Petar Samardžić
Ovaj članak možda zahteva čišćenje i/ili prerađivanje kako bi se zadovoljili standardi kvaliteta Vikipedije. Problem: Vikisintaksa. |
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Petar Samardžić | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1891. |
Mesto rođenja | Gornji Bratač, Nevesinje |
Datum smrti | 6. januar 1948. |
Mesto smrti | Nevesinje |
Vojna karijera | |
Služba | 1941—1948. |
Vojska | Jugoslovenska vojska u otadžbini |
Čin | Poručnik Vojvoda |
Jedinica | Nevesinjski korpus JVuO |
Petar Samardžić (Gornji Bratač, 1891 — Nevesinje, 6. januar 1948) bio je četnički vojvoda u Drugom svetskom ratu i komandant Nevesinjskog sreza.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Petar (Đorđa) Samardžić rođen je 1891. u selu Gornji Bratač kod Nevesinja. Bio je ugledan domaćin poznat u celom srezu. Pre rata bio je istaknuti funkcioner Zemljoradničke stranke.
Drugi svetski rat[uredi | uredi izvor]
Ustaše su odmah po dolasku na vlast započele progone i masovna ubistva Srba u svim mestima Hercegovine. To je navelo Srbe na organizovanje i formiranje ustaničkih oružanih grupa radi odbrane i zaštite golorukog naroda. Jedan od glavnih organizatora ustanka u Nevesinjskom srezu bio je rezervni narednik Petar Samardžić. Ubrzo je Samardžić okupio sve viđenije sposobne rodoljube i formirao prvu ustaničku grupu. Već u leto 1941, stvorena je slobodna teritorija i opasnost od novih ustaških pokolja bila je smanjena i na kraju otklonjena. Nedugo posle toga došlo je do povezivanja ustaničkih odreda sa Vrhovnom komandom i po dobijenim instrukcijama formirana je Komanda istočne Bosne i Hercegovine pod komandom Petra Baćovića. Ustanička grupa Petra Samardžića je krajem 1941. preformirana u Donjonevesinjski bataljon. Imajući u vidu veliko političko iskustvo i popularnost koju je Samardžić uživao u narodu, a na predlog komandanta Hercegovine, postavljen je za komandanta Nevesinjskog sreza. Tada je unapređen u čin poručnika.
Kasnijim ukrupnjavanjem jedinica na prostorima Hercegovine formirana su dva korpusa, Trebinjski i Nevesinjski, a Petar Samardžić je i dalje ostao na dužnosti komandanta Nevesinjskog sreza. Krajem 1941. došlo je do konačnog razlaza između partizana i četnika da bi pro- leće 1942. ostalo zapamćeno po mnogobrojnim komunističkim zločinima nad političkim neistomišljenicima i nacionalno opredeljenim hercegovačkim rodoljubima. Iz sačuvanog izveštaja, koji je komandant Hercegovine Baćović uputio jula 1942. godine u Vrhovnu komandu, saznaje se da je Petar Samardžić pokušavao da ublaži i spreči bratoubilački sukob, ali nije nailazio na razumevanja ni na jednoj strani. Pokušavao je da spreči ubijanje nevinih ljudi i zbog toga su ga obe strane sumnjičile – četnici da štiti komuniste, a partizani da neodlučno vaga kome će se prikloniti.
Petrov osnovni cilj bilo je sprečavanje bratoubilačkog rata na području Nevesinja. Imao je predratne poznanike i istomišljenike među pripadnicima sve tri konfesije i stalno je nastojao da spreči međunacionalni i međuverski sukob u svom srezu. U cilju sprečavanja bratoubilaštva i zavade zbog različitih ideologija, Petar se sastajao i sa visokim komunističkim predstavnicima. Nastojao je da ubedi komunističke vođe da moraju učiniti zajedničke napore radi zaštite naroda od stradanja i sprečavanja međusobnih sukoba.
Razišao se sa komunistima jer je shvatio njihovu pogubnu ideologiju koja se temeljila na bezobzirnom ekstremizmu i zločinu prema sopstvenom narodu. Govorio je da goloruki narod ne može dobiti rat protiv Nemaca dok ga ne dobiju Rusi i zapadni saveznici, ali da vođe oba pokreta mogu sprečiti bratoubilački rat i nepotrebne žrtve. Petar nije nailazio na razumevanje ni kod četnika pa je tako četnički obaveštajac zadužen za nevesinjski kraj, Tomo Guzina, izveštavao Komandu Hercegovine da je komunizam u srezu uzeo maha, a da je za to kriv tolerantan i popustljiv odnos vojvode Petra Samardžića.
Posle ustaških zlodela u prvoj ratnoj godini i izbijanja opštenarodnog ustanka u nevesinjskom kraju, Petrovom zaslugom nijebilo odmazdi srpskih ustanika. Zapamćen je za ono ratno vreme neobičan slučaj iz 1942. kada su po Petrovom naređenju sprovedeni u zatvor svi nevesinjski muslimani i stavljeni pod stražu. Tek kasnije muslimani su shvatili da je Petar, u stvari, sklanjao nevesinjske muslimane od četničkih jedinica koje su tih dana prolazile kroz Nevesinje, a koje nisu bile pod njegovom komandom. Petar je bio jedini hercegovački delegatna Svetosavskom kongresu 27. januara 1944.godine koji je stigao na vreme. Druga dvojica hercegovačkih delegata Lazar Trklja i profesor Jovan Bratić zakasnili su zbog nevremena i neprilika u putu. Zadovoljan rezultatima kongresa, vratio se u Hercegovinu, ali već u toku leta 1944. nastupila je kriza u četničkoj organizaciji što je u dobroj meri osujetilo Samardžićeve političke planove.
Kraj rata[uredi | uredi izvor]
Krajem 1944. hercegovačke jedinice odlučile su da zajedno sa crnogorskim odstupe preko Bosne i Hrvatske na zapad prema Sloveniji i tamo se povežu sa savezničkim snagama i tako pronađu spas i izlaz iz teške situacije. Petar Samardžić rešio je da ne odstupa, nego da ostane u Nevesinjskom srezu računajući na zaštitu naroda i brzo okončanje rata dolaskom saveznika. Skrivao se sa Savom Kovačem i manjom grupom nepredatih pripadnika JVuO. I u takvim uslovima nije odustajao od političkog delovanja i stalno je pokušavao da uhvati vezu sa Beogradom radi slanja izveštaja Milanu Grolu. I pored tortura koje su sprovodile nove komunističke vlasti, narod Nevesinja štitio je Petra Samardžića skoro tri godine.
Smrt[uredi | uredi izvor]
Uspešno se krio sve do Badnjeg dana 1948, kada su ga na kraju otkrili pripadnici Ozne. U sukobu je bio teško ranjen i da ne bi pao živ u ruke komunističkim dželatima, izvršio je samoubistvo. Nakon samoubistva komunisti su naredili da neko iz njegove porodice prebaci vojvodino mrtvo telo u Kifino Selo, gde je izloženo ispred mesne zajednice, a pristalice nove vlasti dolazile su da ga skrnave i pljuju. Sutradan je telo preneseno u Nevesinje gde su komunisti ponovo organizovali bezbožničko skrnavljenje vojvodinog tela. Posle nekoliko dana vojvodino telo je po nalogu vlasti odneseno i zakopano na skrovitom mestu koje do danas nije otkriveno.
Na kraju[uredi | uredi izvor]
Petar se po mnogo čemu razlikovao od većine hercegovačkih komandanata i ostao je zapamćen kao veliki zaštitnik naroda sve tri vere u nevesinjskom kraju. Nije bio zaslepljen nacionalnom niti verskom mržnjom, a još manje opterećen osvetom, nego je tražio i isticao u svakom čoveku njegove ljudske vrednosti bez obzira na veru ili naciju.
Izvori[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- "Biografije Vojvoda JVuO" Branko M. Jeftić