Pređi na sadržaj

Oznake, simboli i činovi JVuO

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pukovska zastava Jugoslovenske vojske, koju su koristili i pripadnici Jugoslovenske vojske u Otadžbini

Jugoslovenska vojska u Otadžbini je najvećim delom preuzela oznake, simbole i činove Jugoslovenske vojske.

Zastave[uredi | uredi izvor]

Komandni vod Mlavskog korpusa sa pukovskom zastavom na polaganju zakletve u manastiru Gornjak (3. jun 1942)

Pukovske zastave Kraljevine Jugoslavije[uredi | uredi izvor]

General Mihailović pozdravlja pukovsku zastavu prilikom dolaska na Svetosavski kongres u selu Ba (januar 1944)

Formacije Jugoslovenske vojske u otadžbini su koristile različite zastave zavisno od prilika i sopstvenih mogućnosti, ali uvek sa izrazitim nacionalnim i rojalističkim motivima.

Poljski vojnik Marijan Blažejčik sa pukovskom zastavom

Narednik Božo Perović je u Aprilskom ratu 1941. godine, uspeo da spase zastavu 41. pešadijskog puka Jugoslovenske vojske. On je zatim bio u prvoj grupi koja je 11. maja sa pukovnikom Dragoljubom Mihailovićem stigla na Ravnu goru, te je ova zastava postala ujedno i prva zastava Komande četničkih odreda, iz koje će kasnije nastati Vrhovna komanda Jugoslovenske vojske u Otadžbini. Upotreba pukovskih zastava imala je za cilj da jasno potvrdi kontinuitet JVuO sa Jugoslovenskom vojskom, koji je i priznat od strane Ministarskog saveta Kralje

Jedna pukovska zastava je nošena i tokom bitke na Ljubiću u novembru 1941. godine posle opsade Kraljeva, a sa bojišta ju je izvukao poručnik Miko Belić iz sela Ostra. Nakon rata ju je skrivao ispod kućnog praga, a ona je restaurirana 2004. godine i čuva se u Narodnom muzeju Kraljevo.[1][2]

Fotografije sa polaganja zakletve pripadnica Mlavskog korpusa, koja je upriličena 3. juna 1942. godine kod manastira Gornjak, svedoče da su komandni (prateći ili štabni) vod koristio pukovsku zastavu Jugoslovenske vojske,

Na leto 1944. godine, Drugi ravnogorski korpus je izvršio smotru u kraljevačkom selu Lazac i tom prilikom je osveštano pet pukovskih zastava, koje su najverovatnije dodeljene brigadama korpusa. Ovaj događaj je fotografisao Aleksandar Aca Simić, fotograf pri Vrhovnoj komandi.

Poznate su brojne fotografije pripadnika Deligradskog i Mlavskog korpusa sa pukovskim zastavama Jugoslovenske vojske.

Četničke zastave[uredi | uredi izvor]

Pripadnici Dinarske četničke divizije
Potporučnik Dragiša Đorđević sa zastavom 3. mlavske brigade Mlavskog korpusa

Pojedine formacije Jugoslovenske vojske u otadžbini su koristile i četničku zastavu. Na nekoliko sačuvanih fotografija koje su poznate široj javnosti, vide se pripadnici JVuO sa zastavama na kojima se nalazi Adamova glava, kao jedan od simbola Četničkih jedinica Jugoslovenske vojske. Ove zastave su obično imale ispisane geslo S verom u Boga, za kralja i otadžbinu ili S verom u Boga, sloboda ili smrt. Ovu zastavu su obično nosile i koristile one jedinice koje su se samo formalno nalazile pod komandom generala Mihailovića, ali su usled različitih okolnosti uslovljenih specifičnim prilikama u posebnim okupacionim zonama uživale određeni stepen autonomije u delovanju.

Na jednoj od takvih fotografija koja je nastala na polaganju zakletve u Škarama 1942. godine, vidimo komandanta Štaba 503 istaknutog dela Vrhovne komande majora Slavka Bjelajca, potporučnika Vasa Marijana i komandant Jurišnog odreda kapetana Sergija Živanovića, zajedno sa četničkom zastavom.

Sačuvana je i fotografija iz jeseni 1943. godine, na kojoj komandant Deligradskog korpusa vazduhoplovni major Branivoje Brana Petrović drži tek osveštanu zastavu u porti crkve Svetog Petra u selu Podgorce. Reč je o jugoslovenskoj trobojki preko koje je našivena Adamova glava. Poznata je i fotografija pripadnika Dinarske četničke divizije, koji nose jednu ovakvu zastavu.

Istu zastavu su koristili i četnici vojvode Koste Milovanovića Pećanca. Mrtvačka glava je bila i oznaka Antikomunističke dobrovoljačke milicije.

Nacionalne zastave[uredi | uredi izvor]

Jugoslovenska vojska u otadžbini je koristila srpsku i jugoslovensku nacionalnu trobojku, a u Crnoj Gori i zastavu Kraljevine Crne Gore. Srpsku i jugoslovensku trobojku su nosili pripadnici Sokobanjske brigade Deligradskog korpusa prilikom ulaska uSokobanju 1943. godine, o čemu svedoči jedna fotografija.

Drugi kosovski korpus je imao za svoju zastavu srpsku nacionalnu trobojku sa ćiriličkim natpisom Osvetnici Kosova.[3]

Činovi[uredi | uredi izvor]

Uniforme[uredi | uredi izvor]

Armijski general Dragoljub Mihailović u britanskoj uniformi i jugoslovenskom vojnom šajkačom (1943)

Pripadnici JVuO su, usled okupacije i gerilskog načina delovanja, bili usmereni da nose one uniforme sa kojima su raspolagali. Tako su oficiri koji su izbegli zarobljeništvo posle Aprilskog rata 1941. godine, uglavnom nosili propisane uniforme Jugoslovenske vojske sa oznakama roda i službe kojim su pripadali do rata, odnosno činom koji su imali. Žandarmi Kraljevine Jugoslavije koji su se našli u redovima Jugoslovenske vojske u Otadžbini, nosili su žandarmerijske uniforme.

Nekoliko sačuvanih fotografija iz 1943. godine, čiji je autor fotograf Vrhovne komande Aleksandar Aca Simić, prikazuje ministra vojske, mornarice i vazduhoplovstva Kraljevine Jugoslavije i načelnika štaba Vrhovne komande armijskog generala Dragoljuba Dražu Mihailovića u britanskoj vojnoj uniformi i sa šajkačom Jugoslovenske vojske.[4]

Većina pripadnika Jugoslovenske vojske u Otadžbini je bila upućena da nosi svoje narodno (seljačko) odelo. Ovo je bilo vrlo praktično, jer u uslovima gerilskog rata nije bilo mogućnosti da se veliki broj ljudi stalno drži na okupu, odnosno u šumi, pa je većina sedela kod svojih kuća i čekala poziv ili povremeno odlazila na odsustvo. Tada bi im narodna nošnja značajno omogućavala kretanje po okupiranoj teritoriji, budući da bi pri susretu sa okupacionim vlastima ili vojnicima bili prepoznati kao obično stanovništvo. Iz navedenih praktičnih razloga, mnogi oficiri su se odlučili da koriste narodno odelo i da se tako lakše kreću kroz neprijateljsku teritoriju, ne privlačeći pažnju.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Zastave[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Ratna vojnička zastava, poklon Nj. v. kralja Petra II brigadama Drugog ravnogorskog korpusa, 28. juna 1944.”. Narodni muzej Kraljevo. 
  2. ^ Miladinović, Petar (2018). Simboli i oznake sa Ravne gore. Kruševac. ISBN 9788690054206. 
  3. ^ Aleksić, Jovan (2016). „Osnivanje, organizaciona struktura i elementarne karakteristike Jugoslovenske vojske u Otadžbini na prostoru Kosova i Metohije”. Kosovo i Metohija u Drugom svetskom ratu – sedam decenija kasnije. Filozofski fakultet Univerziteta u Prištini sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici: 155—179. 
  4. ^ Jewell, Brian: MAA-112 British Battledress 1937-61 Osprey Press. 1992. ISBN 978-0-85045-387-4.