Kulturno-prirodni kompleks Lednjice - Valtice

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kulturno-prirodni kompleks Lednjice - Valtice
Lednicko-valtický areál
Svetska baština Uneska
Zvanično imeKulturno-prirodni kompleks Lednjice - Valtice
MestoLednjice, Valtice, Podivin, Češka Uredi na Vikipodacima
Koordinate48° 46′ 33″ S; 16° 46′ 30″ I / 48.7758° S; 16.775° I / 48.7758; 16.775
Površina14.320 ha (1,541×109 sq ft)
KriterijumKulturna: (i), (ii), (iv)
Referenca763
Upis1996 (20 sednica)

Kulturno-prirodni kompleks Lednjice - Valtice (takođe područje Lednjice-Valtice ili kompleks Lednjice-Valtice, češ. Lednicko-valtický areál) je kulturno-prirodni pejzažni kompleks od 283,09 km² u oblastima Lednjice i Valtice u Južnomoravskom kraju, u blizini Breclava u Češkoj.

Područje Lednjice-Valtice registrovano je na listi spomenika zaštićenih od strane UNESKO-a kao područje svetske baštine.[1] U neposrednoj je blizini zaštićenog pejzažnog područja Palava (rezervat biosfere Palava), rezervata biosfere koji je UNESKO registrovao nekoliko godina ranije.[2] Neposredna blizina dva kulturna pejzaža zaštićena od strane UNESKO-a je jedinstvena.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Kuća Lihtenštajn stekla je dvorac u Lednjicama 1249. godine, što je označilo početak njihovog naseljavanja u tom području. Ostao je glavna rezidencija porodice Lihtenštajn 700 godina, sve do 1939. i Drugog svetskog rata.[3]

Od 17. do 19. veka[uredi | uredi izvor]

Vojvode Lihtenštajn transformisali su svoja imanja u jedan veliki i dizajnirani privatni park između 17. i 20. veka. Tokom 19. veka, vojvode su nastavile da transformišu područje kao veliki tradicionalni engleski pejzažni park. Arhitektura baroknog i gotičkog preporoda njihovih dvoraca povezana je manjim zgradama i pejzažom koji je oblikovan prema engleskim principima pejzažne arhitekture.[3]

Ova dva zamka su 1715. godine povezana pejzažnom alejom i putem, kasnije preimenovanom po pesniku Petru Bezruč. Lednjička jezera se nalaze između grada Valtice i sela Lednjice i Hlohovec; kao i ribnjaci Mlýnský, Prostřední, Hlohovecký, i Nesyt. Znatan deo kulturnog pejzaža kompleksa pokrivenen je borovom šumom, poznatom kao Boří les, a u oblastima uz reku Dije, priobalnim šumama.[3]

20. vek[uredi | uredi izvor]

1918. region je postao deo nove Čehoslovačke. Porodica Lihtenštajn protivila se pripajanju češke teritorije Sudetima od strane nacističke Nemačke, i kao posledica toga nacisti su im oduzeli imovinu, a porodica se potom preselila u Vaduc 1939. godine. Posle Drugog svetskog rata porodica je nekoliko puta pokušala da povrati imovinu. Posle rata, oni su prešli u vlasništvo Čehoslovačke: njen komunistički režim nije podržavao vraćanje velikih poseda prognanim aristokratskim zemljoposednicima.

Posle Čehoslovačke plišane revolucije 1989. godine, potomci Lihtenštajna ponovo su obnovili pravne pokušaje restitucije, što je negirala Češka država, današnji vlasnik imanja.[4]

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Glavni elementi su:

Paviljoni i arhitektonski kaprici[uredi | uredi izvor]

Kapela Svetog Huberta

Pored zamkova, postoji mnogo velikih i malih stambenih paviljona koji se nalaze u celom dizajniranom pejzažu, koji su služili kao dvorci ili lovački domovi.

Hram Tri Gracije
  • Hram Tri Gracije (Tři Grácie)
    - polukružna galerija sa alegorijskim statuama nauka i muza i statuom Tri gracije iz 1820-ih
  • Ribarska kuća (Rybniční zámeček)
    - na obali jednog od jezera Lednjice
Novi dvor
Pohansko

Čuvanje[uredi | uredi izvor]

Arhitektonski kaprici i staklena bašta parka Lednjice su navedeni 1998. u programu Nadgledanja svetskih spomenika od strane Fonda svetskih spomenika, zbog njihovog pogoršanog stanja usled nedostatka finansijskih sredstava.[5] Fond je prethodno proučavao očuvanje zamkova Lednjice i Valtice, a nakon 1998. godine pomogao je u finansiranju restauracije kaprica Valtice Rendezvous kao projekat demonstracije uz podršku Amerikan Ekspresa.[6]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Centre, UNESCO World Heritage. „Lednice-Valtice Cultural Landscape”. UNESCO World Heritage Centre (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-04-02. 
  2. ^ „Pálava Nature Reserve | Mikulov.cz”. www.mikulov.cz. Arhivirano iz originala 01. 06. 2021. g. Pristupljeno 2021-04-02. 
  3. ^ a b v Sváček, Libor (2015). UNESCO. str. 60—71. ISBN 978-80-7339-067-9. 
  4. ^ „The former Liechtenstein possessions of Lednice-Valtice”. Minor Sights. septembar 2014. Pristupljeno 4. 10. 2014. 
  5. ^ World Monuments Fund – Lednice and Valtice Cultural Landscape
  6. ^ Elaine Louie, New York Times, "Saving Endangered Art and Architecture," June 25, 1998.

 

Izvori[uredi | uredi izvor]

    • Kordiovský, Emil – Klanicová Evženie (eds.), Město Břeclav, Muzejní a vlastivědná společnost, Brno (2001).
    • Památkový ústav v Brně: text on the reverse of a tourist map, Shocart, Zlín (1998).

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]