Pređi na sadržaj

Sibirskotatarski jezik

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
sibirskotatarski
сыбыр тел
Govori se uRusija
RegionOmska, Tjumenska, Novosibirska, Tomska, Kemerovoska, Sverdlovska i Kurganska oblast
Etnička pripadnostSibiri
Broj govornika
100.000 (2012)[1]
ćirilica, latinica
Zvanični status
Službeni jezik u
 Rusija
Jezički kodovi
ISO 639-3sty
Glotologsibe1250[2]

Sibirskotatarski jezik, ili sibirski jezik (сыбыр тел), je turkijski jezik kojim se govori u zapadnom Sibiru u Rusiji.

Dijalekti

[uredi | uredi izvor]

Sibirskotatarski jezik se sastoji od tri dijalekta: tobolsko-irtiškog, barabinskog i tomskog.

Prema D. G. Tumaševoj, barabinski dijalekt je gramatički najbliži južnom dijalektu altajskih jezika, kirgijskom jeziku i ima značajne gramatičke sličnosti sa čulimskim, hakaskim, šorskim i tuvanskim jezikom.

Tomski dijalekt je, prema njenom mišljenju, još bliži altajskim i sličnim jezicima.

Tevriški govor tobolsko-irtiškog dijalekta deli značajne elemente sa sibirskim turkijskim jezicima, naime sa altajskim jezicima, hakaskim i šorskim jezikom.

Iako je Gabdeljhaj Ahatov bio Volški Tatar, on se upuštao u proučavanje fonetskih posebnosti sibirskotatarskog jezika autohtonog stanovništva Sibira, Sibirskih Tatara.

U svom klasičnom temeljnom istraživačkom radu „Dijalekt zapadnosibirskih Tatara“ (1963.) Ahatov je pisao o tobolsko-irtiškim Sibirskim Tatarima, zapadnoj grupi Sibirskih Tatara, koji su domoroci Omske i Tjumenske oblasti.

Predlažući sveobuhvatnu integrisanu analizu fonetskog sistema, leksičkog sastava i gramatičke strukture, naučnik je zaključio da je jezik Sibirskih Tatara zaseban jezik, podeljen na tri dijalekta i jedan je od najstarijih turkijskih jezika.

Alfabet

[uredi | uredi izvor]
Ćirilica Latinica Izgovor Beleške
A a A a [a]
Ә ә Ä ä [æ]
B b B b [b]
V v W w, V v [w]; [v] V v u pozajmljenicama
G g G g [g]
Ғ ғ Ğ ğ [ɣ]
D d D d [d]
E e E e,

Ye ye

[e] E e se takođe koristi kao [je] u ruskim pozajmljenicama,

u drugim slučajevima sibirski tatari koriste Йe йe (Ye ye)

Ё ё Yo yo,

Yö, yö

[jo] Koristi se u ruskim pozajmljenicama,

u drugim slučajevima sibirski tatari koriste

Йo йo, Йө йө (Yo yo, Yö yö)

Ž ž J j [ʒ]; [ʑ]
Z z Z z [z]
I i İ i [i]
Й й Y y [j]
K k K k [k]
Ҡ ҡ Q q [q]
L l L l [l]
M m M m [m]
N n N n [n]
Ң ң Ŋ ŋ [ŋ]
O o O o [ʊ̞]; [o]
Ө ө Ö ö [ø]
P p P p [p]
R r R r [ɾ]; [r]
S s S s [s]
T t T t [t]
U u U u, W w [u]; [w] ul – ul; uaҡыt – waqıt
Ү ү Ü ü, W w [y]; [w] kүreү – kürew
F f F f [f]
H h X x [χ]
Һ һ H h [h]
C c C c [t͡s]
Č č Ç ç [tʃ]; [tɕ]
Š š Ş ş [ʃ]; [ɕ]
Щ щ Şç şç [ɕɕ] Koristi se samo u ruskim pozajmljenicama
Ъ ъ - [-]
Ы ы I ı [ɤ]; [ɯ]
Ь ь - [ʲ]
Э э E e [e]
Ю ю Yu yu,

Yü yü

[ju] koristi se u ruskim pozajmljenicama, u drugim slučajevima sibirski tatari

koriste Йu йu, Йү йү (Yu yu, Yü yü)

Я я Ya ya,

Yä yä

[ja] koristi se u ruskim pozajmljenicama, u drugim slučajevima sibirski tatari

koriste Йa йa, Йә йә (Ya ya, Yä yä)

Ovaj alfabet zasnovan je na zajedničkom turkijskom alfabetu.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ sibirskotatarski na sajtu Ethnologue (18. izd., 2015)
  2. ^ Hammarström, Harald; Forkel, Robert; Haspelmath, Martin; Bank, Sebastian, ur. (2016). „Siberian Tatar”. Glottolog 2.7. Jena: Max Planck Institute for the Science of Human History.