Patrik Menson

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Patrik Menson
Ser Patrik Mejson
Lični podaci
Datum rođenja(1844-10-03)3. oktobar 1844.
Mesto rođenjaOldmeldrum, Aberdinšir, Škotska
Datum smrti9. april 1922.(1922-04-09) (77 god.)
Mesto smrtiLondon, Engleska
PrebivališteŠkotska
Engleska
ObrazovanjeUniverzitetu u Aberdinu
Naučni rad
PoljeMedicina
InstitucijaUniverzitet Aberdin
Poznat poKao osnivač Tropske medicine

Ser Patrik Menson (engl. Sir Patrick Manson; Oldmeldrum, Aberdinšir, 3. oktobar 1844London, 9. april 1922) je bio škotski lekar koji je zaslužan za važna otkrića u parazitologiji i osnivač tropske medicine.

Život i delo[uredi | uredi izvor]

Patrik Menson se rodio 3. oktobra 1844. u Oldmeldrumu, Aberdinšir u Škotskoj kao drugi sin Jovana Mensona i Jelisavete, rođene Bleki. Diplomirao je 1865. medicinu na Univerzitetu u Aberdinu. Hirurgiju je magistrirao 1866. i iste godine stekao zvanje doktora sa svim zakonskim pravima.

Sjamen (nekada Amoy) je kineski, grad u kome je dr Menson živeo i radio trinaest godina.

Godine 1866, Menson je otputovao na Formozu, kao medicinski oficir kineske carske pomorske carine. Tako je počela njegova doživotna povezanost sa tropima i tropskim bolestima. Nakon pet godina provedenih na Formozi, Menson je premešten u Sjamen (nekada Amoy) u Kini, gde je živeo i radio narednih trinaest godina. Na ovom prostoru bio je zadužen za rad bolnice za pomorce i druge misionarske bolnice.

Obavljanje lekarske profesije na ovim prostorima nije bio nimalo lak posao za evropske lekare, ali uporni Menson postupno i uporno osvojio je poverenje lokalnog stanovništva. Pored obavljanja lekarske prakse, koja je zahtevala puno hirurškog rada i bezbroj izvedenih operacija, Menson je posvetio sve svoje slobodno vreme, svojoj velikoj strasti, gledanju živog sveta kroz mikroskop i istraživanju filarijeze i drugih uzročnika tropskih bolesti.

Filarijaza koja izaziva elefantijazu, u to vreme je bila veoma rasprostranjena bolest, među Mensonovim pacijentima u Sjamenu. Neobičnom igrom sudbine, uspeo je da ubedi lokalno stanovništvo o značaju pravovremenog lečenja ove bolesti. Tako je tokom više godina, veliki broj ljudi koji su bolovali od elefantijaze došao na lečenje i operaciju kod dr Mensona.

Menson je radio „sam u najzabitijem delu sveta“ daleko od aktuelnih medicinskih informacija i razmene mišljenja na naučnim skupovima. Zato se 1875, Menson vratio u Englesku da nauči što više o elefantijazi i hiluriji. Tu je doživeo razočarenje jer je utvrdio da ne postoji škola i literatrura u Londonu koja pruža bilo kakav uvid u ovu bolest. Tu prazninu bez sumnje je trebalo nadopuniti novim istraživanjima. Po preporuci Timotija Luisa Menson je u potrazi za novim saznanjima otišao u Britanski muzej gde je imao prilike da se upozna sa valjkastim crvom iz reda (lat. Filariidae), (lat. Filaria sanguinis hominis), koga je Luis otkrio u krvi u urinu bolesnika sa hilurijom u Kalkuti, Indija.

U toku svog plodonosnog života Menson ne samo da je objavio veći broj originalnih otkrića iz parazitologije i helmintologije, već je pružao i neumornu podršku i ohrabrenje svom vršnjaku na sličnom polju istraživanja, dr Ronaldu Rosu,(koji se bavio istraživanjem puteva prenosa malarije).

„Iako se Ros ne bi složio, medicinski istoričari danas su kategorični da mu Nobelove nagrade za otkriće vektora malarije ne bi bila dodeljena bez pomoći Mensona. Kad god su nadređeni „ometali“ Rosa, tu je bio Menson da mu pomogne. Stalno je dolazilo do razmene ideja između dva čoveka, prvo u direktnim kontaktima a zatim u pismima. Menson mu je stalno predlagao nove pristupe i podstrekivao je Rosa kada je on postajao depresivan.“...„Zato je gospodin Patrik Menson s pravom nazivan ocem tropske medicine.“

Menson je celog života bolovao od gihta i na kraju je od komplikacija ove bolesti umro 9. aprila 1922.

Priznanja i nagrade[uredi | uredi izvor]

Za života Ser Patrik Menson dobio je više prestižnih priznanja za izuzetne doprinose medicini. A ti doprinosi su bili ne samo u istraživanju filarijaze, parazitskih bolesti crva kod pasa, već i u otkriću apscesa jetre, kožnih bolesti (kao što su kontagiozni pemfigus i tinea), ankilostomiaze, kalaazara, tripanozomijaze, šistostomijaze, tifusa, difterije, vakcine protiv velikih boginja, lepre, kuge, denge, „beri-berija“, i sprua.

  • 1900. Menson je izabran u Kraljevsko društvo Engleske,
  • 1902. dodeljena mu je Foterdžilova zlatna medalje (engl. Fothergill gold medal),
  • 1903. i 1912. proglašen je vitezom i dodeljeni su mu ordeni (engl. Order of St Michael and St George),
  • 1904. proglašen je za počasnog doktora nauka Univerziteta u Oksfordu i
  • 1907. izabran je za prvog predsednik Kraljevskog društva za tropsku medicinu i higijenu.

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  1. Manson's Tropical Diseases : a Manual of the Diseases of Warm Climates (1898);
  2. Lectures on Tropical Diseases (1905);
  3. Diet in the Diseases of Hot Climates (1908), with Charles Wilberforce Daniels (1862-1927).

Izvori[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Mediji vezani za članak Patrik Menson na Vikimedijinoj ostavi