Mirko Lučić
mirko lučić | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1918 |
Mesto rođenja | Kupinovo, kod Danilovgrada, Kraljevina Crna Gora |
Datum smrti | decembar 1943. (25 god.) |
Mesto smrti | Farmaci, kod Podgorice, ND Crna Gora |
Profesija | radnik |
Delovanje | |
Član KPJ od | januar 1942. |
Učešće u ratovima | Aprilski rat Narodnooslobodilačka borba |
Služba | Jugoslovenska vojska NOV i PO Jugoslavije |
Heroj | |
Narodni heroj od | 10. jula 1952. |
Mirko Lučić (Kupinovo, kod Danilovgrada, 1918 — Farmaci, kod Podgorice, decembar 1943), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 1918. godine u selu Kupinovu, kod Danilovgrada. Osnovnu školu završio je u manastiru Ostrogu. Od petnaeste godine je radio kao građevinski radnik i kao nadničar u Ostrogu. Član Saveza komunističke omladne Jugoslavije postao je u prvoj polovini 1940. godine.
Tokom Aprilskog rata bio je u 48. artiljerijskom puku, koji je vodio borbe u Albaniji. Tokom borbi je bio teško ranjen u glavu, nakon čega je lečen u Cetinju.
Učesnik Narodnooslobodilačke borbe je od 1941. godine. U Trinaestojulskom ustanku učestvovao je u zauzimanju karabinjersko-žandarmerijske stanice u Ostrogu i u borbama za oslobođenje Danilovgrada i Bralenovice, na Veljem Brdu, u Javorovom Dolu i drugde. Učestvovao je u bici za Pljevlja 1. decembra 1941. godine, kao bombaš na Malom Bogiševcu. Mitraljeski rafal mu je tokom borbe gotovo odsekao levu nogu, a desnu slomio. Italijani su ga zarobili i preneli na lečenje u pljevaljsku bolnicu. Desna noga mu je bila amputovana.
Krajem januara 1942. partijsko rukovodstvo u Žabljaku ga je zamenilo za jednog zarobljenog italijanskog oficira. Odmah posle toga bio je primljen za člana Komunističke partije Jugoslavije. Od tada pa sve do bitke na Sutjesci bio je vojni i partijski rukovodilac pri Centralnoj bolnici NOVJ. Kao komandant jednog bolničkog ešalona za vreme bitke na Neretvi prešao je NeretvaNeretvu, Prenj i HercegovinaHercegovinu. Posle bitke na Sutjesci uspeo je sa grupom boraca da se probije do Crne Gore.
U selu Dobruš na Pješivcima uhvatili su ga četnici i predali Nemcima. U nikšićkom zatvoru ostao je sve do septembra 1943. godine, kada je prebačen u podgorički zatvor. Nemci su ga krajem decembra iste godine streljali zajedno sa većom grupom partizana i njihovih simpatizera.
Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine Federativne Narodne Republike Jugoslavije, 10. jula 1952. godine, proglašen je za narodnog heroja.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Narodni heroji Jugoslavije. Ljubljana - Beograd - Titograd: Partizanska knjiga - Narodna knjiga - Pobjeda. 1982.
- Srpski biografski rečnik (knjiga peta). „Matica srpska“ Novi Sad, 2011. godina.