenia, 2012, ISBN 978-84-695-3540-0
- Catherine M Nutting, Concrete Insight: Art, the Unconscious, and Transformative Spontaneity, UVic Thesis 2007 214
- Andrew Samuels, Critical Dictionary of Jungian Analysis, ISBN 0-415-05910-0
- June Singer, Boundaries of the Soul, ISBN 0-385-47529-2. On psychotherapy
- Marion Woodman, The Pregnant Virgin: A Process of Psychological Transformation, ISBN 0-919123-20-1
- Simosko, Vladimir. Jung, Music, and Music Therapy: Prepared for the Occasion of the C.G. "Jung and the Humanities" Colloquium, 1987. Winnipeg, Man., The Author, 1987
- Andrew Samuels, The Political Psyche (Routledge), ISBN 0-415-08102-5
- Lucy Huskinson, Nietzsche and Jung: The Whole Self in the Union of Opposites (Routledge), ISBN 1-58391-833-7
- Davydov, Andrey. From Carl Gustav Jung's Archetypes of the Collective Unconscious to Individual Archetypal Pattern. HPA Press, 2014. ISBN 9781311820082
- Remo, F. Roth: Return of the World Soul, Wolfgang Pauli, C.G. Jung and the Challenge of Psychophysical Reality [unus mundus], Part 1: The Battle of the Giants. Pari Publishing, 2011, ISBN 978-88-95604-12-1
- Remo, F. Roth: Return of the World Soul, Wolfgang Pauli, C.G. Jung and the Challenge of Psychophysical Reality [unus mundus], Part 2: A Psychophysical Theory. Pari Publishing, 2012, ISBN 978-88-95604-16-9
- Kerr, John. A Most Dangerous Method: The Story of Jung, Freud, and Sabina Spielrein. Knopf, 1993. ISBN 0-679-40412-0.
- van der Post, Laurens, Jung and the Story of Our Time, New York : Pantheon Books, 1975. ISBN 0-394-49207-2
- Hannah, Barbara, Jung, his life and work; a biographical memoir, New York: G. P. Putnam's Sons, 1976. SBN: 399-50383-8
- David Bailey's biography of his Great Aunt, Ruth Bailey, 'The English Woman and C.G.Jung' drawing extensively on her diaries and correspondence, explores the deep and long-lasting friendship between Ruth, Jung, and Jung's wife and family.
- Dohe, Carrie B. Jung's Wandering Archetype: Race and Religion in Analytical Psychology. London: Routledge, 2016. ISBN 978-1138888401
- Grossman, Stanley (1979). „C.G. Jung and National Socialism”. Jung in Contexts: A Reader. ISBN 9780415205580.
- Hanegraaff, Wouter J. (1996). „New Age Religion and Western Culture: Esotericism in the Mirror of Secular Thought”. Leiden/New York/Koln: E.J. Brill.
- Wulff, David M. (1991). „Psychology of Religion: Classic and Contemporary Views”. New York: John Wiley & Sons.
- Paul Bishop, Carl Jung (Critical Lives) (Reaktion Books, 2014)
- Noll, Richard (1994). The Jung Cult: Origins of a Charismatic Movement (1st изд.). Princeton University Press. стр. 336.
- Richard Noll, The Aryan Christ: The Secret Life of Carl Jung (Random House, 1997)
- Anthony Stevens, On Jung (second edition)
- Sonu Shamdasani, Cult Fictions, ISBN 0-415-18614-5
- Sonu Shamdasani, Jung and the Making of Modern Psychology: The Dream of a Science, ISBN 0-521-53909-9
- Sonu Shamdasani, Jung Stripped Bare, ISBN 1-85575-317-0
- Bair, Deirdre. Jung: A Biography. Boston: Little, Brown and Co, 2003
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Jungova tipologija: socionika
- Karl Gustav Jung na sajtu Internet Archive (jezik: engleski)
- Karl Gustav Jung na sajtu LibriVox (jezik: engleski)
- C.G. Jung Institute, Zurich
- Museum House of C.G. Jung Küsnacht, Zurich (Switzerland)
- Carl Jung Resources
- The Jung Page
- Philemon Foundation
- Carl Jung: Foreword to the I Ching
- The Association Method Full text article from 1916. Originally Published in the Collected Papers on Analytical Psychology.
- The Seven Sermons to the Dead, 1916 Carl Gustav Jung
- The Theory of Psychoanalysis Full text article from 1915. Originally published in The Journal of Nervous and Mental Disease
- Jung's 'Essay on Wotan'
- Bollingen Foundation Collection From the Rare Book and Special Collections Division, Library of Congress