Razvrstavanje banja u Srbiji
Razvrstavanje banja u Srbiji ima za cilj da se na osnovu brojnih kriterijuma kao što su npr. geografske oblasti u kojima se banje nalaze, turističko-geografski položaji banja, turistički promet u okviru turističke karte Srbiji svrsta banje u grupe, po geografskim obeležjima, turističkim potencijalima, ili na neki drugi način (npr prema diferenciji termalno geografske problematike i glavnim i preovlađujućim funkcijama prirodnih faktora). [1]
Opšte informacije[uredi | uredi izvor]
Za banje u Republici Srbiji proglašavaju se određene lokacije na osnovu kompleksnosti prirodnih motivi čiji razvoj se temelji na sledećim elementima:
- geografskoj lokacije termomineralnih izvora,
- plemenitim gasovima i lekovitom blatu (peloidu)
- čistoći vazduha, klimatskim elementima sa naglašenim stimulativnim i umirujućim dejstvom čime se preventivno deluje na jačanje čovekovog organizma,
- raznovrsna vegetacija kao značajan rekreativni i estetski atribut banjskih turističkih motiva.[2]
Sve banje u Republici Srbije se na osnovu napred navedenih motiva potom razvrstavaju prema:
- geografskom položaju ili oblasti u kojoj se nalaze,
- turističko-geografskom položaju u turizmu Srbije,
- turističkom prometu u okviru turističke karte Srbije.
u nekoliko zona ili grupa, koje su prikazane u nastavku stranice.
Banjske zone prema oblastima Srbije[uredi | uredi izvor]
Glavne banjske zone u Srbiji prema Marković J. (1987).[3]
R.b. | Zona | Banje u zoni |
---|---|---|
1. | Šumadijska | Selters Banja — Bukovička Banja — Palanački kiseljak |
2. | Zapadno-moravska | Ovčar Banja — Gornja Trepča — Mataruška banja — Bogutovačka banja — Vrnjačka banja; |
3. | Kopaoničko — jastrebačka | Jošanička banja — Ribarska banja — Lukovska banja — Kuršumlijska banja — Prolom banja |
4. | Novopazarsko — pribojska | Pribojska banja — Prilički kiseljak — Novopazarska Banja — Rajčinovačka banja |
5. | Južno-moravska | Sijarinska banja — Vranjska banja — Bujanovačka banja — Tularska banja |
6. | Istočno — srbijanska | Brestovačka banja — Gamzigradska Banja — Sokobanja — Zvonačka banja — Niška Banja |
7. | Zapadno — srbijanska | Banja Koviljača — Banja Vrujci — Badanja — |
8. | Vojvođanska | Banja Kanjiža — Banja Junaković — Banja Rusanda — Banja Vrdnik — Stari Slankamen — Jodna Banja |
9. | Kosovska | Pećka banja — Banja Klokot — Banjska |
Kategorizacija banja u odnosu na turističko-geografski položaj[uredi | uredi izvor]
U odnosu na turističko-geografski položaj Jovičić Ž. (1998),[4] zonirao je banje Srbije u tri glavne grupe banja:
Kategorija | Karakteristike kategorije | Banje |
---|---|---|
Prva kategorija | Banje sa najprometnijim položajem | Niška Banja Mataruška banja |
Druga kategorija | Banje koje su u neposrednoj blizini važnih saobaćajnih komunikacija | Ovčar banja |
Treća kategorija | Banje u blizini drugih turističkih motiva | Sokobanja Banja Koviljača Bukovička Banja Pećka banja Novopazarska banja Rajčinovačka banja Klokot banja i dr. |
Kategorizacija banja prema sezonskom kolebanju u turističkom prometu[uredi | uredi izvor]
Prema sezonskom kolebanju turističkog prometa, Jovičić D. (2009),[5] izdvojio je banje Srbije u sledeće tri zone:
Kategorija | Karakteristike kategorije | Učešće u broju banjskih noćenja |
Banje |
---|---|---|---|
Prva kategorija | U ovu kategoriju spadaju banje koje najveći deo prometa ostvaruju u letnjoj polovini godine. Ove banje su sa najmanjim kapacitetima, nekompletnom ponudom i najmanjim turističkim prometom. Na većoj su udaljenosti od značajnijih turističkih disperziva Srbije. | 5-6% | Bogutovačka Brestovačka Lukovska Zvonačka Rajčinovačka banja |
Druga kategorija | U ovu kategoriju spadaju banje koje imaju jače izraženu i zimsku sezonu, s obzirom na to da u periodu septembar — april, ostvaruju preko 20% njihovog godišnjeg prometa. | 65% | Vrnjačka banja Sokobanja Niška Banja Mataruška banja Banja Koviljača |
Treća kategorija | U ovu kategoriju spadaju banje koje se odlikuje promenljivom i neujednačenom raspodelom turističkog prometa po mesecima. | do 30% | Ovde spadaju sve banje koje nisu svrstane u prvu i drugu kategoriju |
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ društvo, Srpsko geografsko (1970). Glasnik Srpskog geografskog društva: Bulletin de la Société serbe de geographie (na jeziku: srpski). Srpsko geografsko društvo.
- ^ Stanković S. (2008). Turistička geografija, Univerzitet u Beogradu – Geografski fakultet, Beograd
- ^ Marković J. (1987). Banje Jugoslavije, „Turistička štampa“, Beograd.
- ^ Jovičić Ž. (1998). Osnovi medicinske geografije Srbije: teorijsko-metodološki koncept, Srpsko geografsko društvo, Beograd.
- ^ Jovičić D. (2009). Turistička geografija Srbije, Univerzitet u Beogradu – Geografski fakultet, Beograd.