Odbojka na pesku

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Odbojka na pesku
Igrači odbojke na pesku u Kaliforniji
Najviše upravno teloFIVB
Prvi put igran1915. u Kanu klubu Autriger, u Vajkikiju na Havajima
Karakteristike
KontaktNe
Članovi tima2 po strani
Mešani polPojedinačno i mešovito
TipOtvoreno
OpremaLopta za odbojku na plaži
Prisustvo
Zemlja ili  regionŠirom sveta
OlimpijadaOd 1996

Odbojka na pesku ili bič volej - od engl. beach volley(ball) - odbojka na plaži je popularni sport koji je nastao kao varijanta tradicionalne dvoranske odbojke. Kao mesto igre koriste se uglavnom peščane plaže gde je sport i nastao. Iako je odbojka na pesku u početku bila uglavnom samo zabava, postepeno je prerasla u pravi takmičarski sport, pa je od 1996. godine u programu Olimpijskih igara.

Timovima je dozvoljeno do tri dodira da vrate loptu preko mreže, a pojedinačni igrači ne smeju dva puta uzastopno da dodirnu loptu, osim nakon dodira bloka (blok dodir računa se kao jedan dodir). Blok dodirom ostaju još samo dva dodira pre nego što se lopta mora udariti. Lopta se stavlja u igru servisom - udarcem servera iza zadnje granice terena preko mreže protivnika. Reli se nastavlja sve dok lopta ne bude prizemljena na terenu za igru, ne izađe „napolje“ ili ne bude napravljena greška u pokušaju vraćanja lopte.[1][2] Ekipa koja osvoji reli osvoji bod i servira za početak sledećeg segmenta igre. Četiri igrača serviraju u istoj sekvenci tokom meča, menjajući servera svaki put kada pobednik dobije reli.

Odbojka na pesku nastala je najverovatnije 1915. godine na plaži Vajkiki na Havajima, dok je moderna igra za dva igrača potekla iz Santa Monike u Kaliforniji. Olimpijski je sport od Letnjih olimpijskih igara 1996. Međunarodna odbojkaška federacija (FIVB) je međunarodno upravljačko telo za ovaj sport, i organizuje FIVB Svetsko prvenstvo u odbojci na pesku[3] i FIVB Svetsku turneju odbojke na pesku.[4][5]

Istorija odbojke na pesku[uredi | uredi izvor]

Odbojkaši na pesku u kanu klubu Autriger na Havajima, oko 1915
Odbojka na pesku, Bovansko jezero

Odbojka na pesku je varijanta odbojke u zatvorenom, koju je 1895. godine izumeo Vilijam G. Morgan.[6] Odbojka na pesku je najverovatnije nastala na plaži Vajkikija na Havajima 1915. godine,[7] u kanu klubu Autriger. Prema intervjuu člana kanu kluba Autriger iz 1978. godine, Džordž Dejvid „Dad” centar je tamo postavio mrežu, i prva zabeležena igra odbojke na pesku je tu odigrana.[8] Odbojka na pesku se igrala na plažama u Kaliforniji u SAD negde oko 1920. godine. Kao takmičarski sport dugo nije bila šire prihvaćena, iako je bilo pojedinačnih profesionalnih turnira i takmičenja. Pravi bum u razvoju odbojke na pesku dogodio se 90-ih godina 20. veka, što je dovelo do toga da je od Olimpijskih igara 1996. godine u Atlanti odbojka na pesku deo porodice olimpijskih sportova.

Najpoznatije nacije u tom sportu su SAD i Brazil. U Srbiji takođe postoje službeni turniri, koje organizuje Odbojkaški savez Srbije - Komisija za odbojku na pesku, i koji se igraju u okviru Prvenstva države. Od međunarodnih uspeha naših takmičara treba pomenuti: 1. mesto na međunarodnom turniru u San Dijegu 1998. godine, 5. mesto na turniru na Menhetn Bič-u 1998. godine, 3. mesto na turniru u Limasolu 2000. godine, 5. do 8. mesta na Evropskom kupu u Zagrebu 2003. godine, 1. mesto na međunarodnom turniru u Limasolu 2005. i 2006. godine itd. Naši najbolji igrači su Ivan Bugarčić - Gagi, Vladimir Knežević, Zoran Jovanović itd. Ivan Bugarčić je sedmostruki prvak države i jedini igrač koji je osvajao Prvenstva u tri države: Jugoslaviji, Srbiji i Crnoj Gori i Srbiji.

Pravila igre[uredi | uredi izvor]

Većina pravila igre preuzeta su iz standardne odbojke, a dve ključne razlike su vrsta terena (pesak umesto tvrdog parketa ili betona) i ekipa koja se sastoji od dva igrača sa svake strane (a ne od 6 kao što je to slučaj u standardnoj odbojci).[9] Evo ostalih glavnih razlika u pravilima odbojke na pesku i dvoranske odbojke:

  • teren je veličine 8x8 metara, a ne 9x9 m kao kod dvoranske varijante[10]
  • nije dozvoljeno igranje prstima iznad glave prilikom prijema servisa ili napada. Izuzetno se dozvoljava igranje prstima iznad glave prilikom prijema smeča i to ako je putanja lopte iznad visine ramena igrača koji brani napad
  • standardi za suđenje tzv. duple lopte prilikom igranja prstima iznad glave je znatno stroži
  • dodir bloka se uvek broji kao prvi kontakt
  • zabranjen je mekan dodir prilikom kojeg igrač koristi vrhove prstiju da odredi smer lopte prema protivnikovom polju, već je za napad dozvoljen samo čvrsti udarac (smeč)
  • nešto blaži kriterijumi vezani za prijam servisa

Karakteristično je i korišćenje signala rukama kojima igrač pokazuje svom saigraču koji potez planira izvesti. Ti se signali izvode rukom iza leđa, što onemogućava protivnika da signal primeti i prepozna. Uobičajeni signali su stisnuta šaka koja signalizira da igrač neće pokušati blok, jedan ispružen prsti koji javlja da će igrač blokom štititi moguć napad paralelom, te dva prsta koja signaliziraju pokušaj blokiranja dijagonale.

Glavne promene pravila[uredi | uredi izvor]

Devedesetih godina prošlog veka, Međunarodna odbojkaška federacija smanjila je standardni unutrašnji pritisak za loptu za odbojku na pesku sa standarda u dvorani od 0,30–0,325 kgf/cm2 na 0,175–0,225 kgf/cm2, i povećala standardni obim lopte za odbojku na pesku sa standarda u zatvorenom prostoru od 65–67 cm do 66–68 cm.[11]

U sezoni 2001, FIVB je počela da testira promene pravila o veličini terena i sistemu bodovanja. Dimenzije terena za odbojku na pesku smanjene su sa veličine zatvorenog terena od 9 m × 18 m (29,5 ft × 59,1 ft) na 8 m × 16 m (26,2 ft × 52,5 ft), a sistem bodovanja je promenjen sa bočnog bodovanja, gde samo ekipa koja servira može da postigne poen, na bodovanje u skupu, gde se poen daje na svakom servisu.[11] Udruženje odbojkaških profesionalaca (AVP) usvojilo je promene pravila FIVB-a iste godine, što je uznemirilo mnoge puriste tog sporta u to vreme.[12][13] Nova pravila je zvanično usvojila FIVB 2002. godine.[11]

Razlike sa igrom u zatvorenom[uredi | uredi izvor]

Za razliku od dvoranske odbojke, odbojka na pesku se igra na mekom pesku što je čini sigurnijim za igrače da padnu.[14] Na slici se vidi Nik Lusena iz Sjedinjenih Država kako skače da „iskopa” loptu.

Odbojka na pesku je u osnovi slična dvoranskoj odbojci. Međutim, postoji nekoliko razlika između ove dve igre koje utiču na strategije, igru i tehnike igrača.

Glavne razlike u pravilima odbojke na pesku i u dvorani za međunarodna takmičenja kojima upravlja FIVB uključuju:[15]

Objekti i oprema
  • Podloga za igru: Odbojka na pesku se igra na terenima sa peskom umesto na tvrdim terenima kao u dvoranskoj odbojci. Mekši pesak otežava igračima kretanje i skakanje,[16] ali i smanjuje verovatnoću povreda kao što je koleno skakača.[17][18] Obuća nije obavezna i igrači obično igraju bosi ili sa „peščanim čarapama”.[10]
  • Okruženje: Igra na plaži se često igra na otvorenom, a faktori okoline kao što su vetar, kiša i sunce utiču na strategije igrača na plaži.[19]
  • Veličina terena: Teren za odbojku na pesku je dimenzija 8 m × 16 m (26,2 ft × 52,5 ft), nešto manje od zatvorenog terena 9 m × 18 m (29,5 ft × 59,1 ft).[20]
  • Lopte: Lopte za odbojku na pesku su vodootporne i nešto veće od lopti za dvoransku igru, sa grubljom spoljašnjom teksturom i nižim unutrašnjim pritiskom kako bi bolje odgovarale uslovima igranja na otvorenom.[21]

Oprema[uredi | uredi izvor]

Zvanična lopta od Mikase

U slobodnoj varijanti sve što treba je odgovarajući ravni prostor na peščanoj plaži ili terenu, odbojkaška lopta i mreža. Kako je reč o sportu koji je najčešće vezan uz plaže, takmičari su su skladu s tim uvek bosi i često odeveni u kupaće kostime. Muškarci nose majice sa kratkim rukavima i kupaće gaće, dok žene najčešće nose dvodelni bikini, ali postoje i varijante sa jednodelnim odelom. Zbog sunca neizbežni detalj su i sunčane naočari ili kape sa širitom.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Rules” (PDF). fivb.org. Pristupljeno 2020-03-22. 
  2. ^ „Official beach volleyball rules 2013-2016” (PDF). fivb.org. Pristupljeno 2020-03-22. 
  3. ^ SWATCH-FIVB World Tour – Five Years of Success Arhivirano 2008-11-20 na sajtu Wayback Machine, The-Watchez.com
  4. ^ „FIVB Beach Volleyball World Tour Format Overview 2017-2020” (PDF). Fédération Internationale de Volleyball. Pristupljeno 20. 3. 2018. 
  5. ^ SWATCH-FIVB World Tour – Five Years of Success Arhivirano 2008-11-20 na sajtu Wayback Machine, The-Watchez.com
  6. ^ „History - Beach volleyball”. Fédération Internationale de Volleyball. Pristupljeno 20. 3. 2018. 
  7. ^ „Biography of Beach Volleyball”. Fédération Internationale de Volleyball. Pristupljeno 20. 3. 2018. 
  8. ^ „Sneak Preview: The Sands of Time”. bvbinfo.com. Arhivirano iz originala 8. 12. 2015. g. Pristupljeno 2015-12-03. 
  9. ^ „2017-2020 OFFICIAL RULES AVAILABLE FOR DOWNLOAD”. Fédération Internationale de Volleyball. 18. 1. 2017. Pristupljeno 21. 3. 2018. 
  10. ^ a b „OFFICIAL BEACH VOLLEYBALL RULES 2017-2020” (PDF). Fédération Internationale de Volleyball. 2016. Arhivirano (PDF) iz originala 5. 2. 2017. g. Pristupljeno 20. 3. 2018. 
  11. ^ a b v „The Game - Beach Volleyball Rules: Major changes in beach volleyball rules”. Fédération Internationale de Volleyball. Pristupljeno 21. 3. 2018. 
  12. ^ Anderson, Kelli (3. 9. 2001). „A New Beachhead After years of infighting nearly killed it, beach volleyball is trying a comeback”. Sports Illustrated. 
  13. ^ Cody, Kevin (31. 5. 2001). „Cover Story - Bragging Rights”. Easy Reader. Arhivirano iz originala 21. 12. 2015. g. Pristupljeno 20. 3. 2018. 
  14. ^ Seims, Dana (15. 1. 2016). „Eight Reasons Why You Should Try Beach Volleyball”. thenvl.com. 
  15. ^ „Volleyball Rules” (PDF). Arhivirano (PDF) iz originala 4. 10. 2013. g. 
  16. ^ Oden, Beverly (25. 5. 2017). „Develop Your Sand Legs”. ThoughtCo. 
  17. ^ Bahr, Roald; Reeser, Jonathan (2003). „Injuries Among World-Class Professional Beach Volleyball Players”. American Journal of Sports Medicine. 31 (1): 119—125. ISSN 1552-3365. PMID 12531768. S2CID 7047553. doi:10.1177/03635465030310010401. 
  18. ^ Reeser, JC; et al. (jul 2006). „Strategies for the prevention of volleyball related injuries”. British Journal of Sports Medicine. 40 (7): 594—600. ISSN 1473-0480. PMC 2564299Slobodan pristup. PMID 16799111. doi:10.1136/bjsm.2005.018234. 
  19. ^ Kessel, John. „Hosting a Successful Beach Clinic”. USA Volleyball. Arhivirano iz originala 21. 3. 2018. g. Pristupljeno 20. 3. 2018. 
  20. ^ Diranian, Susan (11. 9. 2017). „Indoor Court vs. Beach Volleyball Rule Comparison”. Livestrong.com. Pristupljeno 21. 3. 2018. 
  21. ^ Popelka, Jiri (30. 1. 2017). „Everything you need to know about volleyball balls”. volleycountry.com. Pristupljeno 21. 3. 2018. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]