Katarina od Aragona

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Katarina od Aragona i Kastilje, kraljica Engleske
Katarina od Aragona.
Lični podaci
Puno imeKatarina od Aragona
Datum rođenja(1485-12-16)16. decembar 1485.
Mesto rođenjaAlkala de Enares, Kastilja,
Datum smrti7. januar 1536.(1536-01-07) (50 god.)
Mesto smrtiKimblton, Engleska
Porodica
SupružnikHenri VIII Tjudor, Artur Tjudor
PotomstvoMeri I Tjudor, Henri, vojvoda od Kornvola
RoditeljiFernando II od Aragona
Izabela I od Kastilje
DinastijaTrastamara

Potpis

Katalina ili Katarina od Aragona i Kastilje (šp. Catalina de Aragón y Castilla, engl. Catherine of Aragon; 16. decembra 1485. u Alkali de Enares, Kastilja7. januara 1536, u Kimboltonu, Engleska) je bila kastiljanska princeza i engleska kraljica, prva od šest žena engleskog kralja Henrija VIII.

Katalina je bila najmlađa kćerka Katoličkih kraljeva, Fernanda II od Aragona i Izabele I od Kastilje. Sa tri godine je verena za Artura, princa od Velsa, naslednika engleske krune. Venčali su se 1501. godine, ali je pet meseci kasnije Artur preminuo. Bila je ambasador aragonske krune u Engleskoj 1507. godine, što je čini prvom poznatom ženom na mestu ambasadora u evropskoj istoriji.[1] Katarina se nakon Arturove smrti udala za njegovog brata Henrija VIII 1509. godine. Šest meseci tokom 1513. godine služila je kao regent Engleske, dok je Henri VIII bio u Francuskoj. Tokom ovog perioda, Englezi su slomili i porazili Škote u bici kod Flodena, u kojoj je Katarina odigrala važnu ulogu sa svojim emotivnim govorom o engleskoj hrabrosti.[2]

Do 1525. godine, Henri VIII je postao zaluđen Anom Bolen i nezadovoljan što sa Katarinom nije uspeo da dobije naslednika, jer su sva njihova muška deca umirala veoma mlada i jedino njihovo preživelo dete je bila princeza Meri I od Engleske, pretpostavljenom naslednicom engleskog prestola u vreme kada nije postojao utvrđeni presedan za ženu na prestolu. Henri je nastojao da poništi svoj brak sa Katarinom, pokrenuvši lanac događaja koji su doveli do raskola Engleske sa Katoličkom crkvom. Kad je papa Kliment VII odbio da poništi brak, Henri mu se suprotstavio tako što je preuzeo prevlast nad verskim pitanjima. Njihov brak je 1533. godine proglašen nevažećim i Henri se oženio Anom Bolen. Katarina je odbila da prihvati Henrija kao vrhovnog poglavare Crkve Engleske i smatrala se kraljevom zakonitom ženom i kraljicom, što je izazvalo mnogo simpatija javnosti.[3] Uprkos tome, Henri ju je priznavao samo kao udovicu princezu od Velsa. Nakon što ju je Henri isterao sa dvora, ostatak života je provela u zamku Kimbolton, gde je preminula 7. januara 1536. godine. Englezi su jako poštovali Katarinu, a njena smrt je izazvala strahovitu žalost.[4]

Katarina je poručila knjigu Obrazovanje hrišćanke, koja je prilikom objavljivanja 1523. godine bila kontroverzna zbog promocije da žene imaju pravo na obrazovanje i bila joj je posvećena. Katarina je ostavljala jak utisak na ljude, tako da je čak i njen neprijatelj Tomas Kromvel za nju izjavio: „da nije njenog pola, mogla bi da prkosi svim herojima u istoriji”[5] Katarina je takođe stekla divljenje širom naroda zbog pokretanja opsežnog programa za pomoć siromašnima.[6][7] Bila je pokrovitelj renesansnog humanizma i prijateljica velikih učenjaka Erazma Roterdamskog i Tomasa Mora.[6]

Poreklo[uredi | uredi izvor]

Katalina je rođena u Alkali de Enares, malom mestu 30 km udaljenom od Madrida, 1485. Bila je najmlađe preživelo dete Fernanda II od Aragona i Izabele I od Kastilje. Katalinina sestra, Huana Luda je bila šest godina starija od Kataline, te je zato Huana postala kraljica Kastilje nakon smrti njihove majke, Izabele. Sa majčine strane, među Katalininim precima se nalazi i Katarina od Lankastera, kćerka Džona od Genta i unuka kralja Edvarda III od Engleske.

Princeza od Velsa[uredi | uredi izvor]

Katalina se udala za princa Artura, najstarijeg sina Henrija VII od Engleske, 14. novembra 1501. Kao princ od Velsa, Artur je poslat u zamak Ladlou na velškoj granici da predsedava Velškim savetom, tako da je Katalina pošla sa njim. Nekoliko meseci kasnije, oboje su se razboleli. Katalina je jedva preživela, ali je ostala udovica. Iako i dan danas postoje kontroverze oko pitanja da li je mladi bračni par konzumirao brak ili nije, Papa Julije II je ipak poverovao Katalini i prihvatio da do konzumacije braka nije došlo, te je izdao razrešenje i dozvolio da se Katalina uda za Arturovog brata Henrija, budućeg Henrija VIII.

Kraljica Engleske[uredi | uredi izvor]

Šest žena
kralja Henrija VIII
Katalina od Aragona
Ana Bolen
Džejn Simor
Ana Klevska
Katarina Hauard
Katarina Par

Brak nije bio sklopljen sve dok Henri nije stupio na presto 1509. Venčali su se 11. juna, a svečana ceremonija krunisanja se održala 24. juna 1509. godine. Katalina je bila vrlo popularna među narodom. Za vreme Henrijevog odsustva 1513. godine kad je vršio invaziju na Francusku, Katalina je vladala Engleskom kao regent.

Iako se pretpostavlja da se Henri oženio Katalinom zato što je to bila poslednja želj njegovog oca na samrti, Henri je 18 godina proveo u prilično srećnom braku, uprkos natezanjima sa Katalininim ocem oko isplate miraza, i činjenici da mu vernost nije bila najjača strana. Međutim, nakon 18 godina braka u kojem su sva muška deca umirala a Katalina se polako približavala menopauzi, Henrija je počela ozbiljno da brine pomisao da će na kraju ostati bez muškog naslednika. Katalinino prvo dete, kćerka, rođena je mrtva 1510. godine. Princ Henri, vojvoda od Kornvola, rođen je 1511, ali je umro nakon 52 dana. Katalina je zatim rodila još jedno mrtvorođenu devojčicu, a zatim jednog sina koji nije dugo poživeo. Dana 28. februara 1516. godine, rodila je kćerku po imenu Meri (koja će kasnije postati Meri I od Engleske, poznatija pod nadimkom Krvava Meri). Katalinina poslednja trudnoća završila se mrtvorođenom devojčicom novembra 1518. Henriju je bilo veoma bitno da ima muškog naslednika. Dinastija Tjudora je bila nova, i njen legitimitet je još uvek mogao biti doveden u pitanje. Poslednja žena koja je nasledila engleski presto bila je Matilda, kćerka Henrija I od Engleske i morala je da se bori u dugom građanskom ratu protiv barona koji su smatrali da jedna žena ne može vladati Engleskom. Sećanja na strahote građanskog rata su još bile sveže — Rat ruža se vodio između 1455. i 1485.

Godine 1520, Katalinin nećak, sin Huane Lude, car Svetog rimskog carstva i kralj Španije, Karlo V, zvanično je posetio Englesku, i Katalina se potrudila da stekne savezništvo svog moćnog rođaka dok je u drugi plan stavila savezništvo sa Francuskom. Iako su ona i kralj posetili Fransou I 31. maja 1520, nakon dve godine Engleska je objavila rat Francuskoj, a Karlo V je ponovo došao u zvaničnu posetu Engleskoj, i tom prilikom su se održali pregovori oko udaje jedine kćerke engleskih kraljeva, Meri.

Katalina više nije bila fizički sposobna da podnese novu trudnoću. Odsustvo naslednika je nateralo Henrija da veruje da je njegov brak proklet, a potvrdu je našao u Bibliji, u Trećoj Mojsijevoj knjizi, gde se kaže da ko se oženi bratovljevom ženom, neće imati dece. Takođe je počeo da veruje da je Katalina lagala kad je izjavila da Artur i ona nisu stigli da konzumiraju brak, čime je brak sa Henrijem automatski loše viđen u očima Boga. Zbog svega toga, on je zatražio od pape Klimenta VII da poništi njegov brak 1527.

Papa je odugovlačio sa odlukom tokom celih sedam godina, delom zato što bi poništavanjem ovog braka Crkva priznala da je pogrešila kad je Katalini dala razrešenje od prvog braka, a delom zato što je papa bio bukvalno talac Katalininog nećaka, Karla V, koji je upravo bio osvojio Rim. Henri se rastao sa Katalinom u julu 1531. U januaru 1533, oženio se sa jednom od bivših Katalininih dvorskih dama, Anom Bolen, sestrom bivše Henrijeve ljubavnice, Meri Bolen. Henri ja na kraju naterao Tomasa Kranmera (koga je postavio za nadbiskupa od Kanterberija) da poništi brak 23. maja 1533. Pet dana kasnije, Kranmer je proglasio važećim brak između Henrija i Ane. Kako bi predupredio žalbu Rimu (gde bi Katalina sigurno postigla presudu u svoju korist), Henri je naterao Parlament da izglasa Akt o supremaciji kojim se Henri proglasio jedinim i vrhovnim poglavarom Engleske crkve, čime je započeo englesku Englesku reformaciju.

Kasnije godine i smrt[uredi | uredi izvor]

Katalina od Aragona je do kraja života sebe smatrala jedinom zakonitom Henrijevom ženom i jedinom zakonitom kraljicom Engleske. Njeni odani podanici su joj se i dalje obraćali kao kraljici Engleske. Godine 1535. prešla je u dvorac Kimbolton u divljinama Hamboltona. Svoje kretanje je ograničila na samo jednu sobu, i izlazila je samo da bi prisustvovala misi. Mogla je da prima posete, međutim, nije joj bilo dozvoljeno da viđa svoju kćerku Meri. Takođe joj je bilo zabranjeno da kontaktira s njom na bilo koji način, ali su verni simpatizeri kraljice pomogli u tajnom razmenjivanju poruka između majke i kćerke. U jednom momentu, Henri im je obema ponudio bolje uslove života i mogućnost da vreme provode zajedno pod uslovom da priznaju Anu Bolen za svoju novu kraljicu, što one nikad nisu učinile. Decembra 1535. osećajući da joj se bliži kraj, Katalina je napisala testament i pismo svom nećaku, caru Karlu V, u kome ga je zamolila da vodi računa o njenoj kćerci. Takođe je napisala poslednje pismo Henriju, oslovljavajući ga sa „Moj najdraži gospodaru i supruže“, koje je potpisala sa „Katalina, kraljica“.

Katalina je umrla u zamku Kimbolton, 7. januara 1536. godine. Sahranjena je u katedrali Piterborou, sa ceremonijom koja je odgovarala tituli princeze od Velsa, a ne kraljice. Henri nije prisustvovao sahrani niti je isto dozvolio princezi Meri. Katalina je bila jedina od Henrijevih šest žena koja je doživela svoju pedesetu godinu.

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
16. Huan I od Kastilje
 
 
 
 
 
 
 
8. Ferdinand I od Aragona
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
17. Eleonora Aragonska
 
 
 
 
 
 
 
4. Huan II od Aragona
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
18. Sančo od Alburkerkija
 
 
 
 
 
 
 
9. Eleonora od Alburkerka
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
19. Beatricija Portugalska
 
 
 
 
 
 
 
2. Fernando II od Aragona
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
20. Alonso Enrikes
 
 
 
 
 
 
 
10. Federiko Enrikez od Melgare
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
21. Huana Gonzalez
 
 
 
 
 
 
 
5. Huana Enrikez
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
22. Dijego Fernandez de Kordoba
 
 
 
 
 
 
 
11. Marijana de Kordoba
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
23. Ines de Toledo
 
 
 
 
 
 
 
1. Katarina od Aragona
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
24. Huan I od Kastilje
 
 
 
 
 
 
 
12. Enrike III od Kastilje
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
25. Eleonora Aragonska
 
 
 
 
 
 
 
6. Huan II od Kastilje
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
26. Džon od Genta
 
 
 
 
 
 
 
13. Katarina Lankasterska
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
27. Konstancija Lankasterska
 
 
 
 
 
 
 
3. Izabela I od Kastilje
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
28. Žoao I Portugalski
 
 
 
 
 
 
 
14. Huan od Reguengosa
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
29. Filipa Lankasterska
 
 
 
 
 
 
 
7. Izabela Portugalska
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
30. Alfonso od Braganse
 
 
 
 
 
 
 
15. Izabela od Braganse
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
31. Beatriz Pereira de Alvim
 
 
 
 
 
 

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Weir 1991, str. 59.
  2. ^ Catherine of Aragon, Queen of England.
  3. ^ Catherine of Aragon (1485–1536).
  4. ^ Lehman 2011, str. 295.
  5. ^ Chapuys 1533, str. 737.
  6. ^ a b Catherine of Aragon Biography.
  7. ^ Deutscher & Bietenholz 1987, str. 283.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]