Nemanja Gordić
Nemanja Gordić | |||
---|---|---|---|
Lični podaci | |||
Puno ime | Nemanja Gordić | ||
Datum rođenja | 25. septembar 1988. | ||
Mesto rođenja | Mostar, SR Bosna i Hercegovina, SFR Jugoslavija | ||
Državljanstvo | Bosna i Hercegovina | ||
Visina | 1,93 m | ||
Informacije o karijeri | |||
NBA draft | 2010. / nije izabran | ||
Prof. karijera | 2005—danas | ||
Pozicija | plejmejker | ||
Seniorska karijera | |||
Godine | Klub | ||
2005—2010. 2010—2012. 2012. 2012—2013. 2013—2014. 2014—2016. 2016—2019. 2019—2020. 2020—2022. 2022—2023. 2023. 2024— |
Budućnost Virtus Roma Azovmaš Partizan Igokea Cedevita Budućnost Partizan Mornar Bar Kluž-Napoka Igokea Spartak Subotica | ||
Reprezentativna karijera | |||
Godine | Reprezentacija | ||
2009—2019. | Bosna i Hercegovina | ||
Nemanja Gordić (Mostar, 25. septembar 1988) bosanskohercegovački je košarkaš. Igra na poziciji plejmejkera, a trenutno nastupa za Spartak iz Subotice.
Godine 2014. je proglašen za najboljeg sportistu Republike Srpske.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Mladost
[uredi | uredi izvor]Nemanja Gordić je rođen 25. septembra 1988. godine u Mostaru u srpskoj porodici.[1] Godine 1992. kao četvorogodišnje dete, je napustio ratom zahvaćeni rodni grad i preselio se kod majčine porodice u Gacko. Tamo je tri godine trenirao fudbal, a u slobodno vreme je igrao košarku.[1]
Klupska karijera
[uredi | uredi izvor]Nemanja je neko vreme paralelno trenirao fudbal i košarku, a potom samo košarku. Na jednom košarkaškom kampu u Trebinju ostavio je dobar utisak pa su ga pozvali da igra za tamošnji KK Leotar. U Trebinju se zadržao godinu dana, osvojivši kadetsko prvenstvo BiH, da bi se potom sa 16 godina preselio u podgoričku Budućnost.[1] Tokom prve sezone igrao je jednu od glavnih uloga u redovima crnogorskog šampiona. Odličnu utakmicu u NLB ligi (danas Jadranska liga) odigrao je protiv Crvene zvezde kojoj je dao 21 poen. Postao je standardni član prve petorke i postizao oko desetak poena po utakmici.
U trećoj seniorskoj sezoni postao je jedan od najznačajnijih igrača Budućnosti i konstantno pružao dobre igre. U 11. kolu Jadranske lige protiv Krke postigao je 27 poena. Na kraju sezone je uvršten u najbolju petorku crnogorskog prvenstva. Nakon što je za vreme reprezentativne akcije slomio ruku, Budućnost je formirala ekipu bez Nemanje. Kada se vratio u decembru 2010, za njega više nije bilo mesta u timu, no na njegovu sreću dobio je poziv iz italijanske Lotomatike koju je tada vodio Bogdan Tanjević.[1] Proveo je u italijanskom klubu narednih godinu i po dana.
U novembru 2012, nakon samo dva meseca u ukrajinskom Azovmašu, došao je u Partizan sa kojim je u sezoni 2012/13. osvojio Jadransku ligu i titulu prvaka Srbije. Nemanja se međutim nije najbolje uklopio u Partizanu jer je imao drugačiju igračku ulogu. Dali su mu manje ovlašćenja u napadu, a Nemanji to u tom trenutku nije odgovaralo. Za sledeću godinu Partizan je hteo da im Leo Vesterman bude prvi plejmejker, a neko mlađi njegova zamena.[1] Na kraju sezone Nemanja je raskinuo ugovor sa crno-belima.[1] U sezoni 2013/14. je igrao za Igokeu iz Aleksandrovca.[2]
U junu 2014. potpisao je trogodišnji ugovor sa zagrebačkom Cedevitom.[3] Nakon dve sezone i dve duple krune u Hrvatskoj, Gordić je napustio Cedevitu i u avgustu 2016. se vratio u Budućnost. Sa ekipom Budućnosti je osvojio Jadransku ligu u sezoni 2017/18. pa je tako sa klubom izborio učešće u Evroligi. Gordić je tada proglašen za najkorisnijeg igrača finalne serije protiv Crvene zvezde.[4] U svom drugom mandatu u ekipi Budućnosti osvojio je još dve titule prvaka Crne Gore i još tri nacionalna kupa pre nego što je u junu 2019. godine napustio klub.[5]
Gordić se 5. jula 2019. godine vratio u Partizan.[6] Sa crno-belima je u sezoni 2019/20. osvojio Superkup Jadranske lige i Kup Radivoja Koraća, dok je u Jadranskoj ligi i Evrokupu klub bio na prvom mestu do prekida takmičenja zbog pandemije korona virusa. Gordić je u Evrokupu imao prosečan učinak od 9,4 poena i 3,3 asistencije, dok je u Jadranskoj ligi prosečno beležio 8,8 poena uz 4,6 asistencija. U julu 2020. je produžio ugovor sa klubom na još godinu dana.[7] Igrač Partizana je bio do 27. decembra 2020. godine kada je prešao u Mornar iz Bara, sa kojim je dogovorio saradnju do kraja sezone.[8] U avgustu 2021. produžio je ugovor sa Mornarom na još godinu dana.[9] U sezoni 2022/23. nastupao je za rumunski Kluž.[10] Sa ovim klubom je osvojio duplu krunu u Rumuniji.[11][12] Vratio se u Igokeu u septembru 2023. godine.[13]
Reprezentativna karijera
[uredi | uredi izvor]Igrao je za selekciju BiH do 16 godina 2004. godine, i selekciju do 18 godina 2005. i 2006. godine. Na Evropskom prvenstvu u Rumuniji 2006. godine, bio je treći strelac prvenstva za prosekom od 19,4 poena, 7,6 skokova i 3,1 asistencije. Sa seniorskom reprezentacijom BiH igrao je na Evrobasketu 2011. godine u Litvaniji i Evrobasketu 2013. godine u Sloveniji pod trenerskim vodstvom Ace Petrovića.[1] Nastupao je i na Evrobasketu 2015. godine kada je selektor bio Duško Ivanović.
Uspesi
[uredi | uredi izvor]Klupski
[uredi | uredi izvor]- Budućnost:
- Jadranska liga (1): 2017/18.
- Prvenstvo Crne Gore (6): 2006/07, 2007/08, 2008/09, 2009/10, 2016/17, 2018/19.
- Kup Crne Gore (7): 2007, 2008, 2009, 2010, 2017, 2018, 2019.
- Partizan:
- Jadranska liga (1): 2012/13.
- Prvenstvo Srbije (1): 2012/13.
- Superkup Jadranske lige (1): 2019.
- Cedevita:
- Prvenstvo Hrvatske (2): 2014/15, 2015/16.
- Kup Hrvatske (2): 2015, 2016.
- Kluž-Napoka:
- Prvenstvo Rumunije (1): 2022/23.
- Kup Rumunije (1): 2023.
Pojedinačni
[uredi | uredi izvor]- Najkorisniji igrač finala Jadranske lige (1): 2017/18.
- Idealna startna petorka Jadranske lige (1): 2017/18.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b v g d đ e Dražen Brajdić (24. 10. 2014). „U Cedeviti je bolje nego u Partizanu i Romi”. Večernji list. Pristupljeno 24. 10. 2014.
- ^ „Igokeu napustili Mejson i Frejzer, došao Gordić”. novosti.rs. 11. 10. 2013. Pristupljeno 13. 10. 2013.
- ^ „Gordić potpisao trogodišnji ugovor s Cedevitom”. novosti.rs. 13. 06. 2014. Pristupljeno 14. 06. 2014.
- ^ „Gordić MVP ABA finala”. sport.blic.rs. 14. 4. 2018. Pristupljeno 28. 6. 2019.
- ^ „Razišli se Gordić i Budućnost Voli”. cdm.me. 28. 6. 2019. Pristupljeno 28. 6. 2019.
- ^ „Povratak Gordića”. kkpartizan.rs. 5. 7. 2019. Pristupljeno 5. 7. 2019.
- ^ „Nemanja Gordić ostaje crno-beli”. kkpartizan.rs. 16. 7. 2020. Pristupljeno 16. 7. 2020.
- ^ „Nemanja Gordić stiže u Mornar!”. kkmornar.bar. 27. 12. 2020. Pristupljeno 28. 12. 2020.
- ^ „Gordić u Mornaru i naredne sezone”. mozzartsport.com. 14. 8. 2021. Pristupljeno 27. 9. 2023.
- ^ „Kluž promovisao Gordića”. mozzartsport.com. 13. 11. 2022. Pristupljeno 27. 9. 2023.
- ^ „"Možda nije u redu reći, ali je za mene ono pre bilo normalno" Sportal intervju, Nemanja Gordić: Bio je šok kada sam došao u Kluž, ali je gušt igrati pred ovim ljudima”. sportal.blic.rs. 19. 3. 2023. Pristupljeno 27. 9. 2023.
- ^ „Čovek-šampion: Birčević postao prvak Rumunije, Kluž od 0:2 do 4:2 u finalnoj seriji!”. sportal.blic.rs. 28. 5. 2023. Pristupljeno 27. 9. 2023.
- ^ „Nemanja Gordić ponovo u Igokei”. mozzartsport.com. 13. 9. 2023. Pristupljeno 27. 9. 2023.
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- Nemanja Gordić na sajtu basketball.eurobasket.com
- Nemanja Gordić na sajtu ABA lige
- Rođeni 1988.
- Mostarci
- Bosanskohercegovački košarkaši
- Plejmejkeri
- Košarkaši Partizana
- Košarkaši Budućnosti
- Košarkaši Igokee
- Košarkaši barskog Mornara
- Košarkaši subotičkog Spartaka
- Košarkaši Cedevite
- Košarkaši na Evropskom prvenstvu 2011.
- Košarkaši na Evropskom prvenstvu 2013.
- Košarkaši na Evropskom prvenstvu 2015.
- Sportisti Republike Srpske
- Srpski sportisti iz Bosne i Hercegovine