Sekretarijat Ujedinjenih nacija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sekretarijat Organizacije Ujedinjenih nacija
Sedište Organizacije Ujedinjenih nacija u Njujorku (pogled sa ostrva Ruzvelt)
Amblem UN
Tipprimarni organ
Pravni statusaktivan
SedišteNjujork,
 SAD
RukovodiociGeneralni sekretar Ujedinjenih nacija
Antonio Guteres
 Portugalija
(2017-)
Veb-sajtwww.un.org

Sekretarijat Organizacije ujedinjenih nacija (engl. United Nations Secretariat, franc. Secrétariat des Nations unies) je jedan od šest primarnih ograna Organizacije ujedinjenih nacija i predvodi je generalni sekretar, kome pomažu civilni volonteri širom sveta. Ostali primarni organi OUN su (a) Generalna skupština; (b) Savet bezbednosti; (c) Ekonomski i socijalni savet; (d) nefunkcionalni Starateljski savet; i (e) Međunarodni sud pravde.[1][2] Sekretarijat je izvršna grana Ujedinjenih nacija. Sekretarijat ima važnu ulogu u utvrđivanju dnevnog reda UN-ovih tela za razmatranje i donošenje odluka (Generalne skupštine, Ekonomskog i socijalnog saveta i Veća bezbednosti), te implementacije odluka ovih tela. Generalni sekretar, koga imenuje Generalna skupština, je šef sekretarijata.[2]

Mandat sekretarijata je širok. Dag Hamaršeld, drugi generalni sekretar Ujedinjenih nacija opisao je svoju moć na sledeći način: „Ujedinjene nacije su onakve kakvim su ih zemlje članice učinile, ali unutar granica koje postavljaju vladine akcije i saradnja vlada, mnoge stvari zavise od toga kakvim ih Sekretarijat čini ... [on] ima kreativni kapacitet. On može da uvede nove ideje. On može, na pravilan način, da preduzme inicijative. On može da predstavi vlade država članica sa nalazima koji će uticati na njihove postupke”.[3] Odeljenje za politička pitanja Ujedinjenih nacija, čija uloga je analogna sa ministarstvom inostranih poslova, deo je sekretarijata. Isto tako je i odeljenje OUN operacija za održavanje mira. Sekretarijat je glavni izvor ekonomske i političke analize za Generalnu skupštinu i Veće sigurnosti; on upravlja operacijama koje iniciraju savetodavni organi UN, operacijama političkih misija, priprema procene koje prethode mirovnim operacijama, imenuje vođe mirovnih operacija, sprovodi ankete i istraživanja, komunicira sa nedržavnim akterima kao što su medijske i nevladine organizacije, i odgovoran za objavljivanje svih ugovora i međunarodnih sporazuma.[2][4][5]

Nadležnosti[uredi | uredi izvor]

Sekretarijat obezbeđuje studije, informacije, i sredstva potrebna agencijama za njihove potrebe. Takođe i izvršava zadatke prema direktivama Saveta bezbednosti, Generalne skupštine, the EKOSOC-a, i drugih tela OUN.

Osoblje[uredi | uredi izvor]

Prema Povelji OUN, osoblje Sekretarijata se bira prema „najvišim standardima efikasnosti i stručnosti“, sa posebnim obraćanjem pažnje na značaj regrutovanja osoblja prema širokim geografskim osnovama.

Prema Povelji, osoblje ne sme tražiti ili primati naređenja ni od koga osim OUN. Sve članice Organizacije ujedinjenih nacija bi trebalo da poštuju međunarodnu povelju Sekretarijata i ne bi trebalo da vrše uticaj na njeno osoblje. Jedino je generalni sekretar odgovoran za izbor osoblja.

Dužnosti generalnog sekretara uključuju pomaganje u rešavanju međunarodnih razmirivca, upravljanjem nad mirovnim operacijama, organizovanje međunarodnih konferancija, prikupljanje informacija o primeni donesenih odluka Saveta bezbednosti, i konsultovanje sa vladama članica oko brojnih zajedničkih programa. Ključne kancelarije su Kancelarija Ujedinjenih nacija za saradnju na humanitarnim pitanjima i Odeljenje Ujedinjenih nacija za mirovne operacije.

Predlog reforme[uredi | uredi izvor]

Dana 21. marta 2005, bivši generalni sekretar Kofi Anan je predložio nekoliko reformi koje se tiču Sekretarijata. Objavio je svoje namere da imenuje naučnog savetnika, formira kancelariju za podršku stvaranju mira, uspostavi kabinetski mehanizam odlučivanja, i ojača posredničku funkciju Sekretarijata. Takođe je zatražio od Generalne skupštine da odobri sredstva za restrukturiranje osoblja; da sarađuje sa njim u reviziji pravila o podeli budžetskih i ljudskih resursa; da omogući generalnom sekretaru veću upravnu vlast i veću fleksibilnost pri odlučivanju; da ojača ulogu kancelarija za unutrašnje poslove; i da „preispita sve programe starije od pet godina kako bi se videlo da li je za njih i dalje potrebno izdvajati sredstva ili ta sredstva mogu biti iskorišćena za suočavanje sa novim izazovima“.[6]

Organizacija[uredi | uredi izvor]

  • Kancelarija generalnog sekretara Ujedinjenih nacija
  • Kancelarija Ujedinjenih nacija za unutrašnje poslove
  • Kancelarija Ujedinjenih nacija za pravna pitanja
  • Odeljenje Ujedinjenih nacija za politička pitanja
  • Odeljenje Ujedinjenih nacija za pitanja razoružanja
  • Odeljenje Ujedinjenih nacija za mirovne operacije
  • Kancelarija Ujedinjenih nacija za saradnju na humanitarnim pitanjima
  • Odeljenje Ujedinjenih nacija za ekonomska i socijalna pitanja
  • Odeljenje Ujedinjenih nacija za organizovanjem Generalne skupštine i konferencija
  • Odeljenje Ujedinjenih nacija za odnose sa javnošću
  • Odeljenje Ujedinjenih nacija za upravljanje
  • Kancelarija Ujedinjenih nacija program u Iraku
  • Kancelarija Ujedinjenih nacija za bezbednosnu saradnju
  • Kancelarija Ujedinjenih nacija visokog predstavnika za slabo razvijene zemlje, zemlje u razvoju bez izlaza na more i ostrvske zemlje
  • Kancelarija Ujedinjenih nacija za borbu protiv kriminala i narkotika
  • Kancelarija Ujedinjenih nacija u Ženevi
  • Kancelarija Ujedinjenih nacija u Beču
  • Kancelarija Ujedinjenih nacija u Najrobiju

Generalni sekretari[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Main Organs”. United Nations. Pristupljeno 9. 4. 2015. 
  2. ^ a b v „UN Secretariat”. United Nations. Pristupljeno 9. 4. 2015. 
  3. ^ Hammarskjöld, Dag (1968). Hammarskjöld: The Political Man. Funk & Wagnalls. 
  4. ^ Novosad, Paul; Werker, Eric (9. 1. 2014). „Who Runs the International System? Power and the Staffing of the United Nations Secretariat” (PDF). Paul Novosad. Pristupljeno 9. 4. 2015. „The article by Harvard Business School, researchers, Views the staffing of the Secretariat as a globalized power struggle. 
  5. ^ United Nations. (2011). Official web site
  6. ^ Report - Strengthening the United Nations, Pristupljeno 25. 4. 2013.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]