Karol II Rumunski
Ovaj članak sadrži spisak literature (štampane izvore i/ili veb-sajtove) korišćene za njegovu izradu, ali njegovi izvori nisu najjasniji zato što ima premalo izvora koji su uneti u sam tekst. Molimo vas da poboljšate ovaj članak tako što ćete dodati još izvora u sam tekst (inlajn referenci). |
Karol II Rumunski | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 15. oktobar 1893. |
Mesto rođenja | Sinaja, Kraljevina Rumunija |
Datum smrti | 4. april 1953.59 god.) ( |
Mesto smrti | Estoril, Portugalija |
Porodica | |
Supružnik | Jelena od Grčke i Danske, Zizi Lambrino |
Potomstvo | Mihaj Rumunski, Carol Lambrino |
Roditelji | Ferdinand Rumunski Marija od Edinburga |
Dinastija | Hoencolern-Sigmaringen |
Kralj Rumunije | |
Period | 8. jun 1930 — 6. septembar 1940. |
Prethodnik | Mihaj Rumunski |
Naslednik | Mihaj Rumunski |
Kralj Karol II Rumunski (15. oktobar 1893 — 4. april 1953) bio je kralj Rumunije od 1930. do 1940. godine.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Bio je sin kralja Ferdinanda i kraljice Marije od Saksen-Koburga i Gote, kćerke vojvode od Edinburga Alfreda od Saksen-Koburga i Gote.
Bio je poznat po svom burnom ljubavnom životu, a ne toliko po vladarskim sposobnostima. Prvi brak je sklopio u Odesi u Ukrajini 31. avgusta 1918. s Ivanom Marijom Valentinom Lambrinom, poznatijom kao Zizi Lambrino, kćerkom rumunskog generala, s kojom je dobio sina Mirčeu Gregora Karol Lambrina. Brak je bio u suprotnosti s kraljevskim zakonom, pa ga je sud poništio 1919. godine.
Drugi brak je sklopio s grčkom princezom Jelenom 10. marta 1921. godine u Atini. Brak je propao 1928. godine zbog kraljeve veze s katolikinjom Magdom Lupesku, kćerkom jevrejskog lekara i majke katolikinje, koja je isto tako imala iza sebe propali brak. Zbog skandala, u decembru 1925. godine, odrekao se prava na presto u korist sina Mihaja iz braka s princezom Jelenom, te je otišao u egzil u Pariz s Magdom. Karol je imao sina i kćer i s ljubavnicom srednjoškolkom Marijom Martino. Mihaj je kao petogodišnjak nasledio dedu Ferdinanda 1927. godine, a umesto njega je vladalo regentsko namesništvo.
Karol se iznenada 6. juna 1930. vratio u Rumuniju, na poziv političara nezadovoljnih vladavinom regenture, obećavši im razvod od Magde Lupesku. Već je 8. juna 1930. bio krunisan za rumunskog kralja. Kralj je, koristeći suprotnosti između Nacionalne liberalne stranke i Seljačke stranke, te antisemitskih grupacija, pokušavao da utiče na politički život države.
On je postao uznemiren uvertiranjima Nacionalne hrišćanske partije prema Gvozdenoj gardi. Uveo je ličnu diktaturu 10. februara 1938. godine, kako bi sprečio stvaranje vlade, koju je trebalo da oforme ministri iz fašističkog pokreta Gvozdene garde. Žestoki sukobi između gardista i drugih političkih grupa umalo su doveli do izbijanja građanskog rata. Kralj je zabranio Gvozdenu gardu, koju je podupirao i sam Adolf Hitler, a ranije i on sam. Dao je da se uhapsi i vođa Garde, Korneliju Kodreanu. S ciljem suzbijanja uticaja Garde, kralj je počeo da jača sopstveni kult ličnosti, pa je tako između ostalog osnovao paravojnu organizaciju mladih, Otadžbinska straža.
Ubrzo se pokazalo da Rumunija ne može da sačuva velike teritorijalne dobitke nakon Prvog svetskog rata. Rumunija je bila okružena pretendentima na teritoriju i bez jakih saveznika. Rumunija je nakon raspada Čehoslovačke dobila jamstva Ujedinjenog Kraljevstva o teritorijalnom integritetu, no Britanci su bili zauzeti na zapadnom frontu. Rumunija je 1940. godine primila ultimatum Sovjetskog Saveza, kojim je tražio ustupanje severne Bukovine i Besarabije. Zatim su i druge države iznele svoje teritorijalne zahteve, pa je Bugarskoj ustupljena južna Dobrudža, a Mađarskoj severna i istočna Transilvanija. Kralj je morao da pristane na sve te zahteve kako bi sprečio rat na dva fronta, a za premijera je 4. septembra 1940. imenovao dotadašnjeg ministra rata Jona Antoneskua. To je bilo jedino rešenje da spreči Gvozdenu gardu da preuzme vlast u državi, jer je Antonesku mogao da ju kontroliše. Karol je zatim po drugi put abdikovao u korist svog sina Mihaja i otišao u egzil u Portugaliju.
Dana, 3. juna 1947. godine, Karol se oženio sa Magdom Lupesku u Riju de Žaneiru, a ona je uzela naslov princeze Elene Hoencolern. Nakon što je i njegov sin Mihaj prognan iz Rumunije 1947. godine, odbio je da ikad poseti svog oca[1]. Karol je umro u izgnanstvu 1953. godine.
Godine 2003, njegovi posmrtni ostaci vraćeni su u Rumuniju i sahranjeni u manastiru Kurtea de Argeš, ali izvan istoimene katedrale u kojoj su sahranjeni ostali rumunski kraljevi.
Porodično stablo
[uredi | uredi izvor]Porodica
[uredi | uredi izvor]Prvi brak
[uredi | uredi izvor]Supružnik
[uredi | uredi izvor]ime | slika | datum rođenja | datum smrti |
---|---|---|---|
Joana (Zizi) Lambrino | 3. oktobar 1898. | 11. mart 1953. |
Deca
[uredi | uredi izvor]ime | slika | datum rođenja | datum smrti | supružnik |
---|---|---|---|---|
Princ Mirča Karol | 8. avgust 1920. | 27. januar 2006. | Helena Henrijeta Nagavicine; Telma Vilijams; Antonija Kolvil |
Drugi brak
[uredi | uredi izvor]Supružnik
[uredi | uredi izvor]ime | slika | datum rođenja | datum smrti |
---|---|---|---|
Kraljica Jelena | 2. maj/3. maj 1896. | 28. novembar 1982. |
Deca
[uredi | uredi izvor]ime | slika | datum rođenja | supružnik |
---|---|---|---|
Kralj Mihaj | 25. oktobar 1921. | Kraljica Ana |
Treći brak
[uredi | uredi izvor]Supružnik
[uredi | uredi izvor]ime | slika | datum rođenja | datum smrti |
---|---|---|---|
Elena Magda Lupesku | 15. septembar 1895. | 29. jun 1977. |
Izvori
[uredi | uredi izvor]- ^ Monique Urdareanu on Elena Lupescu and Carol II Arhivirano na sajtu Wayback Machine (13. jun 2008), Ziua, 14 January 2006
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]