Kulturno-prirodni kompleks Lednjice - Valtice
Kulturno-prirodni kompleks Lednjice - Valtice Lednicko-valtický areál | |
---|---|
Svetska baština Uneska | |
Zvanično ime | Kulturno-prirodni kompleks Lednjice - Valtice |
Mesto | Lednjice, Valtice, Podivin, Češka |
Koordinate | 48° 46′ 33″ S; 16° 46′ 30″ I / 48.7758° S; 16.775° I |
Površina | 14.320 ha (1,541×109 sq ft) |
Kriterijum | Kulturna: (i), (ii), (iv) |
Referenca | 763 |
Upis | 1996 (20 sednica) |
Kulturno-prirodni kompleks Lednjice - Valtice (takođe područje Lednjice-Valtice ili kompleks Lednjice-Valtice, češ. Lednicko-valtický areál) je kulturno-prirodni pejzažni kompleks od 283,09 km² u oblastima Lednjice i Valtice u Južnomoravskom kraju, u blizini Breclava u Češkoj.
Područje Lednjice-Valtice registrovano je na listi spomenika zaštićenih od strane UNESKO-a kao područje svetske baštine.[1] U neposrednoj je blizini zaštićenog pejzažnog područja Palava (rezervat biosfere Palava), rezervata biosfere koji je UNESKO registrovao nekoliko godina ranije.[2] Neposredna blizina dva kulturna pejzaža zaštićena od strane UNESKO-a je jedinstvena.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Kuća Lihtenštajn stekla je dvorac u Lednjicama 1249. godine, što je označilo početak njihovog naseljavanja u tom području. Ostao je glavna rezidencija porodice Lihtenštajn 700 godina, sve do 1939. i Drugog svetskog rata.[3]
Od 17. do 19. veka[uredi | uredi izvor]
Vojvode Lihtenštajn transformisali su svoja imanja u jedan veliki i dizajnirani privatni park između 17. i 20. veka. Tokom 19. veka, vojvode su nastavile da transformišu područje kao veliki tradicionalni engleski pejzažni park. Arhitektura baroknog i gotičkog preporoda njihovih dvoraca povezana je manjim zgradama i pejzažom koji je oblikovan prema engleskim principima pejzažne arhitekture.[3]
Ova dva zamka su 1715. godine povezana pejzažnom alejom i putem, kasnije preimenovanom po pesniku Petru Bezruč. Lednjička jezera se nalaze između grada Valtice i sela Lednjice i Hlohovec; kao i ribnjaci Mlýnský, Prostřední, Hlohovecký, i Nesyt. Znatan deo kulturnog pejzaža kompleksa pokrivenen je borovom šumom, poznatom kao Boří les, a u oblastima uz reku Dije, priobalnim šumama.[3]
20. vek[uredi | uredi izvor]
1918. region je postao deo nove Čehoslovačke. Porodica Lihtenštajn protivila se pripajanju češke teritorije Sudetima od strane nacističke Nemačke, i kao posledica toga nacisti su im oduzeli imovinu, a porodica se potom preselila u Vaduc 1939. godine. Posle Drugog svetskog rata porodica je nekoliko puta pokušala da povrati imovinu. Posle rata, oni su prešli u vlasništvo Čehoslovačke: njen komunistički režim nije podržavao vraćanje velikih poseda prognanim aristokratskim zemljoposednicima.
Posle Čehoslovačke plišane revolucije 1989. godine, potomci Lihtenštajna ponovo su obnovili pravne pokušaje restitucije, što je negirala Češka država, današnji vlasnik imanja.[4]
Karakteristike[uredi | uredi izvor]
Glavni elementi su:
Paviljoni i arhitektonski kaprici[uredi | uredi izvor]
Pored zamkova, postoji mnogo velikih i malih stambenih paviljona koji se nalaze u celom dizajniranom pejzažu, koji su služili kao dvorci ili lovački domovi.
- Kolonada - Rajsna (nemački: Reistna)
- neoklasična kolonada na vrhu grebena iznad Valtice (poput paviljona) od 1810-ih do 1820-ih - Belvedere
- vidikovac - Mesto za sastanke (Rendezvous) (ili Dijanin hram)
- lovački dom u obliku neoklasičnog luka iz 1810-ih - Kapela Svetog Huberta (Kaple svatého Huberta)
- struktura gotičkog preporoda iz 1850-ih godina posvećena zaštitniku lovaca, smeštena u borovoj šumi - Graničarska kuća (Hraniční zámeček)
- klasicistički zamak sagrađen 1820-ih direktno na bivšoj (do 1920) granici između Donje Austrije i Moravske
- Hram Tri Gracije (Tři Grácie)
- polukružna galerija sa alegorijskim statuama nauka i muza i statuom Tri gracije iz 1820-ih - Ribarska kuća (Rybniční zámeček)
- na obali jednog od jezera Lednjice
- Nova farma (nemački: Neuhof)- Neoklasična farma završena 1809. godine, prvobitno korišćena za uzgoj ovaca, a danas za uzgoj konja
- Apolonov hram (Apollónův chrám)
- neoklasični lovački dom iz 1810-ih, na obali jednog od jezera Lednjice - Lovački dom (Lovecký zámeček)
- neoklasična kuća iz 1806 - Janov zamak (Janův hrad or Janohrad)
- arhitektonski kapric gotičkog preporoda „veštačkih ruševina“ ( češ. umělá zřícenina, nem. künstliche Ruine) u stilu zamka, završen 1810 - Minaret
- toranj osmatračnica - "minaret" mavarskog preporoda, visok 62 m, smešten u bašti zamka Lednjice (završen 1804. godine), odakle se pruža pogled na ceo pejzaž. Tokom vedrih dana sa tornjeva se mogu videti i brda Palava i planine Mali Karpati. - Obelisk
- obelisk podignut u znak sećanja na mirovni sporazum Kampo Formio (1798)
- Pohansko
- Lovačka kuća u ampir stilu završena posle 1812. godine, u njoj se nalazi izložba Gradskog muzeja Breclav:
u blizini konaka nalaze se i važno arheološko nalazište ostataka Velike Moravske i rekonstruisani delovi čehoslovačkih graničnih utvrđenja - Lani
- lovačka kućica u ampir stilu s početka 19. veka
Čuvanje[uredi | uredi izvor]
Arhitektonski kaprici i staklena bašta parka Lednjice su navedeni 1998. u programu Nadgledanja svetskih spomenika od strane Fonda svetskih spomenika, zbog njihovog pogoršanog stanja usled nedostatka finansijskih sredstava.[5] Fond je prethodno proučavao očuvanje zamkova Lednjice i Valtice, a nakon 1998. godine pomogao je u finansiranju restauracije kaprica Valtice Rendezvous kao projekat demonstracije uz podršku Amerikan Ekspresa.[6]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Zamak Lednjice
-
Staklena bašta Lednjice
-
Unutrašnjost staklene bašte
-
Zamak Lednjice
-
Lednjice zamak i štale
-
Lednjičko jezero
-
Zamak Valtice
-
Graničarska kuća
-
Janov zamak
-
Lovačka kuća
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Centre, UNESCO World Heritage. „Lednice-Valtice Cultural Landscape”. UNESCO World Heritage Centre (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-04-02.
- ^ „Pálava Nature Reserve | Mikulov.cz”. www.mikulov.cz. Arhivirano iz originala 01. 06. 2021. g. Pristupljeno 2021-04-02.
- ^ a b v Sváček, Libor (2015). UNESCO. str. 60—71. ISBN 978-80-7339-067-9.
- ^ „The former Liechtenstein possessions of Lednice-Valtice”. Minor Sights. septembar 2014. Pristupljeno 4. 10. 2014.
- ^ World Monuments Fund – Lednice and Valtice Cultural Landscape
- ^ Elaine Louie, New York Times, "Saving Endangered Art and Architecture," June 25, 1998.
Izvori[uredi | uredi izvor]
- Kordiovský, Emil – Klanicová Evženie (eds.), Město Břeclav, Muzejní a vlastivědná společnost, Brno (2001).
- Památkový ústav v Brně: text on the reverse of a tourist map, Shocart, Zlín (1998).
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- UNESCO Czech heritage.org: Official Lednice-Valtice Cultural Landscape website
- World Monuments Fund.org: Conservation & Economic Enhancement Plan for Valtice Zamek & its Environs, 1993.
- World Monuments Fund.org: Conservation & Economic Enhancement Plan for Lednice Zamek & its Environs, 1995.
- Lednicko-valticky-areal.cz" Lednice-Valtice Area Arhivirano na sajtu Wayback Machine (15. jun 2011)