Pređi na sadržaj

Razvrstavanje banja u Srbiji

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Razvrstavanje banja u Srbiji ima za cilj da se na osnovu brojnih kriterijuma kao što su npr. geografske oblasti u kojima se banje nalaze, turističko-geografski položaji banja, turistički promet u okviru turističke karte Srbiji svrsta banje u grupe, po geografskim obeležjima, turističkim potencijalima, ili na neki drugi način (npr prema diferenciji termalno geografske problematike i glavnim i preovlađujućim funkcijama prirodnih faktora). [1]

Opšte informacije[uredi | uredi izvor]

Za banje u Republici Srbiji proglašavaju se određene lokacije na osnovu kompleksnosti prirodnih motivi čiji razvoj se temelji na sledećim elementima:

  • geografskoj lokacije termomineralnih izvora,
  • plemenitim gasovima i lekovitom blatu (peloidu)
  • čistoći vazduha, klimatskim elementima sa naglašenim stimulativnim i umirujućim dejstvom čime se preventivno deluje na jačanje čovekovog organizma,
  • raznovrsna vegetacija kao značajan rekreativni i estetski atribut banjskih turističkih motiva.[2]

Sve banje u Republici Srbije se na osnovu napred navedenih motiva potom razvrstavaju prema:

  • geografskom položaju ili oblasti u kojoj se nalaze,
  • turističko-geografskom položaju u turizmu Srbije,
  • turističkom prometu u okviru turističke karte Srbije.

u nekoliko zona ili grupa, koje su prikazane u nastavku stranice.

Banjske zone prema oblastima Srbije[uredi | uredi izvor]

Glavne banjske zone u Srbiji prema Marković J. (1987).[3]

R.b. Zona Banje u zoni
1. Šumadijska Selters BanjaBukovička BanjaPalanački kiseljak
2. Zapadno-moravska Ovčar BanjaGornja TrepčaMataruška banjaBogutovačka banjaVrnjačka banja;
3. Kopaoničko — jastrebačka Jošanička banjaRibarska banjaLukovska banjaKuršumlijska banjaProlom banja
4. Novopazarsko — pribojska Pribojska banjaPrilički kiseljakNovopazarska BanjaRajčinovačka banja
5. Južno-moravska Sijarinska banjaVranjska banjaBujanovačka banjaTularska banja
6. Istočno — srbijanska Brestovačka banjaGamzigradska BanjaSokobanjaZvonačka banjaNiška Banja
7. Zapadno — srbijanska Banja KoviljačaBanja VrujciBadanja
8. Vojvođanska Banja KanjižaBanja JunakovićBanja RusandaBanja Vrdnik Stari SlankamenJodna Banja
9. Kosovska Pećka banjaBanja KlokotBanjska

Kategorizacija banja u odnosu na turističko-geografski položaj[uredi | uredi izvor]

U odnosu na turističko-geografski položaj Jovičić Ž. (1998),[4] zonirao je banje Srbije u tri glavne grupe banja:

Kategorija Karakteristike kategorije Banje
Prva kategorija Banje sa najprometnijim položajem Niška Banja
Mataruška banja
Druga kategorija Banje koje su u neposrednoj blizini važnih saobaćajnih komunikacija Ovčar banja
Treća kategorija Banje u blizini drugih turističkih motiva Sokobanja
Banja Koviljača
Bukovička Banja
Pećka banja
Novopazarska banja
Rajčinovačka banja
Klokot banja i dr.

Kategorizacija banja prema sezonskom kolebanju u turističkom prometu[uredi | uredi izvor]

Prema sezonskom kolebanju turističkog prometa, Jovičić D. (2009),[5] izdvojio je banje Srbije u sledeće tri zone:

Kategorija Karakteristike kategorije Učešće u broju
banjskih noćenja
Banje
Prva kategorija U ovu kategoriju spadaju banje koje najveći deo prometa ostvaruju u letnjoj polovini godine. Ove banje su sa najmanjim kapacitetima, nekompletnom ponudom i najmanjim turističkim prometom. Na većoj su udaljenosti od značajnijih turističkih disperziva Srbije. 5-6% Bogutovačka
Brestovačka
Lukovska
Zvonačka
Rajčinovačka banja
Druga kategorija U ovu kategoriju spadaju banje koje imaju jače izraženu i zimsku sezonu, s obzirom na to da u periodu septembar — april, ostvaruju preko 20% njihovog godišnjeg prometa. 65% Vrnjačka banja
Sokobanja
Niška Banja
Mataruška banja
Banja Koviljača
Treća kategorija U ovu kategoriju spadaju banje koje se odlikuje promenljivom i neujednačenom raspodelom turističkog prometa po mesecima. do 30% Ovde spadaju sve banje koje nisu svrstane u prvu i drugu kategoriju

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ društvo, Srpsko geografsko (1970). Glasnik Srpskog geografskog društva: Bulletin de la Société serbe de geographie (na jeziku: srpski). Srpsko geografsko društvo. 
  2. ^ Stanković S. (2008). Turistička geografija, Univerzitet u Beogradu – Geografski fakultet, Beograd
  3. ^ Marković J. (1987). Banje Jugoslavije, „Turistička štampa“, Beograd.
  4. ^ Jovičić Ž. (1998). Osnovi medicinske geografije Srbije: teorijsko-metodološki koncept, Srpsko geografsko društvo, Beograd.
  5. ^ Jovičić D. (2009). Turistička geografija Srbije, Univerzitet u Beogradu – Geografski fakultet, Beograd.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]