Mihajlo Pantić
Mihajlo Pantić | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 10. jun 1957. |
Mesto rođenja | Beograd, FNR Jugoslavija |
Književni rad | |
Najvažnija dela | Hronika sobe Vonder u Berlinu Jutro posle Priče na putu Hodanje po oblacima |
Nagrade | Brankova nagrada Sedam sekretara SKOJ-a Stanislav Vinaver Andrićeva nagrada Nagrada grada Beograda |
Mihajlo Pantić (Beograd, 10. jun 1957) srpski je književnik, kritičar i univerzitetski profesor. Bio je urednik u više izdavačkih kuća (Matica srpska, Filip Višnjić, Otkrovenje, Albatros plus) i više listova i časopisa (Književna reč, Književne novine, Letopis Matice srpske, Sarajevske sveske). Trenutno je glavni urednik Književne opštine Vršac. Član je Srpskog PEN centra, Srpskog književnog društva i Udruženja za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju „Adligat” u Beogradu. Bio je stalni kritičar Naše borbe, Politike, Vremena, Danasa, NIN-a i saradnik gotovo svih književnih časopisa koji su izlazili i dalje izlaze u Srbiji i regionu.
Obrazovanje[uredi | uredi izvor]
Mihajlo Pantić je pohađao osnovnu školu u nekoliko gradova, među kojima su Beograd, Nikšić, Zenica i Skoplje, da bi je završio u Beogradu (OŠ „Josip Broz Tito“, danas OŠ „Jovan Dučić“). Po završetku osnovne škole upisao je Dvanaestu beogradsku gimnaziju, da bi potom prešao u Desetu beogradsku gimnaziju na Novom Beogradu, kada je u Bloku 21. otvorena njena nova zgrada. Tokom srednjoškolskog obrazovanja počinje da se interesuje za književnost. Najpre upisuje Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, da bi nakon godinu dana prešao na Filološki fakultet Univerziteta u Beogradu, na kojem diplomira 1981. Na istom fakultetu je 1998. godine odbranio doktorat Modernističko pripovedanje. Počasni je građanin Novog Beograda. Član je Srpskog PEN centra i SKD.
Privatni život[uredi | uredi izvor]
Mihajlo Pantić je oženjen Jelenom Dubajić Pantić i ima sinove Đorđa i Bogdana. Živi na Novom Beogradu, koji mu je česta inspiracija za priče. Strastveni je ribolovac. U mlađim danima igrao je košarku u novobeogradskim klubovima „Ušće“ i „Kadinjača“, sa kojom je pet sezona zaredom prelazio u viši rang takmičenja. Kao student je svirao bas-gitaru u nekoliko beogradskih rokenrol grupa. I danas svira i komponuje za svoju dušu.
Priznanja[uredi | uredi izvor]
Odlikovanja[uredi | uredi izvor]
- Orden Svetih Ćirila i Metodija, Bugarska, 2009.
Nagrade[uredi | uredi izvor]
- Nagrada „Sedam sekretara SKOJ-a”, 1985.
- Nagrada „Milan Bogdanović”, za kritički tekst o knjizi Iščekivanja sjaja i dobrodošlica Desimira Blagojevića, 1985.
- Nagrada IP „Oktoih”, 1993.
- Nagrada „Stanislav Vinaver”, za knjigu Aleksandrijski sindrom 2, 1994.
- Borbina nagrada za knjigu Novobeogradske priče, 1994.
- Nagrada „Grigorije Božović”, za knjigu Novi prilozi za savremenu srpsku poeziju, Priština, 1995.
- Nagrada „Ivo Andrić” za esej, Herceg Novi, 1995.
- Nagrada „Đorđe Jovanović”, za knjigu Modernističko pripovedanje, 1999.
- Nagrada „Branko Ćopić”, za knjigu Sedmi dan košave, 2000.
- Nagrada „Mikina čaša”, Niš ,2000.
- Nagrada „Karolj Sirmai”, za knjigu priča Ako je to ljubav, 2003.
- Andrićeva nagrada, za knjigu priča Ako je to ljubav, 2004.
- Nagrada „Danica Marković”, Čačak, 2004.
- Nagrada „Zlatni Hit liber”, 2004.
- Nagrada „Ramonda serbika”, Niš, 2006.
- Nagrada „Majstorsko pismo”, Vranje, 2008.
- Nagrada grada Beograda, 2008.
- Književna nagrada „Moma Dimić”, za knjigu Priče na putu, 2010.
- Nagrada „Jugra”, Rusija, za delo Ako je to ljubav, u prevodu Larise Saveljeve, 2012.[1]
- Nagrada „Veselin Lučić”, za knjigu priča Too Much Time for Unimportant Things, 2012.[2]
- Počasni građanin Novog Beograda, 2013.[3]
- Nagrada „Veljkova golubica”, Sombor,2014.
- Nagrada „Kočićevo pero”, za knjigu Vonder u Berlinu, Banjalukaza zimu 2015.
- Nagrada „Zlatna srpska književnost”, 2016.
- Bagdalin prsten „Despot Stefan Lazarević”, Kruševac, 2021.[4][5]
- Nagrada „Borisav Stanković”, za celokupni književni opus, Vranje2022.
- Nagrada „Kočićeva knjiga”, za celokupno stvaralaštvo, Banjalukaza 2022.[6]
- Nagrada „Sreten Marić” Matica srpska i Kosjerić, za knjigu Aleksandrijski sindrom 5, 2023.[7]
Dela[uredi | uredi izvor]
Knjige priča[uredi | uredi izvor]
- „Hronika sobe” (1984, 2007)
- „Vonder u Berlinu” (1987, 1994, 2007, 2015)
- „Pesnici, pisci i ostala menažerija” (1992, 2007)
- „Ne mogu da se setim jedne rečenice” (1993, 1996, 2000, 2004, 2007)
- „Novobeogradske priče” (1994, 1998, 2002, 2006, 2007, 2010, 2016, 2023)
- „Sedmi dan košave” (1999, 2002, 2007, 2010)
- „Jutro posle” (2001)
- „Ako je to ljubav” (2003, 2004, 2005, 2007, 2008, 2010, 2014, 2020, 2023)
- „Najlepše priče Mihajla Pantića” (2004)
- Sve priče Mihajla Pantića 1-4 (2007)
- „Žena u muškim cipelama” (2006)
- „Ovoga puta o bolu” (2007, 2010, 2016)
- „Priče na putu” (2010, 2013)
- „Hodanje po oblacima” (2013, 2014)
- „Priče od vode” (sa Milanom Tucovićem, 2014)
- „Kada me ugleda ono što tražim” (2017)
- Suviše vremena za nevažne stvari (2018)
- Priče o piscima (2021)
- Nijedna od sedam (2022)
Studije, kritike, ogledi, kritička proza[uredi | uredi izvor]
- Iskušenja sažetosti – kritička panorama kratkih proznih oblika u mlađoj srpskoj književnosti (1984)
- Aleksandrijski sindrom – eseji i kritike iz savremene srpske i hrvatske proze (1987)
- Protiv sistematičnosti – studija o dnevnoj kritici i kritike 1980-1988 (1988)
- Šum Vavilona – kritičko-poetska hrestomatija mlađe srpske poezije, zajedno sa Vasom Pavkovićem (1988)
- Deset pesama, deset razgovora – intervjui i eseji, zajedno sa Slobodanom Zubanovićem (1992)
- Aleksandrijski sindrom 2 – ogledi i kritike o savremenoj srpskoj prozi (1994)
- Novi prilozi za savremenu srpsku poeziju – ogledi i kritike (1994)
- Puzzle – eseji (1995)
- Šta čitam i šta mi se događa – kritički dnevnik (1998)
- Kiš – esej (1998, 2000, 2001, 2007)
- Aleksandrijski sindrom 3 – ogledi i kritike o savremenoj srpskoj prozi (1998)
- Modernističko pripovedanje – srpska i hrvatska pripovetka/novela 1918 – 1930 (1999)
- Tortura teksta (puzzle II) – dnevnici, eseji, poetički memoari (2000)
- Ogledi o svakodnevici (puzzle III) – dnevnici, eseji (2001)
- Svet iza sveta – ogledi i kritike o srpskoj poeziji XX veka (2002)
- Aleksandrijski sindrom 4 – ogledi i kritike o savremenoj srpskoj prozi (2003)
- Kapetan sobne plovidbe (puzzle IV) – putopisi, eseji, svakodnevni memoari (2005)
- Svakodnevnik čitanja – kritički dnevnik (2004)
- Život je upravo u toku (puzzle V) – putopisi, eseji (2005)
- Pisci govore (2007)
- Dnevnik jednog uživaoca čitanja (2009)
- Neizgubljeno vreme (2009)
- Drugi svet iza sveta (2009)
- Slankamen (puzzle VI)(2009)
- A short history of Serbian literature, zajedno sa grupom autora (2011)
- Biti rokenrol, zajedno sa Petrom Pecom Popovićem (2011, 2012, 2016)
- Stan bez adrese (puzzle VII) (2014)
- Od stiha do stiha - Svet iza sveta 3 (2014)
- Osnovi srpskog pripovedanja (2015)
- Čitati, šta drugo... (2015)
- Čitanje, drugi život (2019)
- Solvitur scribendo (puzzle VIII)(2019)
- Pisci govore 2 (2020)
- Aleksandrijski sindrom 5 (2021)
- I tako dalje, čitati! (2022)
- Beskonačni razgovori (2022)
Antologije[uredi | uredi izvor]
- Antologija srpske pripovetke 1945-1995 (1997)
- Čitanje vode – srpske priče o ribolovu (1998)
- Mala kutija – najkraće srpske priče XX veka (2001, 2008)
- Onaj život – 40 pesnika Disovog proleća (2003)
- The Man Who Ate Death – An Anthology of Contemporary Serbian Stories (2003, 2011)
- Antologija svetske ljubavne priče (2005, 2008)
- Antologija srpskih pripovedaka tom I (XIX vek), tom II (prva polovina XX veka), tom III (druga polovina XX veka) (2005)
- Little Box : anthology of twentieth century Serbian short short stories (2007)
- Haeums, antologija balkanske poezije, zajedno sa Miodragom Perišićem i Vasom Pavkovićem (2008)
- Kristin, koja je mahala iz voza - antologija savremene bugarske priče (2011)
- Iznad horizonta – Antologija evropske nagrade za poeziju „Petru Krdu” (2022)
- Glasovi tišine – Šezdeset Disovih proleća (2023)
Zbornici kratke priče[uredi | uredi izvor]
- „Osluškivanje tišine“, zajedno sa Davidom Albaharijem i Petrom Lazićem (1989)
- „Otkucaji peščanog sata“, zajedno sa Davidom Albaharijem i Petrom Lazićem (1990)
- „Nekontrolisane senke“, zajedno sa Davidom Albaharijem i Petrom Lazićem (1991)
- „Ritam sedmog čula“, zajedno sa Davidom Albaharijem i Petrom Lazićem (1992)
- „Simptomi buke“, zajedno sa Davidom Albaharijem i Vasom Pavkovićem (1993)
- „Nisam tu, ali radim na tome“, zajedno sa Davidom Albaharijem i Vasom Pavkovićem (1994)
- „Otisci srca planete“, zajedno sa Davidom Albaharijem i Vasom Pavkovićem (1995)
- „Veština namigivanja mesecu“, zajedno sa Davidom Albaharijem i Vasom Pavkovićem (1996)
- „Čamac na Mont Everestu“, zajedno sa Davidom Albaharijem i Vasom Pavkovićem (1997)
- „Čuvari ozona“, zajedno sa Davidom Albaharijem, Petrom Lazićem i Vasom Pavkovićem (1997)
- „Vodič kroz lavirint“, zajedno sa Vasom Pavkovićem (1998)
Prevodi[uredi | uredi izvor]
Priče Mihajla Pantića prevedene su na dvadesetak jezika i uvrštene su u mnoge antologije u Srbiji i svetu. Posebna izdanja na francuskom, engleskom, ruskom, nemačkom, italijanskom, bugarskom, ukrajinskom, slovenačkom, slovačkom, makedonskom i mađarskom.
- Ah (na makedonski prevela Olivera Ćorveziroska, 2003)
- Sretnutie v ulici gaštanov (na slovački preveo Karol Hmel, 2006)
- Si c’est bien de l’amour (na francuski preveo Alen Kapon, 2007)
- Ako това је любовта (na bugarski prevele Nička Bečeva, Darina Dončeva i dr., 2008)
- Ako това је любов (na bugarski prevela Rusanka Ljapova, 2009)
- Ha ez szerelem (na mađarski prevela Viktorija Radič, 2009)
- Ако тоа е љубов (na makedonski prevela Jasmina Aleksova, 2010)
- Если это любовь (na ruski prevela Larisa Savljeva, 2011)
- Ловец на разкази (na bugarski prevela Žela Georgieva, 2011)
- Too Much Time for Unimportant Things (na engleski preveli Elen Elias-Bursać, Piter Egnon i dr., 2011)
- Če je to ljubezen (na slovenački prevela Varja Balžalorski, 2011)
- Якщо це любов (na ukrajinski prevela Oksana Mikitenko, 2012)
- Поети, писатели & останалата менажерия (na bugarski prevela Asja Tihinova, 2012)
- Този път за болката (na bugarski prevela Sevda Dimitrova, 2013)
- Wenn es Liebe ist (na nemački prevela Margit Jugo, 2013)
- Овој пат за болката (na makedonski prevela Jasmina Aleksova, 2014)
- Премногу време за неважни нешта (na makedonski preveo Dimitar Baševski, 2015)
- Одење по облаците (na makedonski prevela Nataša Dančevska, 2015)
- Прогулянка хмарами (na ukrajinski prevela Katerina Kalitko, 2015)
- Старомодная манера ухаживать (na ruski prevela grupa prevodilaca: Julija Sozina, Larisa Saveljeva, Evgenija Šatko, Elena Sagalovič, Žana Perkovska, Olga Saraikina, Anastasija Plotnikova, Vasja Sokolov, 2016)
- Kto я dlя sebя (na ruski prevela grupa prevodilaca: Evgenij Šatko, Julija Sozina, Larisa Saveljeva, Elena Sagalovič, Sergej Borisov, Žana Perkovska, Anastasija Plotnikova, Olga Saraikina, Tatjana Žarovoi, 2019)
- La donna con le scarpe da uomo – Amori e altre imperfezioni (na italijanski prevela Anita Vuco, 2022)
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Mihajlu Pantiću ruska književna nagrada „Jugra"”. Politika. 21. 2. 2012. Pristupljeno 19. 1. 2023.
- ^ „Mihajlo Pantić dobitnik nagrade Veselin Lučić za 2012. godinu”. Geopoetika. Pristupljeno 19. 1. 2023.
- ^ „Mihajlo Pantić počasni građanin opštine Novi Beograd”. Grad Beograd, Sekretarijat za informisanje. 13. 11. 2013. Pristupljeno 19. 1. 2023.
- ^ Babović, S (13. 11. 2021). „URUČENA NAGRADA U KRUŠEVCU: Mihajlu Pantiću “Prsten despot Stefan Lazarevića””. Večernje novosti. Pristupljeno 2. 1. 2022.
- ^ „Mihajlu Pantiću „Prsten despota Stefana Lazarevića””. Politika. 11. 11. 2021. Pristupljeno 2. 1. 2022.
- ^ „Nagrada "Kočićeva knjiga" Mihajlu Pantiću”. JMU Radio-televizija Vojvodine. Pristupljeno 6. 3. 2023.
- ^ Vulićević, Marina. „Mihajlu Pantiću Nagrada „Sreten Marić“”. Politika Online. Pristupljeno 11. 10. 2023.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Rođeni 1957.
- Srpski književnici
- Srpski teoretičari književnosti
- Dobitnici Andrićeve nagrade
- Članovi Srpskog PEN centra
- Članovi Srpskog književnog društva
- Doktori filologije
- Počasni građani Novog Beograda
- Osnivači i članovi Adligata
- Književnici iz Beograda
- Profesori iz Beograda
- Dobitnici nagrade Ramonda serbika
- Dobitnici nagrade Milan Bogdanović
- Dobitnici nagrade Đorđe Jovanović
- Dobitnici nagrade Branko Ćopić