Muhamed Šemsudin Hafiz
Hafiz Širazi (حافظ شیرازی) | |
---|---|
Lični podaci | |
Puno ime | Hadže Šamsudin Muhamad Hafiz Širazi |
Nadimak | Hafiz Širazi |
Datum rođenja | 1315. |
Mesto rođenja | Širaz, Fars, Iran |
Datum smrti | 1390. |
Mesto smrti | Širaz, Fars, Iran |
Zanimanje | Duhovni pesnik, mistik |
Književni rad | |
Žanr | Mitska poezija (gazel, gnosticizam) |
Uticaji od | Persijski liričari koji su usledili, Gete i romantizam |
Uticao na | Ibn Arabi, Hadžu, Sanai, Anvari, Nizami, Saadi, Hakani, Atar |
Najvažnija dela | Divan |
Hadže Šamsudin Muhamad Hafiz Širazi (persijski: خواجه شمسالدین محمد حافظ شیرازی), poznat po svom književnom pseudonimu Hafiz (حافظ - onaj koji napamet zna Kuran), bio je persijski pesnik koji je "opevao radosti ljubavi i vina, ali se bavio i religijskim licemerjem". Njegova sabrana dela smatraju se vrhuncem persijske književnosti i mogu se naći u većini domova na persijskom govornom području (uglavnom u Iranu i Avganistanu), gde se njegove pesme uče napamet i stihovi koriste kao poslovice i izreke. Njegov život i pesme su predmet mnogih analiza, komentara i intepretacija. On je najviše od svih autora uticao na persijsku književnost posle 14. veka.[1][2] Hafiz, koji je bio veliki iranski pesnik iz četrnaestog veka, najpoznatiji je po svojim pesmama koje možemo opisati kao “antinomijske“ i “teozofske” u srednjovekovnom značenju tih pojmova;[3] pojam teofizija je u 13. i četrnaestom veku bio korišćen da ukaže na mistička dela “autora koji su inspirisani svetim knjigama“ (razlikuje se od teologije). Hafiz je prvobitno pisao lirsku poeziju koja predstavlja idealan stil za izražavanje ushićenosti božanskom inspiracijom u mističkoj formi ljubavnih pesama, gazela.
Teme njegovih gazela su voljena osoba, vera i razotkrivanje licemerja. U gazelima on se bavi ljubavlju, vinom i kafanama, koji predstavljaju ekstazu i slobodu od ograničenja. On to čini bilo direktno ili kroz reči ljubavnika[4] koji, u stvari, govori o božanskoj ljubavi.[5] Njegov uticaj na život ljudi sa persijskog govornog područja naročito je prepoznatljiv u tradicionalnom običaju da se u Hafizovom Divanu traže odgovori za budućnost (Fal-e Hafiz, pers.: فال حافظ) i u čestom korišćenju njegove poezije u tradicionalnoj persijskoj muzici, likovnim umetnostima i persijskoj kaligrafiji. Njegov grob je postao gotovo sveto mesto na koji se masovno hodočasti. Prevodi, prerade i imitacije njegovih pesama postoje na svim većim jezicima sveta.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Hafiz je rođen u iranskom gradu Širazu. Njegovi roditelji su bili iz mesta Kazerun koje se nalazi u današnjoj provinciji Fars. Uprkos njegovom velikom uticaju na persijsku kulturu i njegovoj popularnosti i značaju koji već vekovima ne jenjavaju, malo je detalja poznato o Hafizovom životu. Stare tezkire (biografski zapisi) u kojima se pominje Hafiz se uopšteno smatraju nepouzdanim izvorima.[6] Hafiz je u ranom životnom dobu naučio Kuran napamet i stekao zvanje hafiz, koju je kasnije koristio kao svoj književnički pseudonim.[7][8] Uvod u njegov Divan, u kojem se govori o njegovoj mladosti, napisao je jedan njegov nepoznati savremenik, čije je ime možda bilo Muhamed Golandam.[9] Dva najpriznatija moderna izdanja Hafizovog Divana su priredili Muhamed Kazvini i Kasem Gani (495 gazela) i Parviz Natel-Hanlari (486 gazela).[10][11] Savremeni stručnjaci se uglavnom slažu da je Hafiz rođen 1315. ili 1317. godine, a prema Džamijevim navodima preminuo je 1390. godine.[9][12] Hafiz je za svoje mecene imao nekoliko uzastopnih lokalnih vladara, počevši od šaha Abu Ishaka, koji je došao na vlast još dok je Hafiz bio tinejdžer, pa preko muzaferidskih vladara Mubarizudina Muhameda i Džalaludin-šaha Šodže sve do Timurlenka pred kraj svog života. Hafizov najplodniji stvaralački period bio je za vreme vladavine Džalaludin-šaha Šodže,[13] mada postoje navodi da je na kratko bio zapao i u njegovu nemilost zbog čega je morao da napusti Širaz i potraži utočište u Isfahanu i Jazdu. Razlog za to je bio taj što je Hafiz ismevao pesnike inferiornije od sebe (šah Šodža je i sam sastavljao poeziju i moguće je da je to shvatio kao ličnu uvredu). Ipak, ne postoje istorijski dokazi koji bi potvrdili ovakve navode. Njegov mauzolej, Hafezije, se nalazi u vrtu Musala, u Širazu.
Legende[uredi | uredi izvor]
Mnoge čudesne, mitske priče se vezuju za Hafiza i nastale su nakon njegove smrti. Prema verovanju, Hafiz je slušajući svoga oce kako recituje naučio ceo Kuran napamet, i to u veoma ranom uzrastu. Takođe, veruje se da je napamet znao i dela Rumija (Dželaludin Muhamed Balhi), Saadija, Atara i Nizamija.
Prema jednom verovanju, pre nego što je upoznao svog mecenu Hadži Zejn al-Atara, Hafiz je radio u pekari i raznosio hleb po jednoj bogatoj gradskoj četvrti. Tu je prvi put video Šahe Nabat, ženu izuzetne lepote kojoj je posveto neke od svojih pesama. Očaran njenom lepotom, ali znajući da njegova ljubav prema njoj neće biti uzvraćena, Hafiz je navodno prvi put pribegao mističkom bdenju u želji da ostvari vezu sa njom. Tada se susreo sa bićem izuzetne lepote koje se predstavilo kao anđeo. Time je Hafiz zaopočeo svoj mistički put ostvarenja i potragu za duhovnim jedinstvom sa božanskim. Ovde se može povući paralela sa Danteom i Beatriče u zapadnoj kulturi.
Kada mu je bilo 60 godina, Hafiz je imao četrdesetodnevno bdenje, čele-nešini (pers. چلّهنشینی), u kome je danonoćno sedao u krugu koji je nacrtao. Četrdesetog dana, ponovo se, četrdeset godina nakon njihovog prvog susreta, sreo sa Zejn al-Atarom koji mu je ponudio čašu vina. Tada je, kako se veruje, stekao „kosmičku svest“. Hafiz na ovo ukazuje u jednom svom stihu u kom savetuje čitaoca da „jasnoću vina“ postigne tako što će ga ostaviti da „sedi četrdeset dana“.
Prema jednoj anegdoti, Timurlenk je ljutito pozvao Hafiza, tražeći da mu objasni svoje stihove:
Da mi ta Turkinja iz Širaza uzme srce, Zarad njenog mladeža odrekao bih se Samarkanda i Buhare.
Samarkand je bio Timurlenkova prestonica, Buhara je bila najlepši grad u carstvu. Timur se žalio kako je svojim mačem potčinio veći deo sveta kako bi ulepšao Samarkand i Buharu, sedišta svoje države, a Hafiz bi ih prodao za mladež neke devojke iz Širaza. Hafiz mu je na tu kritiku odgovorio da ga je upravo takvo rasipništvo dovelo do bede u kojoj se nalazi. Oduševljen mudrim pesnikovim odgovorom, Timur ga je bogato darovao.
Uticaji[uredi | uredi izvor]
Intelektualno i umetničko nasleđe[uredi | uredi izvor]
Hafiz je još za svog života dobio priznanja u vidu toga što su pesnici širom islamskog sveta imitirali njegovu poeziju, a brojne mecene od Bagdada do Indije su mu nudile svoje podršku.
Hafizovu poeziju je pri put na engleski preveo Vilijam Džouns još 1771. godine. Tako je on ostvario uticaj na zapadne autore poput Henrija Dejvida Toroa, Getea i Ralfa Volda Emersona koji ga je nazivao „pesnikom pesnika“. Ser Artur Konan Dojl je za svog junaka Šerloka Holmsa napisao „kod Hafiza ima osećajnosti koliko i kod Horacija, kao i znanja o svetu.“ (u Slučaj identiteta). Fridrih Engels pominje Hafiza u svom pismu iz 1853. godine upućenom Karlu Marksu, a Putin ga ubraja među šest autora koje najviše voli.
U savremenoj iranskoj kulturi[uredi | uredi izvor]
Hafiz je najpopularniji pesnik u Iranu i njegova dela se mogu naći u domu skoro svakog Iranca.[14] Štaviše, 12. oktobar se u Iranu obeležava kao Dan Hafiza.[15]
Dvadeset godina nakon Hafizove smrti, mauzolej Hafezije je podignut njemu u čast u vrtu Musala u Širazu. Sadašnji mauzolej je projektovao Andre Godar, francuski arheolog i arhitekta, kasnih tridesetih godina 20. veka. Mauzolej se nalazi na platformi okruženoj ružičnjacima, vodenim kanalima i drvećem narandži. Unutra je Hafizov sarkofag od alabastera na kome su urezane dve njegove pesme. Mauzolej je uvek „prepun pesnikovih ljubitelja“ i vlada opuštena atmosfera u kojoj posetioci recituju omiljene Hafizove stihove.[14]
Mnogi Iranci koriste Hafizov Divan za proricanje sudbine. Iranske porodice obično imaju Hafizov Divan u kući i kada se svi okupe tokom praznika Noruz ili Jalda, otvore Divan na nasumice izabranu stranu i čitaju stihove koji se na njoj nalaze, a za koje veruju da predskazuju ono šta će se dogoditi u budućnosti.
Ne postoji konačna verzija Hafizovih sabranih dela (Divan); različita izdanja variraju od 573 do 994 pesama.[16] Tek od četrdesetih godina 20. veka otpočeli su akademski napori u tome da se utvrdi autentičnost njegove poezije i uklone greške koje su načinili kasniji prepisivači i redaktori. Ipak, mogućnost da se tako nešto sa sigurnošću uradi je osporavana[17] i pojedini stručnjaci poput Iradža Baširija sa Univerziteta u Minesoti smatraju da je mala verovatnoća da će jedan autentični divan Hafizove poezije biti sastavljen.[18] Rukopisi Hafizovog Divana se čuvaju u brojnim bibliotekama i van persijskog govornog područja, a odskora je pronađen jedan rukopis u Rusiji iz 16. veka.
U muzici[uredi | uredi izvor]
Mnogi iranski kompozitori su komponovali dela inspirisana ili zasnovana na Hafizovim pesmama. Iranski pevač Mohsen Namdžu komponovao je muziku za nekoliko Hafizovih pesama kao što su Zolf, Del miravad, Name i druge. Muhamed-Reza Šadžarian snimio je pesmu Del miravad ze dastam za koju je muziku pisao Parviz Meshatian. Osmanski kompozitor iz 17. veka, Buhurizdae Mustafa Itri komponovao je svoje remek-delo Neve kar na osnovu jedne Hafizove pesme. Takođe, i mnogi afganski pevači, uključujući Ahmeda Zahira i Sarbana, komponovali su muziku na Hafizove pesme. Uz to, poljski kompozitor Karol Šimanovski komponovao je svoje delo Hafizova ljubavna pesma na osnovu nemačkog prevoda Hafizove poezije.
Tumačenje[uredi | uredi izvor]
Pitanje da li Hafizova dela treba tumačiti bukvalno, kao mistička ili oboje bilo je predmet rasprave mnogih zapadnih stručnjaka.[19] Sa jedne strane, neki od onih koji su se među prvima bavili Hafizovom poezijom poput Vilijama Džounsa videli su ga kao konvencionalnog liričara sličnog evropskim pesnicima koji su pisali o ljubavi poput Petrarke.[20] Drugi stručnjaci poput Henrija Vilberforsa Klarka smatraju da je on bio isključivo pesnik didaktičkog i ekstatičkog misticizma poput Rumija. Ovakvo viđenje savremena nauka odbacuje.[21]
Ovakve zabune potiču od toga što je u ranoj istoriji persijske književnosti pesnički vokabular bio uzurpiran od strane mistika koji su verovali da je ono neopisivo lakše predstaviti kroz poeziju nego prozu. Pišući pesme mističke sadržine, oni su prožimali svaku reč i predstavu mističkim značenjima što je dovelo do toga da se misticizam i poezija međusobno približe i stvore jednu zajedničku tradiciju. Zbog toga, nijedan persijski pesnik u 14. veku nije mogao da napiše lirsku pesmu, a da joj sam pesnički vokabular ne nametne mističke konotacije.[22][23] Iako su pojedini pesnici poput Ubajde Zakanija pokušali da se distanciraju od ove sjedinjene mističko-lirske tradicije pišući satire, Hafiz je to jedinstvo prihvatio. Profesor Viler Takston sa Univerziteta Harvard navodi da je Hafiz „spevao retku mešavinu ljudske i mističke ljubavi, toliko izbalansiranu... da je nemoguće razdvojiti ih jednu od druge.“[24] Hafiz je često koristio ovu nejasnu distinkciju između lirskog, mističkog i panegiričkog pisanja koristeći visoko intelektualizovane, složene metafore i slike koje ukazuju na više mogućih značenja. Iz ovih razloga, prevođenje Hafizovih dela je bilo izuzetno komplikovano, a samo je nekoliko prevoda na zapadne jezike bilo u potpunosti uspešno.
Satira, religija i politika[uredi | uredi izvor]
Iako je Hafiz poznat po svojoj poeziji, manje su poznati njegovi intelektualni i politički doprinosi.[25] Ključna karakteristika Hafizove poezije je ironičan ton i osuda licemerja za koju se naširoko smatra da je predstavljala kritiku verskog i vladajućeg establišmenta tog doba.[26][27] Persijska satira se razvila tokom četrnaestog veka na dvorovima mongolskog doba. U to doba, Hafiz i drugi značajni rani satiričari poput Ubajde Zakanija stvorili su opus koji je postao šablon za upotrebu satire kao političkog instrumenta. Veruje se da su mnoge njegove kritike bile usmerene protiv vladavine Amira Mubarezudina Muhameda, a naročito na raspuštanje važnih javnih i privatnih institucija.[26][27][28] Hafizova dela su ignorisala verske tabue tog doba. On se šalio na račun nekih verskih doktrina društva.[27][28] Upotreba humora kao polemičkog sredstva od tog vremena je postala uobičajna u iranskom javnom diskursu i satira je danas možda de facto jezik iranske društvene kritike.[27]
Kod nas[uredi | uredi izvor]
Prepisi Hafizovog Divana koji su na naše prostore stigli za posredstvom Osmanlija i danas se čuvaju u javnim i privatnim bibliotekama širom bivše Jugoslavije.
Hafizov Divan je i preveden na naš jezik. Zahvaljujući čika Jovi Zmaju upoznali smo Hafiza najranije na ovim prostorima (zbirka Istočni biseri, 1861).
U Beogradu je održan 2002. g. skup posvećen Geteu i Hafizu, a Iranski kulturni centar objavio tim povodom zbornik pod istim naslovom 2003. godine. Prevod istaknutog bosanskog iraniste Bećira Džake objavljen je u izdanju naučnoistraživačkog instituta „Inb Sina“ u Sarajevu 2009. godine.
Takođe, Kulturni centar I. R. Irana u Beogradu je 2015. godine objavio prepev ovog dela koji je priredio Slobodan Đurović.
Korica knjige "Govor Ptica" u izdanju Kulturnog centra I. R. Irana u Beogradu. Ova slika se otprema uz saglasnost izdavača, tj. Kulturnog centra I. R. Irana u Beogradu u cilju ilustracije prevoda knjige "Govora ptice" na srpskiom jeziku.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Yarshater. Pristupljeno 25 July 2010.
- ^ Aga Khan III, "Hafiz and the Place of Iranian Culture in the World", November 9, 1936 London.
- ^ "Hafez’s Poetic Art". Encyclopaedia Iranica. http://www.iranicaonline.org/articles/hafez-iii Accessed August 23, 2016.
- ^ “Hafez’s Poetic Art" Thematics and Imagery." Encyclopaedia Iranica. http://www.iranicaonline.org/articles/hafez-iii Accessed 2016-08-23. Also Shaida, Khalid Hameed . Hafiz, Drunk with God: Selected Odes. Xlibris Corporation. 2014. ISBN 978-1-4653-7091-4. Accessed 2016-08-23.
- ^ Shaida, Khalid Hameed . Hafiz, Drunk with God: Selected Odes. Xlibris Corporation. 2014. ISBN 978-1-4653-7091-4. str. 5.
- ^ Lit. Hist. Persia III. pp. 271-73
- ^ Shaida 2014, str. 5
- ^ Jonathan 2002, str. 166.
- ^ a b Khorramshahi. Pristupljeno 25 July 2010
- ^ Lewisohn, str. 69
- ^ Gray, str. 11–12 . Gray notes that Ghazvini's and Gani's compilation in 1941 relied on the earliest known texts at that time and that none of the four texts they used were related to each other. Since then, she adds, more than 14 earlier texts have been found, but their relationships to each other have not been studied.
- ^ Lewisohn, str. 67.
- ^ Gray, str. 2–4
- ^ a b Darke, Diana (1. 11. 2014). „The book in every Iranian home”. BBC.
- ^ Hossein Kaji, "Hafez’s incomparable position in Iranian culture: October 12 is Hafez Day in Iran" Arhivirano 2007-10-15 na sajtu Wayback Machine, Mehrnews. Tehran Times Opinion Column, October 12, 2006.
- ^ Massoud Khalili#September 9, 2001 Massoud Khalili speaking to BBC correspondent Lyse Doucet
- ^ Michael Hillmann in Rahnema-ye Ketab, 13 (1971), "Kusheshha-ye Jadid dar Shenakht-e Divan-e Sahih-e Hafez"
- ^ „"Hafiz' Shirazi Turk: A Structuralist's Point of View"”. Arhivirano iz originala 01. 03. 2014. g. Pristupljeno 19. 10. 2017.
- ^ Schroeder, Eric, "The Wild Deer Mathnavi" in The Journal of Aesthetics and Art Criticism, Vol. 11, No. 2, Special Issue on Oriental Art and Aesthetics (December 1952). pp. 118.
- ^ Jones, William (1772) "Preface" in Poems, Consisting Chiefly of Translations from the Asiatick Tongues p. iv
- ^ Davis, Dick: Iranian Studies, Vol. 32, No. 4 (Autumn) (1999). pp. 587.
- ^ Thackston, Wheeler (1994). A Millennium of Classical Persian Poetry. Ibex Publishers Inc., p. ix in "Introduction"
- ^ Davis, Dick, "On Not Translating Hafez" in the New England Review 25:1-2 [2004]: 310-18
- ^ Thackston, Wheeler, A Millennium of Classical Persian Poetry, Ibex Publishers Inc.' (1994). pp. 64.
- ^ „Hafez, singing love Mahmood Soree, Golbarg magazine, mehr 1382, number 43”. Arhivirano iz originala 11. 02. 2014. g. Pristupljeno 16. 12. 2017.
- ^ a b Views from the Edge
- ^ a b v g Hafez humor aftabir.com
- ^ a b the body Maede arrived- part 3 tebyan.net
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Thackston, Wheeler (1994). A Millennium of Classical Persian Poetry. Ibex Publishers Inc.
- Jonathan, Bloom (2002). Islam: A Thousand Years of Faith and Power. Yale University Press. str. 166. ISBN 978-0-300-09422-0. Pristupljeno 21. 3. 2015.
- Bashiri, Iraj (1979). „"Hafiz' Shirazi Turk": A Structuralist's Point of View”. Bashiri's Working Papers: Central Asia and Iran. Arhivirano iz originala 01. 03. 2014. g. Pristupljeno 19. 10. 2017.
- Peter Avery, The Collected Lyrics of Hafiz of Shiraz, 603 p. (Archetype, Cambridge, UK). 2007. ISBN 978-1-901383-09-6.
Translated from Divān-e Hāfez, Vol. 1, The Lyrics (Ghazals), edited by Parviz Natel-Khanlari (Tehran, Iran, 1362 AH/1983-4). - Parvin Loloi, Hafiz, Master of Persian Poetry: A Critical Bibliography - English Translations Since the Eighteenth Century (2004. I.B. Tauris)
- Browne, E. G. (1997). Literary History of Persia. (Four volumes, 2,256 pages, and twenty-five years in the writing with a new introduction by J.T.P De Bruijn). ISBN 978-0-936347-66-0.
- Will Durant, The Reformation. New York: Simon & Schuster, 1957
- Erkinov A. “Manuscripts of the works by classical Persian authors (Hāfiz, Jāmī, Bīdil): Quantitative Analysis of 17th-19th c. Central Asian Copies” (2002). Iran: Questions et connaissances. Actes du IVe Congrès Européen des études iraniennes organisé par la Societas Iranologica Europaea. Paris, 6-10 Septembre 1999. vol. II: Périodes médiévale et moderne. [Cahiers de Studia Iranica. 26], M.Szuppe (ed.). Association pour l`avancement des études iraniennes-Peeters Press. Paris-Leiden. str. 213—228.
- Hafez (2006). The Poems of Hafez. Trans. Reza Ordoubadian. Ibex Publishers. ISBN 978-1-58814-019-7.
- Hafez (1995). The Green Sea of Heaven: Fifty ghazals from the Diwan of Hafiz. Trans. Elizabeth T. Gray, Jr. White Cloud Press. ISBN 978-1-883991-06-7.
- Hafez (2008). The Angels Knocking on the Tavern Door: Thirty Poems of Hafez. Trans. Robert Bly and Leonard Lewisohn. HarperCollins. str. 69. ISBN 978-0-06-113883-6.
- Hafiz (2007). Divan-i-Hafiz. translated by Henry Wilberforce-Clarke, Ibex Publishers, Inc. ISBN 978-0-936347-80-6.
- Khorramshahi, Bahaʾ-al-Din (2002). „Hafez II: Life and Times”. Encyclopædia Iranica. Pristupljeno 25. 7. 2010.
- Yarshater, Ehsan (2002). „Hafez I: An Overview”. Encyclopædia Iranica. Arhivirano iz originala 17. 05. 2012. g. Pristupljeno 25. 7. 2010.
- Rypka, Jan (2007-03-23). History of Iranian Literature. Reidel Publishing Company. 1968 OCLC 460598. ISBN 978-90-277-0143-5. Spoljašnja veza u
|publisher=
(pomoć) - Chopra, R. M., "Great Poets of Classical Persian", June Sparrow Publication, Kolkata. 2014. ISBN 978-81-89140-99-1.
- Khorramshahi, Bahaʾ-al-Din (2012). „HAFEZ ii. HAFEZ’S LIFE AND TIMES”. Encyclopaedia Iranica, Vol. XI, Fasc. 5. str. 465—469.
- Perry, John R. (2011). „Karim Khan Zand”. Encyclopaedia Iranica, Vol. XV, Fasc. 6. str. 561—564.
- Limbert, John W. (2011). Shiraz in the Age of Hafez: The Glory of a Medieval Persian City. University of Washington Press. str. 1—192. ISBN 9780295802886.
- Loloi, Parvin (2004). Hafiz, Master of Persian Poetry: A Critical Bibliography. I.B.Tauris. str. 1—392. ISBN 9781860649233.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Shaida, Khalid Hameed (2014). Hafiz, Drunk with God: Selected Odes. Xlibris Corporation. str. 5. ISBN 978-1-4653-7091-4.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
Engleski prevodi poezije Hafiza
- Hafiz Selections of his poetry on Allspirit
- Hafez in English from Poems Found in Translation website
- Poems by Hafez from Blackcat Poems website
- Hafez Divan in Persian and English
- Life and Poetry of Hafez from "Hafiz on Love" website
- Hafez Poems translated G. Bell
- Selection of Love Poems by Hafez
Persijski tekstovi i izvori
- Hafez Divan with readings in Persian
- Fall-e Hafez An online Flash application of his poems in Persian.
- Text-Based Fal e Hafez A light-weight website ranked 1 on search engines for Fal e Hafez.
- Fale Hafez iPhone App an iPhone application for reading poems and taking 'faal'.
- Radio Programs on Hafez's life and poetry'
- Faal-e-Hafez
- Online Faal-e-Hafez and Persian miniature Pictures
Izvori na engleskom jeziku
- Ḥāfeẓ na sajtu Enciklopedija Britanika
- "The Collected Lyrics of Hafiz of Shiraz", a translation of the Divan-i Hafiz by Peter Avery, published by Archetype. 2007. ISBN 978-1-901383-26-3. hb. ISBN 978-1-901383-09-6. pb
- "Hafez' Shirazi Turk": A Structuralist's Point of View by Iraj Bashiri, University of Minnesota.
- Hafiz, Shams al-Din Muhammad, A Biography by Iraj Bashiri
- Hafiz and the Sufic Ghazal, 1979, by Iraj Bashiri
- Comprehensive set of scholarly entries about Hafez, on the Encyclopædia Iranica (Columbia University).
- HAFEZ – Encyclopaedia Iranica
Nemački prevodi
- Viktor Ullmann, "The Songbook of Hafis / Das Liederbuch des Hafis", ARBOS - Company for Music and Theatre
Ostali
- Facebook Page for Hafez Selected poetry and images.
- Hafez Tomb in 2012 Nowruz Celebration Photos.
- Hafez Tomb Photos Photos.
- Life and Poetry of Hafiz Theater play by Living Wisdom School
- One Day with Hafez at Leiden University, The Netherlands na sajtu YouTube
- Muhammad Hafez of Shiraz na sajtu Find a Grave (jezik: engleski)