Pređi na sadržaj

Lita Kabeljut

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Lita Kabeljut
Lični podaci
Datum rođenja(1961-10-24)24. oktobar 1961.(62 god.)
Mesto rođenjaSarinjena, Španija
Umetnički rad
Poljeslikar, multidisciplinarna umetnica

Lita Kabeljut (rođena 1961. u Sarinjeni,[1][2] Aragon) je španska multidisciplinarna umetnica koja živi i radi u Hagu, Holandija. Kabeljut radi na platnima velikih razmera koristeći savremenu varijaciju fresko tehnike.[3]

Mladost i uticaji[uredi | uredi izvor]

Rođena u selu u Aragonu, Kabeljut se kao dete preselila u Barselonu gde je njena majka vodila javnu kuću. Ostala je pod staranjem svoje bake, ali je većinu dana provodila na ulicama prodajući "izmišljene zvezde". Kada joj je baka umrla, Kabeljut je otišla da živi u sirotištu. Sa dvanaest godina Litu je usvojila katalonska porodica.[4] Tokom ovog novog perioda otkrila je Prado muzej i postala inspirisana slikama Goje, Velaskeza, Ribere i Rembranta. [5]

Lita Kabeljut se preselila u Holandiju sa 19 godina da bi nastavila studije na Akademiji Gerit Ritveld u Amsterdamu, gde je studirala između 1982. i 1984. godine. Tokom ovih godina njen rad je bio pod uticajem holandskih majstora i razvila je neke od umetničkih tehnika koje su postale njen prepoznatljiv znak.[6]

Rad[uredi | uredi izvor]

Miquiztli, iz serije Hronika beskonačnog, 2018

Likovne tehnike[uredi | uredi izvor]

Radeći na velikim platnima, španska umetnica Lita Kabeljut razvila je savremenu varijaciju klasične tehnike fresaka i prepoznatljiv stil lične palete koji potiče od njene opsesije da svojim likovima obezbedi kožu.[7] Međutim, pored svojih najpriznatijih radova i tehnika, Kabeljut je multidisciplinarna umetnica čiji radovi obuhvataju i: crteže na papiru, skulpture, fotografiju, scenografiju, instalacije, poeziju, vizuelne pesme i video zapise.[7]

Zbirke[uredi | uredi izvor]

Rad Lite Kabeljut je konceptualno grupisan u kolekcije ili serije slika.[8] Kolekcija „Frida, crni biser” (2010) odaje počast meksičkoj umetnici Fridi Kalo, u kojoj Kabelut prikazuje Fridin život, uključujući i mnoga njena sopstvena iskustva.[9] Ova serija inspirisala je Kabeljut da kreira „Koko, svedočanstvo crnog i belog“ (2011),[10] kolekciju koja ovu modnu ikonu prikazuje kroz 35 velikih portreta.[11] „Portret ljudskog znanja“ (2012) nastavlja Litin prethodni rad sa portretima nekih od najuticajnijih ikona iz poslednjih 150 godina, uključujući Stravinskog, Nurejeva, Mariju Kiri, Bili Holidej, Federika Garsiju Lorku, Rudolfa Štajnera i Zigmunda Frojda.[8]

Sa „Trilogijom sumnje“, kolekcijom sastavljenom od društveno inspirisanih triptih slika o moći, nepravdi i neznanju, Kabeljut je privukla pažnju i u svojoj rodnoj Španiji i u Holandiji.[12] Zbirka portreta „Osušena suza” (2013) izražava Litinu fascinaciju i divljenje prema azijskoj kulturi.[13] Njen serijal o zlatnom dobu Holandije pod nazivom „Crna lala“ (2014) inspirisan je jednim od najpoznatijih nacionalnih simbola Holandije.[14]

Za svoju najnoviju kolekciju „Slepo ogledalo” (2015), Kabeljut je istraživala kulturu i religiju, fokusirajući se na neke od najuticajnijih religija koje su poznate čovečanstvu.[15]

Inovativna serija A Chronicle of the Infinite (2018) bavi se efektima vremena i iskustva na proces ljudske transformacije. Ova serija se uglavnom sastoji od triptiha, a jedan od tri je ljudski portret; drugo apstraktno delo; i, poslednji komad, uništenje figurativnog portreta.

Kumba, iz serije A Chronicle of the Infinite, 2018

Izložbe[uredi | uredi izvor]

Don Kihot 08

Od njene prve izložbe u Gradskoj kući El Masnou, Barselona, 1978. godine, Kabeljutina dela su izlagana širom sveta, uključujući Njujork, Dubai, Majami, Singapur, Hong Kong, Barselonu, London, Pariz, Veneciju, Monako i Seul.[16]

Neke od njenih samostalnih muzejskih izložbi uključuju:

  • 2020 - Crna lala, Museum de Zwarte Tulp, Lise, Holandija
  • 2019 - Pobeda tišine, Muzej Goja, Saragosa, Španija
  • 2018 - Hronika beskonačnog, Museum Jan van der Togt, Amstelven, Holandija
  • 2017 - Testimonio, Museo de Arte Contemporáneo Gas Natural Fenosa, Korunja, Španija
  • 2017 - Retrospektiva, Espais Volart, Fundació Vila Casas, Barselona, Španija
  • 2015 - Crna lala: Zlatno doba, CSMVS (formalno Muzej princa od Velsa), Bombaj, Indija
  • 2015 - Crna lala: Zlatno doba, Lalit Kala A kademi, Nju Delhi, Indija
  • 2015 - Slepo ogledalo, Hälsingland Museum, Hudiksval, Švedska.
  • 2014 - Ovde da ostanem, Kunststation Kleinsassen, Berlin, Nemačka
  • 2013 - Trilogija sumnje, NoordBrabants Museum, Den Boš, Holandija
  • 2013 - La trilogia de la Duda, Espai Volart, Fundació Vila Casas, Barselona, Španija

Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

  • Lita je 8. aprila 2011. godine dobila nagradu „Premio de Cultura Gitana de Pintura y Artes Plásticas“ (Nagrada za cigansku kulturu za slikarstvo i plastiku) od strane „Instituto de Cultura Gitana“ (Institut za kulturu Roma) kao priznanje za rad urađen u korist kulture ove grupe bilo gde u svetu.[17]
  • Magazin Artprice je 2015. godine umetnici dodelio 333. poziciju u „top 500” najpoznatijih savremenih umetnika sveta. Ovim je Lita Kabeljut prepoznata kao najpoznatija španska umetnica.[18]
  • U martu 2015, Lita je pozvana da bude deo žirija "Premios Figurativas por la Fundació Privada de les Arts i els Artistes, godišnje umetničke nagrade posvećene promovisanju figurativne umetnosti.[19]
  • U 2017, Kabeljut je nagrađena nagradom "IX Premio Time-Out Barcelona" za doprinos promociji grada Barselone kroz njenu veoma posećenu retrospektivnu izložbu u Fundació Vila Casas.[20]
  • U 2018, Kabeljut je dobila nagradu "Fuera de serie’ de las Artes" u Madridu.[21]
  • U 2020, Kabeljut je izabrana za umetnika godine 2021 u Holandiji.[22]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „How a street child became a leading artist”. BBC News. 20. 6. 2016. 
  2. ^ Isabel Ferrer. „Lita Cabellut, la conquista del mercado del arte | Confidencias | EL PAÍS Semanal”. elpaissemanal.elpais.com. Pristupljeno 3. 12. 2016. 
  3. ^ „Lita Cabellut Press Dossier”. 
  4. ^ „Lita Cabellut's Biography”. Opera Gallery. Arhivirano iz originala 31. 10. 2015. g. Pristupljeno 29. 3. 2015. 
  5. ^ Busbridge, Matt (2012). „La Perla Negra”. Schon Magazine. Arhivirano iz originala 2014-08-30. g. Pristupljeno 2015-04-28. 
  6. ^ Busbridge, Matt (2012). „La Perla Negra”. Schon Magazine. Arhivirano iz originala 2014-08-30. g. Pristupljeno 2015-04-28. 
  7. ^ a b Sanchez, Alberto. „Depths of Humanity”. Babylon Magazine. 11: 72. 
  8. ^ a b „Interview on "Portrait of Human Knowledge”. 1883 Magazine. Arhivirano iz originala 5. 9. 2018. g. Pristupljeno 30. 3. 2014. 
  9. ^ Battersby, Matilde (1. 4. 2011). „La Perla Negra: A tribute to Frida Kahlo”. The Independent. Pristupljeno 30. 3. 2015. 
  10. ^ Gibson, Jennifer (26. 5. 2012). „Interview with Lita Cabellut”. Hello! Middle East. 
  11. ^ Malat, Jean David. „Four the art of it”. 1883 Magazine. 5. 
  12. ^ Pérez Martín, Ana (13. 6. 2013). „Infiernos de tercipelo”. La Vanguardia. 
  13. ^ Teo, Cheryl (24. 10. 2013). „Lita Cabellut's Dried Tear Series”. Esquire Magazine Singapore. 
  14. ^ Cabellut 2014, str. 4–5
  15. ^ Cabellut, Lita (2015). Blind Mirror. 
  16. ^ „Nobody expects the Spanish exhibition”. City Times Newspaper Dubai. 6. 5. 2012. 
  17. ^ „La familia Flores premio de la música del instituto de cultura gitana”. La Vanguardia. 29. 5. 2011. 
  18. ^ „"España me debe un beso". El Norte de Castilla (na jeziku: španski). 2015-11-19. Pristupljeno 2019-12-09. 
  19. ^ „Figurativas 2015”. Fundación de las Artes. Pristupljeno 30. 3. 2015. 
  20. ^ „La pintora Lita Cabellut gana el IX Premio Time Out de Barcelona”. La Vanguardia (na jeziku: španski). 2017-12-13. Pristupljeno 2019-12-09. 
  21. ^ Aragón, Heraldo de. „Lita Cabellut se reunió con su maestro Goya en su museo y expondrá en 2019”. heraldo.es (na jeziku: španski). Pristupljeno 2019-12-09. 
  22. ^ „La española Lita Cabellut, nombrada Artista del Año 2021 en Países Bajos”. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Cabellut, Lita (2014). The Black Tulip. A Tribute to the Dutch Golden Age. str. 4—5. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]