Mitarenje

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Vilin konjic u svom radikalnom konačnom mitarenju, koji se pretvara iz vodene nimfe u krilatu odraslu jedinku.
Pingvin za vrijeme mitarenja

Mitarenje predstavlja proces odbacivanja starog i rast novog perja kod ptica. Riječ je nastala od latinske riječi „mutare“, što znači „mijenjati“, „promijeniti“.

Letenje[uredi | uredi izvor]

Perje se vremenom troši i oštećuje, pa ga je povremeno potrebno zamijeniti novim, i to se kod različitih vrsta ptica dešava u različitim vremenskim intervalima. U zavisnosti od vrste, ptice uglavnom mogu letjeti i za vrijeme mitarenja. Razlog tome je što ptice uglavnom nikad ne ostanu u potpunosti bez perja, jer ne bi mogle regulisati tjelesnu temperaturu, čuvati se od vlage itd. Postoje, međutim, određene vrste koje ne mogu letjeti za vrijeme mitarenja, i u tim periodima ljudi ih nazivaju „trkačicama“. Za to vrijeme one moraju naći dobro sklonište, gdje imaju dovoljno hrane i gdje im je toplo.

Proces mitarenja[uredi | uredi izvor]

Mitarenje se uglavnom odvija u sljedećim fazama:

  • Počinje da opada staro perje
  • Na mjestu tog perja izrasta paperje
  • Dok paperje prerasta u pravo perje, ostalo perje opada i sa njim slijedi isti proces

Obično prvo počinje da opada perje sa vrata i glave ptice, i kako na tom mjestu izrasta novo perje mitarenje se nastavlja sa grudnim dijelom, zatim trbušnim i završava se sa repnim perima.

Periodičnost[uredi | uredi izvor]

Prema periodu i trajanju, mitarenje dijelimo na više vrsta:

  • Neprekidno mitarenje, kada ptica tokom cijele godina neprestano pomalo mijenja perje (npr. papagaji)
  • Potpuno mitarenje, koje se odvija jednom godišnje i kada se mijenja sve perje (npr. pingvini, domaća kokoška)
  • Djelimično mitarenje, koje se odvija nekoliko puta godišnje. Kod velikog broja vrsta ovo se dešava dva puta godišnje, zimi i ljeti, ali kod nekih vrsta se dešava i češće od toga.

Pored navedenih vrsta, mitarenje se može desiti i pri odrastanju mladunca, kada raste novo perje, ali i zbog parenja, kada tokom ležanja na jajima dolazi do djelimične promjene perja.

Uticaj na ponašanje[uredi | uredi izvor]

Tokom mitarenja, primijećeno je da su neke ptice vrlo razdražljive. Zbog toga je vrijeme mitarenja kod ovih ptica odvojeno od vremena udvaranja, parenja i ležanja na jajima. Za to vrijeme one se rado kupaju i valjaju u pijesku, kako bi staro perje što prije nestalo.

Primeri[uredi | uredi izvor]

Grupa Mitarene stavke Tajming Napomene
Mačke Krzno Obično oko prolećno-letnjeg perioda Mačke linjaju krzno oko prolećnog-letnjeg perioda da bi se otarasile svog „zimskog kaputa”. Mačke imaju gušće krzno tokom hladnijih zimskih meseci da bi lakše održavale telesnu temperaturu, a zatim oko proleća i leta odbace deo krzna da bi dobile tanju dlaku za toplije letnje mesece. Nekim mačkama je potrebno četkanje tokom mitarenja, jer se mrtve dlake mogu zarobiti u mačjem krznu.
Kokoške Perje Obično jesen (nekomercijalne kokoške). Kokoške uglavnom prestaju da nose jaja kada njihovo mitarenje započne i ponovo počinju da nose kada im novo perje ponovo izraste.
Patke gluvare Perje Sredinom leta - početkom jeseni Nakon završetka sezone parenja, većina pataka mitari svoje letno perje. Pošto ih perje jarke boje koje je korisno u sezoni parenja čini ih podložnim grabežljivcima, oni ga gube mitarenjem, zamenjujući ga zatamnjenim perjem koje pomaže u kamuflaži dok im perje ne izraste ponovo, nakon čega se ponovo mitare i ponovo dobijaju boju za parenje.[1]
Psi i drugi kanidi Krzno Polugodišnje, proleće i jesen Mitarenje ili linjanje kod kanida, kao kod svih sisara,[2] posledica je fluktuacija u količini melatonina koji luči njihova epifiza kao odgovor na sezonske varijacije sunčeve svetlosti, a ne na temperaturne varijacije. Ova sezonalnost mitarenja je najviše očuvana kod arktičkih rasa pasa koji se linjaju dva puta godišnje, dok se većina drugih rasa linja jednom godišnje.
Zmije Koža Redovno, kada stara koža preraste. Zmije se trljaju o grube površine kako bi olakšale uklanjanje osipane kože.
Gušteri Koža Redovno, kada stara koža preraste. Gušteri, poput zmija, trljaju se o predmete kako bi pomogli u uklanjanju oljuštene kože, a zatim konzumiraju oguljenu kožu radi kalcijuma i drugih hranljivih materija.
Rakovi pustinjaci Egzoskelet Redovno, kada je karapaks prerastao. Kopneni rakovi pustinjaci se zakopavaju tokom mnogo nedelja dok se mitare, a zatim konzumiraju svoj egzoskelet.
Vodozemci Koža Redovno. Salamanderi i žabe redovno menjaju kožu, a zatim je često jedu.
Paukoliki zglavkari Egzoskelet Redovno, kada egzoskelet preraste. Paukoliki zglavkari se redovno mitare da bi rasli, često postaju povučeni i poste duge periode pre mitarenja.
Insekti Egzoskelet Redovno u larvi, kada egzoskelet preraste. Kod vrsta sa „potpunom” metamorfozom, konačno mitarenje transformiše telo, obično od larve mekog tela u reproduktivnu, krilatu i ponekad šarenu odraslu jedinku. Kod vodenih cvetova, krilati subimago se mitari poslednji put na krilatu odraslu jedinku.

Kod ptica[uredi | uredi izvor]

Loggerhead shrike moulting. Loggerhead shrike with normal plumage.
Šumski cvrčak usred mitarenja (levo) i sa regularnim perjem (desno).
Kraljevski pingvin sa razvojnim perjem za zamenu, koji se ponekad naziva igličastim perjem

Kod ptica, mitarenje je periodična zamena perja odbacivanjem starog perja dok se stvara novo. Perje su mrtve strukture u zrelosti koje se postepeno izjedaju i treba ih zameniti. Odrasle ptice se mitare najmanje jednom godišnje, iako se mnoge mitare dva puta, neke i tri puta svake godine.[3] To je generalno spor proces jer ptice retko odbacuju sve svoje perje u bilo kom trenutku; ptica mora zadržati dovoljno perja da reguliše temperaturu tela i odbija vlagu. Broj i površina perja koje se osipa varira. U nekim periodima mitarenja, ptica može da obnovi samo perje na glavi i telu, odbacujući perje sa krila i repa tokom kasnijeg perioda mitarenja.[3] Neke vrste ptica gube sposobnost leta tokom godišnjeg „linjanja krila“ i moraju da traže zaštićeno stanište sa pouzdanim snabdevanjem hranom za to vreme. Dok perje može izgledati tanko ili neujednačeno tokom mitarenja, opšti oblik ptice se održava uprkos gubitku očigledno mnogo perja; ćelave pege su obično znaci nepovezanih bolesti, kao što su teške povrede, paraziti, kljucanje perja (posebno kod komercijalne živine) ili (kod ptica kućnih ljubimaca) čupanje perja. Neke ptice će ispustiti perje, posebno repno perje, u onome što se naziva „prestrašeno mitarenje“.[4]

Proces mitarenja kod ptica je sledeći: prvo, ptica počinje da odbacuje staro perje, a zatim izrasta perje koje zamenjuje staro perje. Kako igličasto perje postaje puno perje, ostalo perje se osipa. Ovo je cikličan proces koji se odvija u više faza. Obično je simetričan, sa jednakim gubitkom perja na svakoj strani tela.[3] Pošto perje čini 4–12% telesne težine ptice, potrebna je velika količina energije da se zameni. Iz tog razloga, mitarenje se često dešava odmah nakon sezone parenja, ali dok je hrane još u izobilju. Perje koje se proizvodi tokom ovog vremena naziva se postbračno perje.[3] Predbračno mitarenje se dešava kod ptica crvenoguših udovica gde mužjaci zamenjuju svoje nerasplodno perje rasplodnim perjem. Smatra se da velike ptice mogu inicirati mitarenje jako oštećenog perja.[5]

Određivanje procesa kroz koji ptice prolaze tokom mitarenja može biti korisno u razumevanju strategija za uzgoj, migraciju i ishranu.[6] Jedna neinvazivna metoda proučavanja mitarenja kod ptica je korišćenje terenske fotografije.[7] Evolucione i ekološke sile koje dovode do mitarenja mogu se takođe istražiti korišćenjem intrinzičnih markera kao što je analiza stabilnog izotopa vodonika (δ2H).[8] Kod nekih tropskih ptica, kao što je obični bulbul, sezonalnost razmnožavanja je slaba na nivou populacije, umesto toga mitarenje može pokazati visoku sezonalnost kod jedinki koje su verovatno pod jakom selekcijom kako bi se mitarenje uskladilo sa vršnim uslovima životne sredine.[9]

Prinudno mitarenje[uredi | uredi izvor]

U nekim zemljama, jata komercijalnih kokošaka nosilica se prisilno linjaju da bi se ojačalo nošenje jaja. Ovo obično uključuje potpuno povlačenje njihove hrane, a ponekad i vode na 7–14 dana ili do 28 dana pod eksperimentalnim uslovima,[10] što verovatno odražava standardnu poljoprivrednu praksu u nekim zemljama. Ovo uzrokuje gubitak telesne težine od 25 do 35%,[11] što stimuliše kokoš da izgubi perje, ali takođe podstiče proizvodnju jaja. Neka jata mogu biti prisilno mitarena nekoliko puta. U 2003. godini, više od 75% svih jata je bilo prisilno mitareno u SAD.[12] Druge metode izazivanja mitarenja uključuju ishranu male gustine (npr. komina grožđa, brašno od semena pamuka, brašno od lucerke)[13] ili dijetarne manipulacije da bi se stvorila neravnoteža određenog(ih) hranljivih sastojaka. Najvažniji među njima uključuje manipulaciju mineralima uključujući natrijum (Na), kalcijum (Ca), jod (I) i cink (Zn), uz pun ili delimično smanjen unos ishranom.[14]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Everything you needed to know about eclipse plumage! – Scottish Wildlife Trust” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-04-08. 
  2. ^ Lincoln, G. A.; Clarke, I. J.; Hut, R. A.; Hazlerigg, D. G. (2006). „Characterizing a mammalian circannual pacemaker”. Science. 314 (5807): 1941—4. Bibcode:2006Sci...314.1941L. PMID 17185605. S2CID 19916994. doi:10.1126/science.1132009. 
  3. ^ a b v g Terres, J. K. (1980). The Audubon Society Encyclopedia of North American BirdsNeophodna slobodna registracija. New York, NY: Knopf. str. 616–617. ISBN 978-0-394-46651-4. 
  4. ^ Lindström, A.; Nilsson, J.Å. (1988). „Birds doing in the octopus way: Fright moulting and distraction of predators”. Ornis Scandinavica. 19 (2): 165—166. JSTOR 3676468. doi:10.2307/3676468. 
  5. ^ Ellis, D. H.; Rohwer, V. G.; Rohwer, S. (2017). „Experimental evidence that a large raptor can detect and replace heavily damaged flight feathers long before their scheduled moult dates”. Ibis. 159 (1): 217—220. doi:10.1111/ibi.12416. 
  6. ^ Newton, I. (2011). „Moult and plumage”. Ringing & Migration. 24 (3): 220—226. S2CID 84863075. doi:10.1080/03078698.2009.9674395. 
  7. ^ Vieira, B. P.; Furness, R. W.; Nager, R. G. (2017). „Using field photography to study avian moult” (PDF). Ibis. 159 (2): 443—448. doi:10.1111/ibi.12445. 
  8. ^ Chabot, A. A.; Hobson, K. A.; Criag, S.; Lougheed, S. C. (2018). „Moult in the Loggerhead Shrike Lanius ludovicianus is influenced by sex, latitude and migration”. Ibis. 160 (2): 301—312. doi:10.1111/ibi.12551. 
  9. ^ Nwaogu, C.J.; Tieleman, B.I.; Cresswell, W. (2019). „Weak breeding seasonality of a songbird in a seasonally arid tropical environment arises from individual flexibility and strongly seasonal moult”. Ibis. 161 (3): 533—545. doi:10.1111/ibi.12661Slobodan pristup. 
  10. ^ Molino, A.B.; Garcia, E.A.; Berto, D.A.; Pelícia, K.; Silva, A.P.; Vercese F. (2009). „The effects of alternative forced-molting methods on the performance and egg quality of commercial layers”. Revista Brasileira de Ciência Avícola. 11 (2): 109—113. doi:10.1590/S1516-635X2009000200006Slobodan pristup. 
  11. ^ Webster, A.B. (2003). „Physiology and behavior of the hen during induced moult”. Poultry Science. 82 (6): 992—1002. PMID 12817455. doi:10.1093/ps/82.6.992Slobodan pristup. 
  12. ^ Yousaf, M.; Chaudhry, A.S. (2008). „History, changing scenarios and future strategies to induce moulting in laying hens”. World's Poultry Science Journal. 64: 65—75. S2CID 34761543. doi:10.1017/S0043933907001729. 
  13. ^ Patwardhan, D.; King, A. (2011). „Review: feed withdrawal and non feed withdrawal moult”. World's Poultry Science Journal. 67 (2): 253—268. S2CID 88353703. doi:10.1017/S0043933911000286. 
  14. ^ Khan, R.U.; Nikousefat, Z.; Javdani, M.; Tufarelli, V.; Laudadio, V. (2011). „Zinc-induced moulting: production and physiology”. World's Poultry Science Journal. 67 (3): 497—506. S2CID 85793922. doi:10.1017/S0043933911000547. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]